Poput mnogih čitateljica i čitatelja Sense, i ja upoznajem sebe u odnosima s drugim ljudima. Učim! Ponavljanje je majka znanja – latinska je poslovica uz koju lakše shvaćamo zašto neke stvari uporno ponavljamo, iako smo bili uvjereni da nam se neka pogreška, a s njom i proživljena bol, više neće ponoviti. I ja sam tako mislila, ali sam ipak nakon neuspješnog bračnog odnosa ušla u vezu s čovjekom za kojeg sam nakon nekog vremena zaključila da ima „isti problem“ od kojeg sam nastojala otići prekinuvši brak.

Shvativši da nas je u tom odnosu bilo dvoje pa i sama imam udjela u neuspjehu, počela sam preuzimati odgovornost za svoje postupke. Nakon tog prekida naučila sam što znači opraštanje. Mislila sam da sam postala mudrija. No problem se i dalje ponavljao. U drugome sam vidjela samo nedostatke, a da istodobno nisam shvaćala što to priželjkujem i tražim.

U skladu sa spomenutom latinskom poslovicom, doslovno su mi se ponavljale situacije kao lekcije kako bih napokon shvatila u čemu je stvar i počela se svjesno mijenjati. Danas znam da sam na dobrom putu čak i kada ne uspijem, jer sa svakim iskustvom učim i mijenjam se. Osvijestivši svoje zadatke, rješavam ih, primjenjujem mnoge spoznaje koje sam stekla radom na sebi.

Učim u poslovnim i obiteljskim odnosima, u druženjima, no najteže, ali i najvažnije stvari učila sam u ljubavnim odnosima. Sa svakim neuspjehom povećavala sam svoju spremnost na promjenu! Pogledala sam nedavno, po tko zna koji put, film Dućan snova (High Fidelity) s odličnom glumačkom ekipom predvođenom Johnom Cusackom.

To je film o strahu od ljubavi i o čovjeku kojem je dosadilo živjeti u strahu od bliskosti.Da bi prekinuo lanac bolnih odnosa, on pravi rang-listu pet najbolnijih raskida koje je proživio i kreće u potragu za odgovorom u čemu je pogriješio. Razgovori sa ženama koje su ga ostavljale ukažu mu na to da je, zapravo, on ostavljao njih. Odjednom mu je sinulo: „Problem je u meni!“ „Ljubavni saboter“, osoba koja bježi od (oba)veze jer se boji gubitka i odbacivanja – bio je on sam. Nema to veze s time da nije imao sreće u ljubavi.

I ja sam se slično osjećala, bila povrijeđena poput lika iz filma, kao i mnogi od vas. I ja sam ponekad povrijedila. I mene su ostavljali, a i ja sam ostavljala. Kako bih mogla znati što je ljubavna bol a da je nisam i zadala? Učim. Ne zatvaram svoje srce i uvijek sam spremna vjerovati da nikad nije kasno naučiti voljeti. I vjerujem da za ljubav ne postoje granice. Kada sam počela osvještavati koji je moj udio u stečenim iskustvima, počela sam se prisjećati svih svojih pogrešaka. Mnoge sam ispravila, ne nužno prema onima kojima sam ostala dužna. I spremna sam učiti i dalje. I ne ponavljati pogreške.

Često sam u prošlosti, kada bih ugledala ili srela nekog bivšeg ljubavnog partnera, pomislila: „Što mi je bilo da budem s njim u vezi?“ Sada, pak, najčešće pomislim: „Vidim da postoji razlog što ga nisam odabrala za životnog partnera“ pa obraćam pozornost na dobre strane koje su me, očito, jednom davno privukle. Moj emocionalni razvoj omogućuje mi da danas osvijestim što to stvarno trebam od partnerstva. Sretnem li nekoga tko je u mom životu imao veću ili manju partnersku ulogu, uviđam koje su me kvalitete privukle toj osobi. Svaku od njih pamtim i nosim dalje, ne pitajući se kako me taj netko mogao privući. Nismo zajedno jer očekujem i nudim više!

