Granica služi da bismo razlikovali što mi jesmo i što želimo od onoga što drugi od nas žele. Nema ništa lošeg u tome da naša granica bude elastična – mijenja svoje obrise kad je potrebno, ne ugrožavajući pritom unutrašnji sadržaj. Uz elastične granice osjetit ćemo što netko želi od nas, provjeriti možemo li se uskladiti, odlučiti što ćemo pustiti unutra, a čemu ćemo reći ne.
Previše krute granice postaju visoki zidovi na čijim će se hladnim stijenama skršiti namjere drugih, pa i dobronamjerni pokušaji zbližavanja i povezivanja. Krute granice sazdane su i od agresivnog ponašanja, odbojne su i vode nas u izolaciju.
Unutar visokih i krutih zidova postajemo zarobljenici vlastitih strahova, usamljene duše koje sebi uskraćuju priliku za razvoj prema punoći života. Ako ne znamo braniti svoju granicu, naš će se unutrašnji prostor ispuhati poput balona, a smežuranu unutrašnjost drugi mogu lako razvlačiti po vlastitoj volji.
Neprimjetno, možda i nenamjerno, ponekad zadiremo preko tuđih granica. No to nije dobro jer granice ne služe da bismo nekoga kontrolirali. Prekoračiti tuđu granicu sugerira da nešto nije u redu s našom vlastitom. Kad u sebi imamo dovoljno samopoštovanja, imat ćemo poštovanje i prema drugima. Ako cijenimo svoj unutrašnji prostor i prepoznajemo svoje vrijednosti, nećemo imati potrebu uzurpirati tuđi prostor.
Za održavanje granice sami smo sebi odgovorni. Svoju granicu održavamo zdravom poznajući sebe i svoje želje, realističnim sagledavanjem svakodnevice, poštovanjem drugih, jasnom komunikacijom i upornošću kojom sve to činimo.
Pročitajte i:
.png)
.png)
