Možda tu osobu uopće ne poznajete tako dobro. Možda između vas nikada nije ni postojala stvarna veza. Možda je priča odavno završena. Pa ipak, ona je prva misao s kojom se budite. U glavi iznova prevrćete svaki razgovor, provjeravate telefon, tražite skriveno značenje u sitnim gestama i maštate o tome što je moglo biti. I što više govorite sebi da morate prestati, to se vaše misli upornije vraćaju na isto mjesto.
Psihologija ima naziv za ovu intenzivnu usmjerenost na drugu osobu: limerencija. Riječ je o stanju snažne emocionalne vezanosti u kojem nas ne drži stvarni odnos koji imamo s nekime, već čežnja, neizvjesnost i vječito pitanje hoće li nam druga strana uzvratiti osjećaje. Prema pisanju časopisa Psychology Today, limerencija je stanje nevoljne opsjednutosti drugom osobom.
Kada ne možete prestati misliti o nekome
Izraz limerencija osmislila je još 1970-ih godina američka psihologinja Dorothy Tennov. Na temelju stotina intervjua opisala je specifičan oblik zaljubljenosti koji karakteriziraju neodoljiva žudnja za drugom osobom, snažna potreba za njezina naklonošću i misli koje je teško kontrolirati. Takva osoba polako počinje zauzimati nerazmjerno velik prostor u našim mislima.
Limerencija može trajati iznenađujuće dugo. Prema promatranjima Dorothy Tennov, bez svjesne intervencije obično traje od 18 mjeseci do čak tri godine, iako su moguća i znatno kraća ili duža razdoblja.
Čitamo staru poruku iznova i iznova. Razmišljamo zašto je upotrijebljena baš ta riječ, zašto se netko nasmiješio, zašto se danas nije javio. Je li ta osoba osjetila nešo? Je li se povukla? Trebamo li poslati poruku ili je bolje čekati? Izvana se možda ne događa gotovo ništa, ali u nama se odvija čitava ljubavna drama.
Limerencija sa sobom nosi napadne misli, maštanje, idealizaciju, snažnu želju za uzvraćanjem i izražene emotivne uspone i padove. Sitna potvrdna gesta donosi euforiju, dok izostanak reakcije vodi u tjeskobu i očaj.
Najjače gorivo je neizvjesnost
Najveće iznenađenje leži u tome što se ovakva obuzetost ne hrani blizinom, često je hrani upravo neizvjesnost. Ne znate želi li vas druga strana. Ne znate što osjeća. U jednom je trenutku topla, u sljedećem hladna. Nešto se gotovo dogodi, a onda sve stane.
Istraživanje objavljeno u časopisu Psychological Science otkrilo je zanimljiv efekt. Žene koje nisu znale koliko se sviđaju određenim muškarcima razmišljale su o njima znatno više i procjenjivale ih privlačnijima od onih muškaraca za koje su znale da im se sigurno sviđaju. Znanstvenici su potvrdili da razmišljanje potaknuto neizvjesnošću može zapravo pojačati privlačnost.
Čak se i u literaturi o limerenciji neizvjesnost navodi kao jedan od ključnih faktora koji održavaju ovo stanje. Što je više pitanja o tome hoće li osjećaji biti uzvraćeni, to ta osoba zauzima više prostora u našim mislima. Zato nas netko tko nam daje potpunu jasnoću paradoksalno može manje okupirati od nekoga tko nam daje samo mrvice informacija.
Za čime uistinu čeznemo?
Psiholozi ističu da intenzivna zanesenost može biti povezana i s našim vlastitim emocionalnim potrebama i obrascima vezivanja. Ponekad ne čeznemo za tom osobom, već za osjećajem koji ona u nama budi.
Možda smo se pored nje osjećali poželjno, viđeno, posebno, živo ili dovoljno dobro. Možda ta osoba predstavlja život koji nam nedostaje, spontanost ili sigurnost za kojom čeznemo, strast koju dugo nismo osjetili ili priliku da konačno budemo izabrani.
Možemo se zapitati: 'Što vjerujem da bih dobio/la kada bi ova osoba izabrala baš mene?' Odgovor može biti mnogo dublji od same zaljubljenosti.
Intenzitet nije isto što i bliskost
Postoji još jedna zamka limerencije. Budući da je osjećaj toliko jak, lako ga je pomiješati s dokazom da je odnos poseban. No, intenzitet osjećaja i dubina odnosa nisu ista stvar.
