Havajski koncept oprosta (riječima učitelja Etue) kaže: “Otpustite. Zaboravite incident. Sjetite se samo onoga što ste naučili iz njega. Sjetite se što je potrebno za stvaranje vlastitog svemira onako kako vi to želite.”
Međutim, u zapadnjačkoj kulturi, npr. nakon velike svađe supružnika, vjeruje se da će se jedno ispričati drugome i tako će se izgladiti razmirice. A onda, tjedan dana kasnije, kada ponovno izbije svađa, muž optuži ženu: “Vidiš, ista si kao prošli tjedan.” A žena mu uzvrati: “Što je s tim prošli tjedan? Još uvijek mi zamjeraš jer sam tada bila u pravu."
Nitko od njih nije stvarno oprostio drugome ono što se dogodilo prije tjedan dana. Budući da nisu mogli zaboraviti, nisu si oprostili. Otpuštanje, po havajskom "huna", znači da moramo postati "pono", odnosno uspostaviti sklad s drugom osobom. Pravi "pono" se ne može dogoditi ako kažete da ste oprostili drugome, nego kada oprostite i pustite (pa zaboravite). Kad to zaista ostavite iza sebe.
U ovom trenutku važno je naglasiti da oslobođenje, opraštanje ili zaborav nije u sukobu s mudrošću (i iskustvom). Čak i u prošlosti, ako vam je netko učinio nešto loše ili vas povrijedio, oprostili ste mu. A onda vam je iz "pono" stanja lakše odlučiti kakav ćete odnos od sada gajiti s tom istom osobom, kao i je li vaša veza uopće moguća. Opraštanje također mora biti obostrano, smatraju Havajci, dok na Zapadu vjerujemo da se jedna strana mora nekome ispričati, a druga samo prihvatiti tu ispriku.
To obično izgleda ovako - jedna osoba kaže "Oprosti mi", dok druga misli "Naravno da ti je sada žao". U takvom kontekstu, iskreni odgovori na ispriku iznimno su rijetki. Havajci, međutim, smatraju da je najbolje završiti interakciju rečenicom "e kala mai i au", što znači: "Molim te, oprosti mi ako sam ti učinio nešto loše". Na taj način preuzimamo odgovornost, a druga osoba mora reagirati akcijom, što otvara energetske veze. Umjesto jednostranog priznanja krivnje i žaljenja, situacija potiče dvosmjernu komunikaciju. Na neki način, 'e kala mai iaus' zapravo znači: "Lopta je sada na tvojoj strani terena".
Havajci također vjeruju da se sve može oprostiti. Bez iznimke. Čak i najstrašnija djela. Međutim, pravni sustav drevnih Havaja bio je brz i okrutan. Neki zločini bili su kažnjivi smrću, a za druge su pojedinci mogli biti isključeni iz zajednice. No, čak i u tim slučajevima mogao se očekivati oprost krivcima. Naime, Havajci smatraju da im najviše od svega šteti ogorčenost i neopraštanje.
![props.documentData.Authors[0].AdditionalInfo](https://static2sensa.story.hr/api/v3/images/48271?ts=2024-02-02T11:32:05)
.png)
.png)
