Zbog poteškoća u komunikaciji, osobito poslovnoj, često se na kraju prestanemo i truditi da je poboljšamo ili pak pribjegavamo optuživanju druge osobe. To dovodi do nezdravih odnosa i može postati začarani krug u kojem se osjećamo bespomoćno, frustrirano, ljutito i usamljeno. Što se to točno zbiva u našoj komunikaciji? Koji to jezik trebamo razumjeti da bismo ostvarili zdrave odnose?

Prvo, potrebno je razumjeti svoj unutarnji jezik, koji na prvi pogled nije jednostavno dešifrirati jer smo ga "zatrpali" brojnim uvjerenjima i uvjetima. Osvještavanjem tih uvjerenja i njihovom transformacijom učimo se sporazumijevati sa samima sobom, što je ključ zdravog odnosa prema sebi, a ujedno i prema osobama iz naše okoline. U tom procesu sazrijevanja i transformacije uvjerenja učimo jezik srca.

Kako nastaju uvjerenja

No da bismo naučili komunicirati jezikom srca, moramo razumjeti kako nastaju uvjerenja.

Uzmimo za primjer misao: "Šef me nikada ne sluša…". Kad to pomislimo, javljaju se tjelesne reakcije kao što su toplina i napetost. Te reakcije su osjećaji. Naučili smo ih etiketirati kao ljutnju, ogorčenost, povrijeđenost i sl. i povezati ih s ljudima. Nakon toga, misli se množe: "Oni su tako sebični. Baš ih briga za mene." U našoj psihi stvorena je priča o njima. Slijedi strah, povezan s tjelesnom reakcijom u vidu plitkog disanja i ubrzanog pulsa. Strah vodi sljedećoj misli: "Možda će mi dati otkaz…" Naša priča postaje vrlo emocionalna i time sve realnija. Možda će nam početi klecati koljena, praćena osjećajem bespomoćnosti, pa ćemo dodati još koju misao poput: "I mislila sam da će biti tako. Nema smisla ni pokušavati…". Naša priča preplavljena je mislima i osjećajima i postaje činjenica u našem umu. Vjerujemo da je istinita, znamo da je istinita.

jasna šafar
privatni arhiv jasna šafar
Imamo stvorenu naviku razmišljanja o toj osobi i osjećaja prema njoj. Naša fiziologija povezana je s uvjetovanim vjerovanjem i za nas postaje istina da nas šef nikada ne sluša. Bilo koja misao koja nije u skladu s tim osjećajima postaje čudna i nevjerojatna; čak ako nas je šef i slušao, mi to vjerojatno nismo primijetili. Naše uvjetovano vjerovanje postaje realnost i u tom stanju jednostavno ne možemo razumjeti ni jednu drugu poruku. Osvještavanje i promjena uvjerenja daju nam mogućnost transformacije realnosti i na taj način učimo unutarnji jezik – jezik srca.

Kako bismo promijenili realnost, moramo stvoriti novo uvjerenje, po mogućnosti jednako snažno kao staro. Našim novim mislima moramo pridružiti izvorne osjećaje. Cijelo naše biće mora se angažirati u kreiranju nove realnosti. Kako bismo stvorili novi odnos sa šefom, morat ćemo ga istinski osjetiti kao osobu s vrlinama i stručnim vještinama, kao nekoga tko nas sluša. Što više stvaramo takve misli i osjećaje, to će više novo iskustvo postajati naša realnost.

Poslušajmo jezik srca!

Komunicirajte iz neutralne pozicije. Komuniciranje iz pozicije osuđivanja ima težinu. Osuđivanje osobe s kojom komunicirate, bez obzira o čemu je riječ, u osnovi je priopćavanje da je u krivu. U takvoj situaciji osoba će konstantno pokušavati dokazati da je u pravu. Zadržavanje postojeće točke gledišta onemogućit će bilo kakav pokušaj komunikacije. Promjena pozicije zahtijeva disciplinu i praksu. Kad komunicirate iz neutralne pozicije, razgovarate jezikom srca i tada možete istinski čuti drugu osobu. Jedino tada možete u komunikaciji stvoriti nešto novo.

Trudite se prevladati ustaljene obrasce. Prestanite se braniti ili opravdavati, kontrolirati ili nametati osjećaj krivice. Zaboravite tjerati druge na to da su u krivu ili ih pokušavati promijeniti. Osvijestite da manipulirate razgovorom i stanite, samo slušajte. Zapitajte se kako izgleda svijet osobi s kojom komunicirate i jednostavno budite zainteresirani i prisutni u razgovoru.

Postanite majstor prihvaćanja. U komunikacijskom procesu prihvatite različitost druge osobe i aktivno slušajte unutarnjim uhom koje vam poruke šalje. Aktivno slušanje unutarnjim uhom podrazumijeva odbacivanje prizme naših uvjerenja i potpunu pozornost na osobu s kojom smo u interakciji.

Vježba:

Napomena: ovu vježbu ne možete prakticirati s osobom s kojom želimo poboljšati odnos, već je potrebno da je radite sami.

1. Izabrati odnos na kojem želimo poraditi.

2. Identificirati problem.

3. Osvijestiti uvjerenja koja imamo u vezi tog odnosa i zapisati (npr. moj šef je tiranin, moja kolegica je glupa, nikad s njim/njom ne mogu razgovarati, on/ona me nikad ne sluša, itd.).

4. Za svako uvjerenje posebno: izreći ga naglas ili u sebi.

5. Zatvoriti oči i pratiti reakcije tijela.

6. Pitati se za svako uvjerenje: "Je li to istina?" "Je li to jedina istina?".

7. Pratiti odgovore i doći u poziciju da istinski shvatite kako to uvjerenje nije vaša istina.

8. Komunicirati iz neutralne pozicije.

9. Stanje svijesti u kojem smo potpuno indiferentni tj. neutralni prema osobi.

10. Prihvatiti osobu i zahvaliti joj što nam je omogućila novu spoznaju.

Osobu čine tri stvari: ono što ona misli da je, ono što dugi misle da je i ono što ona zaista je - Anonimni autor

www.quantum.com.hr

jasna@quantum.com.hr