Kako ne biti žrtva loših vijesti

OTKRIJTE ODAKLE STIŽU LOŠE VIJESTI I JEDNOSTAVNO IH PRESTANITE KONZUMIRATI
Kada je u pitanju ovaj korak, stvari nisu nimalo jednostavne kao što izgledaju, čak ni kada savršeno jasno znamo odakle non-stop stižu loše vijesti i da nam one donose tonu briga, sumnji, strahova i ostalih paralizatora. Jedan od glavnih problema tiče se svakako ovisnosti o pogubnoj navici na nesreću, negativnost, strah i ostalu patnju. Ako malo bolje pogledamo, vidjet ćemo kako upravo iz toga proizlazi nesposobnost shvaćanja do koje mjere sve te enormne količine negativnih vijesti utječu na naše sustave, a posebno na živčani. Stoga je pravo pitanje kako ukinuti tu dugogodišnju pogubnu naviku na patnju i njezino predviđanje. Figurativno rečeno, kako prestati kopati jamu u koju potom sami upadamo?

Za početak, pogledajmo u kakvom su stanju naše tijelo, disanje, emocije i mentalno zdravlje. Drugim riječima, postanimo svjesni realnih posljedica na naše psihofizičko zdravlje. Zapazimo do koje smo mjere umorni, iscrpljeni, zabrinuti, uplašeni, konfuzni, nesigurni, tjeskobni... I, naravno, zapitajmo se koliko na sve to utječu loše vijesti koje redovito čitamo u novinama, gledamo na televiziji, slušamo na radiju, tržnici, crkvi, od ovoga ili onoga. Budimo iskreni i priznajmo istinu. Jer tek kada budemo znali istinu, moći ćemo zaista nešto promijeniti.

Koliko nam se puta tijekom dana dogodi da slučajno čujemo što netko govori i umjesto da primijenimo metodu „pusti da to izađe na drugo uho“, uhvatimo se za to i počinjemo se time baviti? I što je najlošije, dopuštamo da to negativno utječe na nas. Međutim, kada bismo samo bili u stanju ne uzimati u obzir sve i svašta što čujemo na televiziji, internetu, ulici, poslu, tržnici, u kafiću..., više bismo slušali sebe, i naravno, bili lakši za tonu nepotrebnih briga i strahova. Problem je što mi to jednostavno nismo u stanju, a evo i zašto.

Ako pogledamo u svoj um, možemo zapaziti program koji se zove „prikupljač informacija“ ili prijamnik misli. To je jedan od osnovnih mentalnih programa bez kojih um ne bi mogao funkcionirati. Nevolja se javlja kad program radi pod negativnom zapovijedi tipa „uzmi u obzir sve što u sebi ima riječ, na primjer: strah, briga, neizvjesnost, nesreća, žalost, patnja, ugrožen opstanak izdaja, obmana, prijevara, žrtva, krivnja, rat, smrt... i reagiraj“. Dakle, što god da je to što opisuje naše prošlo bolno iskustvo, mi ćemo sada na to automatski reagirati i braniti se. To se uglavnom događa na suptilan način, ali posljedice su više nego vidljive na tijelu, disanju, emocijama i umu. Postanimo svjesni, na primjer, kako držimo ramena napeto i podignuto, kao da svakog trenutka očekujemo napad pa moramo imati štit.

Ono što možemo napraviti kako bismo pomogli sebi, a da ne uzimamo u obzir sve što nam dolazi izvana bez provođenja sati i sati u meditaciji, jest da pronađemo vlastitu svrhu zašto smo ovdje na Zemlji i počnemo je ispunjavati bez oklijevanja. Tada ćemo ispuniti onu narodnu: „gledaj svoja posla i ne živciraj se puno“. Gdje će nam biti kraj? Ako, kojim slučajem, ne uspijemo pronaći svrhu vlastita života, onda ćemo neizostavno naginjati posvećivanju vremena onome što nema istinsku važnost za nas sada, ali će nam poslije nanijeti štetu. I to se zove karma. U tom slučaju, nećemo znati cijeniti i iskoristiti priliku koju smo dobili rođenjem.

Nešto što će nam sigurno pomoći da pronađemo svoju svrhu je pitanje koje treba istražiti, a glasi: što je to što me prirodno privlači otkad znam za sebe? Kada postavimo to pitanje, ne trebamo racionalizirati i donositi logičke zaključke, nego biti otvoreni da nam pravi odgovor jednostavno sine. Da budem iskren, mi to već znamo, samo što se nikada nismo od toga usudili napraviti zanimanje i pronaći način kako od toga živjeti. Zbog toga, naša prava ljubav – ono što bismo radili od srca do kraja života – biva prekrivena stotinama moranja, izgovora, žaljenja, strahova, briga, bolesti. Bez obzira na tu nesretnu činjenicu, to je i dalje prisutno tu ispod, nećete vjerovati, našeg nosa. Pogledaj i vidi! Tvoja je svrha u onome u čemu prirodno dolaziš do izražaja. Kada to otkriješ, nećeš vjerovati, ali ćeš nesumnjivo znati. PageBreak
PREUZMITE ODGOVORNOST ZA KREIRANJE VLASTITE REALNOSTI
Da bismo kreirali realnost kakvu želimo, moramo prvo prihvatiti realnost u kojoj se nalazimo, sa svim njenim malim i velikim patnjama. Upravo to prihvaćanje činjenice gdje jesmo, nesumnjivo je jedna od najtežih stvari. Svi bismo mi htjeli stići, po mogućnosti ekspresnom vožnjom, ondje gdje mislimo da trebamo biti, ali nemamo namjeru suočiti se s položajem u kojem se trenutačno nalazimo. Onda se pitamo, sumnjamo, okrivljujemo, ili prebacujemo odgovornost na nekog drugog, umjesto da potvrdimo činjenicu kako smo upravo ondje gdje trebamo biti, sve dok ne iskusimo (ili ne postanemo svjesni) ono što nam je nedostajalo i ne produžimo dalje.

S jedne strane, mi želimo promjenu, izazov, napredak, a s druge ipak biramo ostanak u „sigurnoj i udobnoj zoni“, ili status quo. Otud neprestani konflikt, napetost i nezadovoljstvo. Umjesto da vidimo što se zaista događa u sadašnjem trenutku, radije zauzimamo obrambeni stav ne shvaćajući da nam to donosi neusporedivo više boli i patnje nego suočavanje s izazovom promjene. Kada nam to postane potpuno jasno, nećemo više oklijevati i zavaravati sebe da ne zaslužujemo više od onoga što imamo. Umjesto očekivanja da nam gotova rješenja stignu od nekoga drugog, preuzet ćemo odgovornost za kreiranje vlastite realnosti po svojim unutrašnjim mjerilima. Tada ćemo biti kao otok usred nemirnog oceana: čvrsti, postojani, mirni i spokojni, s jasnom vizijom gdje je naše mjesto pod kapom nebeskom.

Umjesto da budemo žrtva vanjskih utjecaja, iznosit ćemo vlastitu realnost na svjetlo dana. Tek kada smo u stanju izraziti se direktno i kada to postane način na koji se predstavljamo, kreiranje naše realnosti više se ne dovodi u pitanje. U suprotnom, ostat ćemo na razini mišljenja, žudnog željenja i žaljenja, bez stvarne moći da nešto zaista promijenimo.