3 NAJVEĆE ZABLUDE O RANJIVOSTI: U kulturi u kojoj živimo, ovaj je pojam izjednačen s pojmom slabosti

1. Ranjivost je slabost

Mi ranjivost povezujemo uglavnom s onim što percipiramo kao mračan spektar emocija, kao što su bol, sram, žalost, tuga... Međutim, ranjivost je i ljubav, sreća, radost, empatija i kreativnost. Ranjivost je, zapravo, naša spremnost da se izložimo, emotivno angažiramo, i to bez obzira na rezultat. Ponekad ćemo voljeti, ali biti odbačeni. Katkada ćemo uložiti vrijeme i energiju u neki projekt koji neće uspjeti, ali - angažirali smo se, ušli smo u arenu svjesni svoje dostojnosti da sudjelujmo, pokušamo, osjetimo...

Kako često miješamo ranjivost i slabost, dobro je da naučimo kako prihvatiti i angažirati svoju ranjivost i osjećati emocije koje s njom dolaze. Neki od odgovora na pitanje Što je ranjivost? u knjizi Velika hrabrost su: ranjivost je – izraziti nepopularno mišljenje; boriti se za sebe; pitati za pomoć; reći „ne“; inicirati seks s partnericom; inicirati seks s partnerom; smjestiti majku u hospicij; prvi izlazak s nekim nakon razvoda; prvi reći „volim te“, ne znajući što ćemo čuti kao odgovor; dobiti otkaz; priznati da se bojimo; otpustiti zaposlenika; zatražiti oproštaj; pokazati nešto što smo napisali ili umjetničko djelo koje smo stvorili...

Zanimljivo je koliko se naša percepcija ranjivosti mijenja kad prođemo kroz ovaj popisu jer sve su ovo stvari koje zapravo zahtijevaju veliku hrabrost i angažman. Naravno, emotivno smo izloženi i rizično je, ali ranjivost je naš put prema cjelovitosti i kultiviranju osobne hrabrosti.

2. Ranjivost je razotkrivanje

Treba obratiti pažnju na još jedan mit o ranjivosti, a to je da je ranjivost kad sve izađe na vidjelo. Ovdje, kako navodi dr. Brown, posebno dolazi do izražaja ovaj moderni mizanscen digitalnog dijeljenja svega i svačega na društvenim mrežama i u medijima. Na primjer, kad neka glumica na društvenim mrežama objavi nešto posebno bolno iz svoje prošlosti ili nešto slično.

Kako kaže dr. Brown: „Ranjivost se zasniva na uzajamnosti i zahtijeva granice i povjerenje. To nije pretjerana otvorenost, ni pražnjenje, nije neselektivno objelodanjivanje i nije istovar informacija, u stilu kako to rade javne osobe kad koriste društvene mreže.“ Ranjivost se iskazuje dijeljenjem vlastitih osjećaja i iskustava s ljudima koji su zaslužili i imaju pravo to čuti. Ranjivost i otvorenost su zajednički i integralni dio procesa izgradnje povjerenja.

3. Možemo to sami

Ovo vam je sigurno dobro poznato: nikad ne tražiti pomoć, nikad ne ovisiti ni o komu, boriti se sam samcat, šiban životnim nedaćama. Svi to činimo. Radije ćemo stisnuti zube i otrpjeti nego zatražiti pomoć i suradnju drugih. No, vrlo je važno prepoznati svoje potrebe za podrškom i osloncem jer ne možemo sve sami. Jednostavno je tako.

Ako izgradimo povjerenje i postanemo spremni da budemo ranjivi, lakše ćemo uočiti mjesta na kojima nam je pomoć potrebna. „Ponekad je prva i najveća hrabrost onda kad zatražimo podršku“, kaže dr. Brown.

Kako se štitimo od ranjivosti?

Budući da je ranjivost angažirano stanje emocija i duha koje sa sobom nosi velik rizik, vrlo smo skloni od nje se braniti. Prema dr. Brown, to činimo na nekoliko načina:

• crne slutnje u radosti: paradoksalna strepnja koja nas obuzme svaki put kad smo radosni, sretni, uzbuđeni, optimistični

• perfekcionizam: vjerovanje da, ako sve savršeno napravimo, nikad nećemo osjetiti sram, tugu, bol, neodobravanje

• otupljivanje: kad prigrlimo sve što anestezira bol.

Zahvalnost

Jedan od načina da ove oklope skinemo i omogućimo sebi da budemo angažirani jest prakticiranje zahvalnosti. Posebno se to odnosi na crne slutnje u radosti. Kad god osjetimo da nas preplavi radost i potom počnemo projicirati što će se sve grozno dogoditi, moramo upotrijebiti protuotrov, a to je zahvalnost.

„Prakticiranjem zahvalnosti mi potvrđujemo da smo dovoljno dobri... O prakticiranju zahvalnosti i odnosu između oskudice i radosti zapravo sam najviše naučila od muškaraca i žena koji su doživjeli neke od najdubljih gubitaka ili preživjeli najveće traume“, objašnjava dr. Brown u knjizi Velika hrabrost.

Perfekcionizam ili autentičnost?

Kad je riječ o perfekcionizmu, čini se da se ljudi vole dičiti tom osobinom te je često možemo naći u biografijama za posao ili primijetiti kad razgovaramo s ljudima. Jedna legenda govori o perfekcionizmu kao o sjajnom načinu da se ostvare rezultati. Međutim, istina je sasvim drugačija: „Perfekcionizam je autodestruktivan i ovisnički sustav vjerovanja koji pokreće ovu primarnu misao: Ako izgledam savršeno i sve radim savršeno, mogu izbjeći ili minimizirati bolne osjećaje srama, osude i okrivljavanja?“

Kako objašnjava dr. Brown, svi smo mi negdje u kontinuumu perfekcionizma - neki kad se osjete posebno ranjivo, a za neke je to kompulzivno i zamarajuće. Sve nas čeka dug put od pitanja Što će ljudi misliti? do izjave Ja sam dovoljno dobra. Ovo, naravno, podrazumijeva kompleksan proces prepoznavanja vlastitih nesavršenosti i, što je najvažnije, njihovu integraciju u naš život. U svoj autentični otisak moramo uklopiti sve svoje nesavršenosti, manjkavosti, pogreške, gluposti, neadekvatnosti...

Njegovanje vlastite autentičnosti podrazumijeva, prije svega, njegovanje suosjećajnosti i nježnosti prema sebi. „Da bismo potvrdili istinu o tome tko smo, odakle dolazimo, u što vjerujemo te vrlo nesavršenu prirodu svog života, moramo biti spremni sebe razumjeti i cijeniti ljepotu svojih pukotina ili nesavršenosti. Trebamo biti ljubazniji i nježniji prema sebi i jedni prema drugima. Razgovarati sa sobom na isti način na koji bismo razgovarali s nekim do koga nam je stalo“, poruka je dr. Brené Brown.

Stoga, pokušajte promijeniti kut promatranja, uklonite slabost, a uvedite ranjivost. Otvorite srce i dopustite svojoj hrabrosti da vas vodi. Nije stvar u pobjedi ili porazu, nego u ljepoti igre.