Često kupujemo i nakupljamo stvari jer želimo popuniti unutarnju prazninu. Ispunjenje, međutim, dolazi sasvim drugačijim putom. Otkrijte kako biti bogat, a imati malo
Izvor: Shutterstock
minimalizam dom
Izvor: Shutterstock
Pokret 'malenog' življenja
U želji za odbacivanjem viška stvari, pojednostavljivanjem života, odbijanjem podizanja kredita, uštedom novca i većom slobodom, sve se veći broj ljudi odlučuje na život u vrlo malim prostorima. Posljednjih godina u Velikoj Britaniji jača tzv. pokret malenog življenja, nastao u SAD-u kad je arhitektica Sarah Susanka još 90-ih godina u nizu knjiga predstavila filozofiju Not So Big (Ne tako velik). „Ne tako velik ne znači malen - znači ne onako velik dom na kakav smo naviknuli, već dom osmišljen i izgrađen po mjeri vašeg životnog stila“, navodi Susanka, ističući da time možemo drastično promijeniti način na koji živimo.
I organizacijski guru Marie Kondo uvjerila nas je da reorganizacijom možemo ne samo dobiti više slobodnog prostora u domu nego da se istinsko samoostvarenje skriva u eliminaciji polovine naših stvari.
O dvogodišnjem eksperimentu življenja u kućici od šest četvornih metara, koju je sam izgradio u šumskom okružju izvan grada, svjedoči Ivan Uravić, zagrebački informatičar. Kroz ovaj projekt želio je preispitati svoje potrebe i želje te kaže da je proširio spoznaje o tome kako životni prostor može izgledati izvan normi naše kulture. „Svakodnevni život u kućici bio je vrlo zanimljiv i zabavan. Iako mi je jedan radni dan u gradu davao dobru informiranost o zbivanjima, življenje je bilo jednostavnije bez struje, interneta i medija. I svakodnevni razgovori sa susjedima vrtlarima činili su puno stvarnije veze od onih koje sam ostvarivao na društvenim mrežama“, prisjeća se Uravić.
Život u manjem stambenom prostoru doprinosi i smanjenju ekološkog otiska, odnosno ukupne potrošnje energije u kućanstvu. „Ljudi provode jako puno vremena izvan kuće, stoga trebamo dobro razmisliti trebaju li nam dodatni kvadrati. U manjem stambenom prostoru troši se, primjerice, manje energije za grijanje ili hlađenje, a plaćajući manje režije, možemo više novca investirati u energetski učinkovitiji dom ili kupnju A++ uređaja koji štede energiju“, kaže Martina Šubašić iz svjetske organizacije za zaštitu prirode WWF Adria.
Održiva kupnja
Proizvodnja različitih stvari koje svakodnevno kupujemo, ne razmišljajući o sutrašnjici, odgovorna je za golem postotak globalnog povećanja efekta staklenika i emisije štetnih plinova. Predmeti koji su netom izašli iz industrijskog pogona izgledaju primamljivo i atraktivno, međutim kupnja rabljenih ili recikliranih stvari je održivija i povoljnija varijanta. Gotovo sve što nam je potrebno danas se može nabaviti na sajmovima i online platformama za prodaju rabljenih stvari, u second hand trgovinama ili u trgovinama recikliranih i redizajniranih stvari, poput one koju je na zagrebačkoj Opatovini nedavno otvorila čakovečka socijalna zadruga Humana Nova.
Ta se udruga bavi i tzv. upcyclingom. To je „zelenija“ verzija recikliranja jer podrazumijeva pronalazak nove svrhe starom, dotrajalom ili nepotrebnom predmetu, uz minimalne preinake. Nemate li ideja za kreativne preinake u kućnoj radinosti, razbudite svoju maštu na upcycle radionicama koje povremeno organiziraju udruge kao što je Humana Nova te zagrebačka Radiona ili galerija Greta.
Zašto se više ništa ne popravlja?!
Moderni proizvodi kao da su stvoreni da se ne popravljaju, a nedostatak vremena i strpljenja da im se posvetimo u užurbanom svijetu tomu ide u korist. Preplavljeni smo jeftinim i nekvalitetnim stvarima te nam se rijetko kad nešto isplati popravljati. I dok su naše bake naučene krpati čarape, mi i one s najmanjom rupicom, bez imalo grižnje savjesti, bacamo u smeće ili ih recikliramo da bismo se bolje osjećali. Ovakva rasipnička kultura nastala je pretežno zbog ekonomskih razloga, iz lijenosti ili nedostatka vještina jer dotrajali predmeti zahtijevaju vrijeme, novac i ulaganje mentalnog napora.
