par
Getty Images par
Opuštanje i zadovoljstvo jedini lijek

Postoji i druga verzija istog straha od gubitka koja uopće nije vezana uz voljenu osobu, nego uz gubitak tog finog, radosnog ili nježnog osjećaja. Recimo, nalazite se u planinama, priroda je očaravajuća i legli ste na travu kako biste promatrali oblake. To je trenutak koji ste čekali, o kojem ste maštali u svojem uredu i ništa vas ne sprečava u tome da uživate, ali ipak, baš kada se želite posve prepustiti prirodi i uživati svim osjetilima, pomislite: „Što ako slomim nogu?“ I, evo, um se odmah baca na posao. Vrti se scenarij: „Ako bi bio otvoreni prijelom, ne bi me smjeli micati, nego bi...“ I tako dalje, i tako dalje. Dovoljno. Više vam se ne gledaju oblaci, nego ćete radije provjeriti imate li signal na mobitelu.

Prepuštanje užitku u prirodi i prepuštanje užitku s voljenom osobom imaju jedan zajednički nazivnik: jako lijep osjećaj. I kada se taj jako lijep osjećaj povezanosti, ljubavi ili radosti pojavi, iskrsava strah od gubitka tog osjećaja. A čim nastupi strah – osjećaj je već izgubljen.

Preživjeti napuštanje

Strah od napuštanja ili odbacivanja posebna je vrsta straha od gubitka kojoj nije uzrok viša sila, nego upravo voljena osoba. Taj strah ima korijen duboko u djetinjstvu, potječe iz vremena kada smo bili potpuno ovisni o roditeljima i kada je njihovo napuštanje bilo ravno smrti. Malo dijete, naravno, ne može preživjeti bez roditelja, a odrasla osoba može preživjeti bez partnera, ali taj užas napuštanja zbog iskustava iz djetinjstva može biti toliko jak da osoba doista pomisli kako to neće preživjeti.

Zbog straha od napuštanja pokušavamo se prilagoditi, dodvoriti, promijeniti nabolje, pokazati samo „najbolju sebe“. I često se događa da upravo taj strah vodi u polovičan život, u neautentičnost, u pokazivanje samo one strane koja je naizgled prihvatljiva. Međutim, to ne vodi prema sve ljepšem i kvalitetnijem odnosu, nego upravo suprotno – prema bujanju svega onoga što je iznutra skriveno, a što po svojoj prirodi želi biti pokazano i prihvaćeno kroz bliskost s voljenom osobom.

Emotivna izolacija

U takvim odnosima malo-pomalo počinje dolaziti do sve veće izolacije jer je povezanost samo kroz ono što je ugodno i prihvatljivo zapravo prilično površna. Primjer takve povezanosti je zaljubljenost. Nakon što zaljubljenost prođe, ako se partneri ne počnu povezivati i kroz emocije koje drže skrivenima, onda taj odnos ne može dobiti dubinu, a bez te dubine ne može ni opstati. Može, naravno, opstati formalno, ali sadržaj se gubi, pa partneri, iako se svaki dan viđaju, zapravo postaju stranci. Povezivanje s partnerom i kroz ranjivost, nesigurnost, ljutnju i sve ostale „neprihvatljive“ aspekte sebe ključno je za opstanak kvalitetnog odnosa.

Neki odnosi tu vrstu povezivanja neće izdržati jer jedan partner na to nije spreman. Možda ima ljubavne ideale koje ne želi žrtvovati za stvaran odnos, možda je previše emotivno blokiran da bi mogao uploviti u dublji nivo bliskosti ili nešto treće. Dakle, možda doista dođe do odbacivanja. Ako pokažete koliko vas je nešto povrijedilo ili razgovarate o nečemu što vas ljuti, možda ćete biti odbačeni. To je rizik.

Izbjegavanje rizika nije garancija

Međutim, izbjegavanje tog rizika nije ništa manje opasno za odnos. Dapače. Skrivanje nekih svojih lica i nepoželjnih emocija vodi u emotivnu izolaciju zbog koje će vas neprestano pratiti osjećaj napuštenosti, jer ste napustili sami sebe, iznutra. A taj osjećaj napuštenosti stvara strah da će vas partner napustiti, što dovodi do potrebe za kontrolom partnera – bilo onom očiglednom, kao što je stalno zivkanje i provjeravanje gdje je, ili nekim suptilnijim oblikom kontrole, kao što je kupovanje njegove ljubavi time da ste mu, primjerice, stalno na usluzi. Ta kontrola koja proizlazi od straha od napuštanja itekako ugrožava odnos, a često djeluje i kao samoispunjavajuće proročanstvo.

Manji je rizik malo-pomalo se razotkrivati, kako pred samima sobom tako i pred partnerom, nego se skrivati i odbacivati dijelove sebe kako biste održali neki privid o sebi. Razotkrivanje donosi mogućnost izgradnje sve kvalitetnijeg i dubljeg odnosa, dok skrivanje uvijek donosi izolaciju – bilo kroz realnu samoću nakon napuštanja, bilo kroz osjećaj samoće i osamljenosti, bez obzira na to što ste u vezi ili braku. A ako malo-pomalo preuzimate rizik i pokušavate se povezati s partnerom na onim skrivenim, „neprihvatljivim“ emotivnim nivoima, čak i ako dođe do napuštanja, imat ćete osjećaj da ste si vratili sebe, a to je najdragocjenija bliskost koju možete imati.

U slučaju napuštanja, upravo bi vam ta bliskost omogućila primjećivanje i odabir novoga partnera koji je drukčiji, koji je spreman na emotivno povezivanje u kojem ne vladaju maske i norme, nego istinska želja za otvaranjem i upoznavanjem vaše autentičnosti.

Prethodna stranica