Kako (ne) razgovarati s depresivnom osobom

Nisam loša osoba zato što je imam

A sad zamislite da je jedna od osoba u tom razgovoru bio neki član vaše obitelji ili blizak prijatelj – bi li vam bilo ugodno razgovarati s njim? Naime, iako je, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, depresija vodeći uzrok lošeg zdravlja i ograničavanja nečijih sposobnosti te se s njom bori više od 300 milijuna ljudi, dakle "super je uobičajena, moje je iskustvo da većina ljudi ne želi razgovarati s depresivnim ljudima osim ako se ne pravimo da smo sretni", govori Bernat i ističe kako depresija ne umanjuje nečiju želju da se poveže s drugim ljudima, samo njegovu sposobnost.

Borba u glavi koju nitko ne može vidjeti

"I unatoč onome što biste mogli misliti, razgovarati s prijateljima i članovima obitelji koji žive s depresijom može biti lako i možda zabavno. (...) Govorim o takvoj vrsti zabave gdje ljudi bez napora uživaju u društvu, nitko se ne osjeća čudno i nitko osobu koja je tužna ne optužuje da kvari praznike."

Bernat govori kako je primijetio da postoji jaz: s jedne su strane ljudi koji se bore s depresijom, često "vodeći rat u svojoj glavi koji nitko drugi ne može vidjeti", a s druge svi ostali koji nerijetko odmahuju glavom i pitaju: "Zašto moraš biti toliko depresivan?" Na temelju svog iskustva s obje strane te razgovora s brojnim osobama koje pate od depresije, nudi smjernice za premošćivanje tog jaza.

Neke stvari koje treba izbjeći u razgovoru s depresivnom osobom:

Nemojte reći "Samo prijeđi preko toga" – depresija je bolest, stoga je to isto kao da to kažete nekome sa slomljenim gležnjem ili rakom. "Pokušajte nas ne popravljati – zbog vašeg pritiska da budemo 'normalni', mi depresivni ljudi možemo osjećati da vas razočaravamo."

Nemojte inzistirati da će stvari od kojih se drugi ljudi osjećaju bolje djelovati i kod nas – primjerice, kliničku depresiju ne možete izliječiti sladoledom (koliko god to primamljivo zvučalo).

Odgovorimo li negativno na vaš savjet, nemojte to doživjeti osobno – ako depresivna osoba misli da je sve beznadežno i da je svi mrze, bez obzira na to koliko joj ljudi kaže da nije tako, ona im neće vjerovati.

Nemojte misliti da je inkompatibilno biti tužan i biti OK – "Naučeni smo da je tuga neprirodna i da joj se moramo oduprijeti. Istina je da je prirodna i da je zdravo prihvatiti tugu te znati da neće trajati vječno."

Ovako treba razgovarati s depresivnom osobom:

Razgovarajte prirodnim glasom – ne morate se truditi zvučati tužno: "Kišete li kad razgovarate s nekim tko je prehlađen? Nije nepristojno od vas ako ste u našoj blizini veseli."

Oslobodite se odgovornosti za depresivnu osobu – možda vas je strah da ako razgovarate s njom, postajete odgovorni za njezino blagostanje, da je trebate "popraviti" i riješiti njezine probleme. Možda ste zabrinuti da nećete znati što da kažete , "ali riječi nisu najvažnija stvar – vaša prisutnost jest".

Budite jasni što možete i što ne možete učiniti za depresivnu osobu – u redu je postaviti jasne granice. Depresivnoj osobi dajte osjećaj kontrole tako da zatražite njezin pristanak za ono što u vezi s njom planirate učiniti.

Kontaktirajte depresivne ljude u vezi s normalnim stvarima ili zatražite njihovu pomoć – primjerice, pozovite ih u kupnju ili zamolite da vam pomognu raščistiti garažu. Tako ćete se povezati bez obraćanja pozornosti na njihovu depresiju, pokazati da vam je stalo, a depresivna se osoba neće osjećati nelagodno i/ili kao teret. "Pozovite ih da na neki način pridonesu vašem životu", kaže Bernat, koji ističe da ovo nipošto nije konačan popis. "Svi se ovi prijedlozi temelje na jednom načelu: razgovarati s nekim kao da pripada i može pridonijeti. (...) S depresivnom osobom razgovarajte kao da je njezin život jednako vrijedan, intenzivan i lijep kao vaš. Usredotočite li se na to, to bi mogao biti razgovor koji ju je najviše 'podigao' u njezinu životu." 

Izvor: ideas.ted.com