Kada zaklopim oči i promotrim svoj životni put, ne prepoznajem trenutak u kojem sam spoznala svoju unutarnju snagu, no osjećam je kao nešto što se razvijalo i još se razvija. U sjećanjima razlikujem onu prividnu koja je dolazila iz mjesta traume (čvrstoća, dominacija, kompetitivnost) i onu koju razvijam kroz ljubav prema sebi. Potonja se manifestira kroz nježnost, prisutnost, razumijevanje, zahvalnost, nesputano izražavanje...

Meka je i podržavajuća. Uči me i podsjeća da sam ovdje za sebe u svakoj situaciji, kako snaga ne mora biti nešto intenzivno, nego da poziva na mekoću. Ona je moja sposobnost da si dajem prostor osjećati što osjećam i iz dana u dan utjelovljavati povjerenje prema samoj sebi.

Unutarnju snagu osjećam kao priču koja se kontinuirano proširuje, ovisno o situaciji, ciklusu koji prolazim, to je osjećaj koji poziva da samu sebe podržim na način koji mi je upravo u tom trenutku potreban. U nekom trenutku snaga će doći kroz meditaciju i disanje, svjesnost moje uloge u prostoru (životu), svjesnost sebe kao bića, u nekom trenutku to će biti žar iz pleksusa koji zove na aktivnost, organizaciju, pokret, istupanje i viđenost. Ona je kao vatra, istovremeno grije, miluje i odnosi sve pred sobom. Sposobnost prilagodbe i dopuštanje da budem fleksibilna u sebi, pa onda i u svijetu.

Pojavljuje se i kao svijest o jedinstvu, ukazuje se u drugim osobama kao inspiracija i poziv na djelovanje, kreativnost i poziv da se pokažem u svem svojem svjetlu. Krucijalan dio rastvaranja i kreiranja kroz svu čaroliju života. Ako smo svi Jedno, onda ono čemu se divim i što vidim u drugima leži i u meni, odabirem to oživjeti. Otkrivajući svoje svjetlo, tu istu snagu i poziv dijelim i s drugima, ruku koja mi je pružena sada i sama pružam drugima.

Kroz sve u životu uvijek se podsjećam: unutarnja snaga je i kapacitet da osjećamo izostanak iste kada je to potrebno jer upravo kroz ovu vrstu povjerenja prema sebi ona se rađa. Ponekad naša unutarnja snaga kaže: „Hvala ti što si mi dala siguran prostor, da se rastvaram i predajem“. Ona je, kroz igru svjetla i tame, ljubav – način kako stvaram(o) siguran prostor u meni, u tebi, u nama.