Samohrani roditelji najčešće su majke

„Biti majka znači učiti o snazi za koju niste znali da je imate i nositi se sa strahovima za koje niste ni znali da postoje“, poznate su riječi Linde Wooten koje se odnose na sve majke diljem svijeta, ali možda ponajviše na one koje djecu odgajaju bez podrške, odnosno same.

Nakon razvoda – najčešćeg razloga samohranog roditeljstva – potpuno se skrbništvo nad djetetom u najvećem postotku dodjeljuje majkama. Upravo su zato samohrani roditelji uglavnom majke. Uobičajeno je da se o njima misli kako su podložnije stresu zato što nemaju s kim podijeliti obaveze i odgovornosti.

Ipak, mnoge od tih mama misle drukčije. One su svjesne da između, na primjer, lošeg ili nasilnog braka s jedne strane i samohranog roditeljstva s druge strane, radi svoje i radi djetetove dobrobiti biraju samohrano roditeljstvo.

Također, danas sve više raste broj žena koje se upuštaju u samohrano roditeljstvo prema vlastitom odabiru. Njihov je odgojni cilj jednak cilju roditelja djeteta koje raste u kompletnoj obitelji (otac, majka, dijete). To je odgojni cilj kojemu teže svi roditelji na svijetu, bez obzira na to jesu li ili nisu samohrani: dijete koje je samopouzdano, sigurno u sebe, optimistično, s izraženom željom da razvija svoje potencijale, radoznalo i kreativno.

Samohrano roditeljstvo donosi krupne zamke i izazove:


Ekonomske teškoće
U vremenima ekonomske krize nije lako voditi računa o potrebama djece ni kad imate više izvora prihoda. Samohrani su roditelji često prisiljeni raditi nekoliko poslova, a potraga za dodatnim izvorima prihoda, s druge strane, smanjuje njihovo psihološko bavljenje djecom.

Manje slobodnog vremena za osobne potrebe Psiholozi su suglasni u tome da djetetu možete pružiti odgovarajući model ponašanja samo ako se kao roditelj osjećate dobro u svojoj koži. Međutim, osjećaj rastrganosti na više strana i konstantno stavljanje djeteta na prvo mjesto prioriteta često dovodi do toga da samohrani roditelji vlastite potrebe ne vide kao dovoljno važne, pa ih i ne pokušavaju ispuniti.

Odgovornost isključivo samostalnog donošenja odluka U mnogim izazovima i fazama odrastanja svoje djece samohrani roditelji nemaju sugovornika i partnera u donošenju odluka koje su najbolje za dijete.

Psihološke zamke „Ja sam mu i otac i majka“, nerijetko se može čuti od samohranih majki jer one sebe često doživljavaju dvostruko odgovornima. Smatraju da moraju biti dobre, odgovorne, vrijedne, požrtvovne koliko i otac i majka zajedno. To često rezultira pretjeranom ambicioznošću jer one doista mnogo ulažu u svoje dijete i očekuju da im se to uzvrati. Problem nastaje kada tu pretjeranu ambicioznost dijete ne može pratiti.

Zapravo, ove mame pokušavaju svome djetetu nadoknaditi oba roditelja zaboravljajući da to, osim što nije moguće, djetetu nije ni potrebno. Sasvim je dovoljno da budete posvećen, kvalitetan i angažiran roditelj (bez obzira na to jeste li otac ili majka, sa svim vrlinama, manama, slabostima...) umjesto da pokušavate biti u obje uloge odjednom.

Samohrani roditelji katkada, u pretjeranom pokušaju da svoje dijete zaštite, postaju previše brižni i zaštitnički orijentirani. Ne vide svoje dijete realno, u njegovu uzrastu, teško uspostavljaju granice poželjnog ponašanja, skloni su pretjeranom povlađivanju i popuštanju.

Samohrano roditeljstvo ima i prednosti:


Sloboda
Svoje dijete možete odgajati po mjeri vlastitih kriterija i vrijednosti, bez opasnosti od sukobljavanja s partnerom.

Bliskost Između roditelja i djeteta uspostavlja se poseban, blizak odnos. Uspijete li izbjeći zamku da postanete djetetu prijatelj, a ne roditelj, vaš blizak kontakt i razumijevanje opstat će i kada dijete bude odrasla osoba. Upravo je zato važno da nikad ne gubite iz vida potrebne granice i ne pokušavate uvjeriti dijete kako nikada neće imati tako dobrog prijatelja kao što ste vi. Nemojte svoju ulogu roditelja mijenjati za manje važnu jer će ono među svojim vršnjacima uvijek imati i pronalaziti prijatelje, ali drugu mamu (ili tatu) nigdje neće naći.

