Tamna strana duhovnosti
Tijekom osobnog procesa stjecanja znanja i iskustva, ukazale su mi se prilike da upoznam izvrsne ljude – duhovne učitelje, kao i sjajne terapeute. Bili su posvećeni, s bogatim unutarnjim životom, a posve jednostavni ljudi; privlačili su mudrošću i živjeli skromne živote. Većina njih otvoreno je govorila o suočavanju s vlastitim duhovnim krizama i pokušajima prevladavanja tih kriza. Većina njih, također, bila je iskrena kada je riječ o samo djelomičnom poznavanju ljudske duše – iako težimo dubinskom razumijevanju, mnogo je čimbenika koji uporno izmiču racionalnoj spoznaji.
Ipak, dugo se nisam mogla oteti predosjećaju da je metodologija većine suvremenih protokola suštinski nepotpuna – jer je biće nemoguće svesti na jednu dimenziju postojanja. Postajalo je jasno da inzistiranje na duhovnoj evoluciji isključivo kroz meditativni život potencijalno vodi svojevrsnom duhovnom bypassu. S druge strane, usmjeravanje pažnje na emocionalnu evoluciju uz konvencionalni terapijski pristup također pojedinca izlaže psihičkom bypassu.
Analiza, ma koliko temeljna i dugotrajna, neće donijeti potrebno oslobođenje ako se ne uključe duhovne i tjelesne osi bića. Isto tako, u iscjeljujućim modalitetima što se oslanjaju na primjenu tehnika energetske medicine, pasivna uloga klijenta koji prima energetsku terapiju neće donijeti uvid u njegovu pravu prirodu.
To nastojanje preobražava se u malo remek-djelo svjesnosti koja krči put prema zdravlju, dubokom unutarnjem miru i bogatom životu ispunjenom smislom.
Upečatljiv primjer mudrog „kroćenja“ probuđene autentične moći i stečenih darova u budističkim zajednicama potiče iz kombinacije predane primjene borilačkih vještina i meditativnih praksi. Iako svećenike percipiramo kao miroljubljive i tihe, uravnoteženom meditativnom životu potrebna je doza zdrave osobne agresivnosti, kao snažne podloge za sve darove duhovnog puta: da bi se oduprli pretjeranoj osjetljivosti, ali i odoljeli zavodljivosti svoje rastuće moći.
Meditativni procesi omogućavaju im da svjesno obrade unutarnja iskustva, a eksplozivnost pokreta pruža im priliku da tjelesno izraze različite emocije – bez ikakve inhibicije ili lišavanja slobode.
Ukratko, iako je točno da se dugogodišnjom posvećenošću zaista stječu određeni duhovni darovi, bitno je da njihova primjena bude nadahnuta visokom sviješću i plemenitim nastojanjima – etički ispravnim ciljevima u skladu s istinskim potrebama i kapacitetima pojedinca ili društva (npr. ne uzimati više nego što je potrebno).
Zanemarivanje socijalnog faktora ili duhovne dimenzije te posvećivanje pažnje isključivo dijelu koji može povećati psihički kapital vodi nas u slijepu ulicu. Osim što iz nje ne pronalazimo izlaz, u njoj prije ili poslije počinje bujati korov nezadovoljstva, kao prirodna posljedica nedostatka vrlina poput skromnosti, solidarnosti i istinske empatije. Također, prenaglašeno bavljenje spiritualnošću može biti izraz izbjegavanja ovozemaljskih poteškoća – a to zapravo samo dalje produbljuje prvobitnu razvojnu krizu.
Umjesto rigidnih sustava – vraćanje prirodi i prihvaćanje naše ranjivosti. Umjesto pristupa koji poriču ljudskost – postavljanje svih aspekata ovog čudesnog „čupavog“ postojanja.
Promjena se događa tek kada se praktično provede – na osnovi stečenih uvida. Jer istina zaista oslobađa tek kada se primijeni – psihička obrada i razumijevanje određenih sadržaja važni su kao potencijalna platforma nove životne dinamike, no sve dok se stečena svjesnost praktično ne doživi kroz sve aktivnosti i odnose, korisnost uvida bit će ograničena ili privremena.
Drugim riječima, nakon tog katarzičnog iskustva visokog stupnja svjesnosti i potpune jasnoće u pitanje daljeg životnog pravca, prijelomni trenutak jest spremnost pojedinca da unese spoznaje u svoju svakodnevicu. Odlučujuća promjena, u tom smislu, ne dolazi odbacivanjem nepravilnosti starog života, nego suštinskim prihvaćanjem njihove uloge i smisla te spremnošću da poduzmemo sve korake.
Ljudska supermoć
Osobno smatram da je svjesnost naša supermoć. To je naše utočište, mirna oaza, slobodni (mikro)svemir. U svjesnosti smo slobodni od bilo kakvih imperativa i zabrana; u svjesnosti nema neprijatelja: ni morskih čudovišta, ni nebeskih zvijeri. U svjesnosti imamo priliku ukorijeniti svoju autentičnu moć. I više od toga. U svjesnosti smo u stanju pokrenuti erupciju dobročinstava u ljudima kojima smo okruženi, zajednici kojoj pripadamo, svijetu s kojim dijelimo ovaj zajednički dom. Svjesnost nas iscjeljuje.
U svjesnosti nam ništa ne nedostaje – nijedna moć, nijedan dar. U svjesnosti smo već cijeli, sveti, potpuni.
Istini za volju, možda će nam i dostignuća znanosti pružiti priliku da doživimo sigurnost vremena ili da hodamo po vodi. No, jedno je sigurno: ovo dragocjeno sada sadrži sve što nam je potrebno. Ovo intimno ovdje naš je istinski dom: unutra... unutra... ne postoji drugi put.
Praktične smjernice: Duhovni atelje
Zamislite da je prostor koji koristite za ispunjenje svojih duhovnih potreba poput jedne velike umjetničke radionice. U njoj su vam dostupni razni alati, velika platna, pribori za najrazličitije namjene – sve što vam treba već je tu, nadohvat ruke.
Dođite do centra svog duhovnog ateljea – do mjesta na kojem je potpuno sigurno da se psihički razgolite, da naslikate svoje emocije kroz pokret, zvuk i dah. Gdje u potpunoj privatnosti i bez vanjskih standarda možete rasplamsati duh igre i autentičnu životnost. Da budete, umjesto da činite. Da se prepustite zadovoljstvu i stvarno uživate.
Stigli ste, i to je dovoljno. Tu ste, i vi ste dovoljni. Ništa se ne dodaje, ništa se ne popravlja, već ste sveti, cijeli, potpuni. Kreativni dan.
Za razliku od govora tijela koji kroz senzacije direktno upućuje na trenutačne potrebe, misli su često varljive. Poželite dobrodošlicu svemu što u ovom trenutku okupira vašu pažnju, ali ustrajte u namjeri da budete izvan procesa razmišljanja – jednostavno osjećajući tijelo, radoznalo promatrajući njegove spontane pokrete, drhtav plus ispod kože; sve što sada buja u vama; sve što nastaje kroz vas.
Prepoznajte kako možete njegovati slične kvalitete u nastavku dana. Osvijestite kako možete njegovati čudesnu multidimenzionalnost svog bića prigrljujući sve njegove dimenzije.
Malim plesnim koracima utiremo put za daljnji rast, harmoniju i mir: kao oblik najslađeg zadovoljstva.