O nekome možete razmišljati deset sati dnevno, a da ga zapravo ne poznajete dobro. Možete osjećati nevjerojatnu kemiju s osobom s kojom nikada niste riješili konflikt, prošli kroz dosadni ponedjeljak ili vidjeli kako se ponaša kada od vas ne treba ništa.
Limerencija živi prvenstveno u sferi mogućnosti. No, zdrav odnos prije ili kasnije mora se susresti sa stvarnošću, s time tko ta osoba uistinu jest, a ne tko bi mogla postati u našoj priči. Zato psiholozi koji proučavaju limerenciju naglašavaju razliku između emocionalnog intenziteta i stvarne bliskosti.
Mozak voli nagradu
Snimke mozga pokazuju da intenzivna romantična ljubav aktivira područja mozga povezana s motivacijom i sustavom nagrađivanja, uključujući dopaminske putove.
To pomaže razumjeti zašto čekanje poruke može biti toliko uzbudljivo. Telefon zasvijetli i na trenutak vas obuzme iščekivanje. Je li to on? Nije. Par minuta kasnije provjeravate ponovno... U odnosima u kojima ima mnogo nepredvidivosti, samo očekivanje nagrade može izazvati snažne reakcije sustava nagrađivanja, praćene neizvjesnošću i tjeskobom.
Zato savjet 'jednostavno prestani misliti o tome' često nije koristan. Da je misli moguće isključiti običnom odlukom, to biste već odavno učinili.
Kada idealiziramo, popunjavamo praznine
Što manje znamo o nekome, to je više prostora za maštu. Ako o osobi imamo deset informacija, naš podsvjesni um sam dopuni preostalih devedeset.
Vidimo njezine najprivlačnije osobine, dok one manje ugodne umanjujemo ili tumačimo u njezinu korist. Njezinu nedostupnost doživljavamo kao tajanstvenost, nestalnost kao slojevitost, a trenutak bliskosti kao dokaz posebne povezanosti. Zato je limerencija često usko povezana s idealizacijom.
Tu pomaže jednostavan mentalni zaokret. Umjesto da se pitate: 'Što osjećam prema toj osobi?', zapitajte se: 'Što ja zapravo pouzdano znam o toj osobi?'
Kako znati da to više nije samo obična zaljubljenost?
Biti očaran nekime nije problem po sebi. Čovjek može neko vrijeme biti potpuno zanesen i svejedno normalno živjeti. Važnije je pitanje koliko to stanje počinje zauzimati prostora.
Ako vam ta osoba otežava rad, spavanje ili održavanje drugih odnosa, ako kompulzivno provjeravate njezine profile i poruke, ako vam raspoloženje ovisi o njezinom odgovoru ili ako vas napadne misli ne napuštaju i stvaraju vam patnju, vrijedi obratiti pažnju. Stručnjaci ističu učestalost, napadnost i utjecaj na svakodnevno funkcioniranje kao glavne znakove koji limerenciju razlikuju od obične privlačnosti.
Limerencija nije samostalna službena psihijatrijska dijagnoza, a istraživanja ovog fenomena još su uvijek relativno ograničena. Postoje i prvi klinički opisi primjene kognitivno-behavioralnog pristupa kod ljudi koji zbog toga jako pate.
Ponekad moramo prestati hraniti priču
Ako želite smanjiti opsjednutost nekime, nije uvijek dovoljno govoriti sebi da krenete dalje. Puno je korisnije primijetiti čime svakodnevno hranite svoju vezanost.
Svaki put kada provjerite profil, ponovno pročitate stare poruke, u glavi odigrate zamišljeni razgovor ili analizirate sitan znak, ponovno ulazite u istu priču. To ne znači da morati potiskivati osjećaje, ali znači da možete početi razlikovati osjećaj od ponašanja.
Možete osjećati da vam netko nedostaje, a da ne provjeravate je li na mreži. Možete osjećati čežnju bez slanja poruke. Možete imati maštariju, a da je ne proglasite dokazom da vam je suđeno da budete zajedno. I iznad svega, možete svoju pažnju polako vraćati na pitanje koje opsesivna zaljubljenost često zaklanja: 'Što je meni u ovom trenutku uistinu potrebno?' To pitanje može biti početak izlaza, prenosi Sensa.si.