No pozitivna promjena je na obzoru. U Švedskoj je odnedavno na snazi zakon koji donosi porezne olakšice za popravljanje svega, od bicikla do malih kućanskih aparata. Iako bez financijske potpore, u Hrvatskoj radionice popravljanja bicikala djeluju već nekoliko godina zahvaljujući zaljubljenicima u vožnju na dva kotača. Takva je, na primjer, zagrebačka Biciklopopravljaona.
Naučiti kako biti sam svoj majstor promiče i zagrebačka udruga Vestigium na radionicama Popravi na kavi. Tako su preveli u brojnim svjetskim gradovima već udomaćene Repair Cafée, inicijativu pokrenutu u Amsterdamu koja zagovara popravljanje i produljivanje životnog vijeka predmeta umjesto njihovog bacanja. Tipičan Repair Café uključuje, pod istim krovom, spajanje predmeta koje treba popraviti, alat, upute za popravak i stručne volontere.
U inozemstvu su ovakve radionice popularne, dok kod nas mnogi podržavaju ovu inicijativu, ali samo virtualno, otkrila nam je Tina Gavranić, članica Udruge Vestigium i Repair Café grupe koja se okuplja ponedjeljkom. „Iako je velik broj ljudi bio oduševljen najavom radionice Popravi na kavi na Facebooku, zapravo je vrlo mali broj njih došao na samo popravljanje. Ljudi su generalno zainteresirani, ali treba vremena da ih se potakne na to da navrate i naprave nešto na drugačiji način od dosadašnjeg“, kaže Gavranić.
Kružna ekonomija
Popravak je ključ sve popularnijeg modela kružne ekonomije. Dok živimo po „lineranom“ principu uzmi-koristi-baci, kružni model zagovara ponovno iskorištavanje već upotrijebljenog. Dobrobiti ovog modela su ekonomske uštede, nova radna mjesta, ušteda resursa i energije te doprinos ublažavanju klimatskih promjena. Usto, popravljanjem, kako u svojoj knjizi Stretch: Unlock the Power of Less - and Achieve More Than You Ever Imagined navodi Scott Sonenshein, profesor menadžmenta na američkom sveučilištu Rice, otključavamo vlastitu kreativnost i poboljšavamo svoje vještine za rješavanje problema.
Uz popravak, u novije vrijeme, alternativa kupnji postaje i posudba. U pojedinim svjetskim gradovima s tom su nakanom otvorene tzv. knjižnice stvari. Riječ je o trgovinama koje drže raznovrsnu robu koja se posuđuje uz skromnu naknadu. Na taj se način smanjuje nepotrebna potrošnja i širi se ideja dijeljenja te smanjuje zakrčenost domova predmetima koji se rijetko koriste, poput opreme za kampiranje, vrtlarskog alata, opreme za rekreaciju…
Dijeljenje garderobe, automobila
Za razliku od šarolike ponude izvan Hrvatske, Zagreb nudi samo modne „knjižnice“, nešto kao zajedničke ormare za žene. Jedan od takvih je Modni kolektiv u kojem se, primjerice, za mjesečnu članarinu od 300 kuna može neograničeno posuđivati odjeća, a članarina se može smanjiti donacijom svoje odjeće. Posuđivanje odjeće ima još jednu dobrobit - ne trebate se brinuti o čišćenju i malim oštećenjima. Na sličnom principu djeluje i Silver Club u kojem ljubiteljice modnih trendova, plaćanjem godišnjeg članstva, mogu svaki tjedan nositi „novu“ torbu ili nakit.
Osim dijeljenja garderobe, sve je popularnije i dijeljenje automobila. Kad se uzmu u obzir visoke cijene goriva, poskupljenje javnoga prijevoza i parkirališnih mjesta, rastuća popularnost carpoolinga ne iznenađuje. Njime se štedi novac i smanjuje onečišćenje okoliša. Ovakav je način prijevoza popularizirao BlaBlaCar, europski lider u dijeljenju prijevoza. Danas ga nudi i Uber, a privatni vozači koji traže suputnike okupljaju se na online platformama kao što su Oglasnik prijevoza i Gorivo.com te u različitim Facebook grupama.
Kružna ekonomija i ekonomija dijeljenja, unajmljivanja te razmjene usluga sve su popularnije, posebno među milenijalcima. To je ideja da stvari trebamo koristiti umjesto posjedovati, razmjenjivati i posuđivati umjesto kupovati, popravljati ili ih prenamijeniti umjesto baciti.
To je način da svatko pridonese smanjenju zagađenja, smanji vlastiti trošak, svoj dom oslobodi od suviška stvari i stvori si više slobodnog vremena da radi ono što voli i provede ga s onima koji su mu važni.
U konačnici, sve se svodi na pitanje: želimo li imati ili biti?