Poruka koju djetetu dajete nakon razvoda Podrazumijeva se da je za djecu najbolje da rastu uz oba roditelja koji su posvećeni i u skladnom međusobnom odnosu. Međutim, kada to nije moguće, ako su roditelji u stalnim sukobima, takva obiteljska atmosfera može za dijete biti umnogome lošija nego kad živi samo s jednim roditeljem.

Ako je razvod vašeg braka bio način da se uspostavi zdravo obiteljsko okruženje, zapravo ste svome djetetu pružili lekciju da vi kao njegov roditelj  ne prihvaćate podređenu ulogu, nego radije preuzimate odgovornost za svoj život te tražite i nalazite moguća rješenja. Takav model ponašanja koje će dijete ponijeti u svoj život i za njega je dragocjena lekcija.

Smanjene predrasude sredine Živimo u svijetu gdje je sve manje obitelji u kojima oba roditelja odgajaju svoju djecu. Umjesto toga, suvremena se obitelj odlikuje manjim brojem djece, sve je više samačkih zajednica, obitelji s jednim roditeljem, djece iz izvanbračnih zajednica i neformalnih veza. Samohrani su roditelji sada sve brojniji pa njihova masovnost postupno smanjuje stare predrasude i osuđivanje okoline. Iako te predrasude još postoje, one su danas značajno manje nego prijašnjih desetljeća.

Olakšajte sebi ulogu samohranog roditelja:


Informirajte se Predrasuda je da su obitelji s jednim roditeljem uvijek neodgovarajuće i štetne po dijete jer to nije točno. To su različite obitelji, baš kao što su međusobno različite i obitelji s dva roditelja. Istraživanja potvrđuju da djeca koja odrastaju uz samo jednog roditelja imaju ista akademska postignuća, socijalne standarde te uspostavljaju kvalitetne partnerske i prijateljske odnose u istom postotku kao i djeca koja odrastaju uz oba roditelja. Nema nikakvih pokazatelja da su djeca koja odrastaju uz jednog roditelja u bilo čemu uskraćena od one djece koja rastu u tzv. kompletnim obiteljima.

Reorganizacija prioriteta Razmislite o tome što vam je važnije. Kad nemate dovoljno vremena i za sebe i za odnos s djetetom, radije ono malo vremena koliko imate posvetite jedno drugome nego, primjerice, obavljanju kućanskih poslova.

Nemojte zanemarivati svoje potrebe Brinite se o svom zdravlju, kako fizičkom, tako i o mentalnom i emotivnom. Stav da je vaše dijete središte vašeg svijeta nije dobar ni za vas ni za dijete. Izborite se za svoje vrijeme, svoju privatnost, vlastite potrebe. Naime, bez obzira na to što ste samohrani roditelj, vi ste ponajprije osoba s vrlinama i manama, imate pravo na svoje potrebe, čak i na hirove, na svoje instinkte i nagone. Vaša apsolutna posvećenost djetetu nepovoljna je i za dijete i za vas jer ćete ga u tom slučaju gledati kao svog prijatelja, opterećivati ga svojim problemima, željeti potpunu kontrolu nad njegovim životom, bit ćete posesivni i pretjerano ambiciozni.

Nemojte kriti status svoje obitelji Druge osobe iz djetetova okruženja (učitelji, odgojitelji…) trebaju znati da dijete živi samo s jednim roditeljem. Okolina treba biti upoznata i s činjenicom o njegovu obiteljskom statusu, posebno ako dijete nosi ožiljke koje druga djeca nemaju. Katkada djeca razvedenih roditelja imaju ružna sjećanja, potisnute emocije, teškoće u kontroliranju svog ponašanja – što druga djeca imaju u manje izraženom obliku ili uopće nemaju.

Udružite se sa sebi sličnima Nema potrebe da glumite kako sve možete sami. Potražiti pomoć nije znak slabosti. Naprotiv, procijenite svoje snage i iskoristite svaku pomoć koju možete dobiti. Uostalom, ta pomoć možda nije nužna vama, ali jest vašem djetetu, pa je to dodatni razlog da je ne odbijate.

Podrška drugih samohranih roditelja ili osoba koje vam u kriznim situacijama mogu priskočiti u pomoć (bake, prijatelji, susjedi, dadilje…) omogućit će vam da udvostručite/utrostručite svoje snage. Pružit će vam psihičku sigurnost, smanjiti osjećaj osamljenosti, držati vas podalje od potencijalne posesivnosti i ambicioznosti vezane uz dijete.

Konačno, nikad nemojte odustati od sebe. Naime, tek kada ste vi zadovoljni sobom, takvu lekciju pružate i svom djetetu. Nemojte odustajati od sebe jer upravo je to prvi korak prema tome da vaše dijete odraste u samopouzdanu, optimističnu i snažnu odraslu osobu.