I kada ostavljamo, jer uviđamo karakteristike koje su nam neprihvatljive kod drugog, ali i kada smo sami ostavljeni, jer netko ne tolerira naše nedostatke, o sebi možemo  naučiti mnogo. Nakon bolnog prekida često uviđamo koliko smo gušili partnera. Proganjali ga zbog vlastitih nesigurnosti i strahova i u svakoj njegovoj riječi tražili oštricu, jer smo osjetili bol. Nismo poštovali granice druge osobe i ulazeći u partnerov prostor, nesvjesno pokušavali potvrditi svoje nedostatke, a nerijetko i dubok osjećaj manje vrijednosti.

Nismo se zaustavljali, uporno rušeći odnos traženjem pogrešaka, nezadovoljstava, nedostatnosti. Gušili smo partnera razgovorima ili šutnjom. Tražili smo spasitelja, a nismo si sami bili spremni pomoći ili se mijenjati. Neskloni smo zatražiti pomoć stručne osobe očekujući da nas (trenutačni) odabranik spašava. A to je posao koji iscrpljuje obje strane. No i tako učimo, rastemo, sazrijevamo.

Daniel Goleman, autor knjige Emocionalna inteligencija, govori nam kako emocionalne lekcije – čak i one „najdublje usađene navike srca naučene u djetinjst­vu“ – možemo promijeniti. On također poručuje: „Emocionalno učenje traje cijeli život.“

Neka poneka pogreška koju ste učinili, povrijedivši tako nekoga ili sami sebe, bude izvor vaše nove spoznaje. Skrušeno je priznajte i krenite dalje, no budite uvijek spremni za ljubav. A da biste bili spremni na ljubav, budite voljni otkriti jeste li kruti kontrolor ili bježite na prvi znak problema. Jeste li osoba koja pokušava udovoljiti partneru gubeći sebe pa vas počne ispunjavati ljutnja jer ste neshvaćeni. Budite tolerantni, odani i iskreni. Budite svoji, ali dajte prostora i drugima da budu ono što  jesu. Mijenjajte se, ali iz svakog neuspjeha uzmite ono što je dobro, ono što je bio znak napretka.

Ako imate osjećaj da vas ne shvaćaju, povećajte mogućnost da vas čuju: prekinite neproduktivan način komuniciranja, ma kakav bio. I svakoga se trenutka pitajte – što mogu sada učiniti da ovaj sukob prestane? Priznajte svaki pa i najmanji dio svog udjela. No postavite zdrave granice prepoznajući svoje prave potrebe, vrijednosti, ali i svoje strahove. I ne ljutite se ako, unatoč svemu, ne uspijete. Volite svim srcem i ne odustajte tražiti ljubav. I nadajte se. Ne dajte da slomljeno srce odredi vaše novo ja.

Želite li biti sretni u odnosu ili izvan njega, mijenjajte sebe. Činite to zbog svog rasta, a ne da biste našli ili zadržali partnera. Mijenjajte svoje ponašanje kada shvatite da to što činite ne daje rezultat. No pritom ne glumite, ne odustajte od sebe, ne pokušavajte biti netko tko niste kako biste bili voljeni. Ne forsirajte se! Prepoznajte kada vama upravljaju emocije i kad ste nemirni. Zaustavite se i dovedite se u stanje mira i prihvaćanja radom na svim svojim dijelovima: na tijelu – vježbom i zdravim navikama; na umu – učeći nove načine razmišljanja i stječući nova znanja, ali i prakticiranjem meditacije; te na duši i srcu – prihvaćajući i voleći sebe.

Probleme, kakvi god bili, rješavajte samo onda kada ste smireni i u ravnoteži.
Učite i mijenjajte se postajući bolja osoba. Kako kaže Harriet Lerner: „Izazov nije samo u tome da budete onaj tko jeste, nego da izaberete kakva osoba želite postati.”