Život u petoj brzini

Živimo u vremenu u kojem se od nas zahtijeva brzina i točnost. I mi, kao i naši uređaji, sve brže reagiramo, baš kao što se od nas i traži. Na cijeni je da, osim brzine, iskažemo i vještinu istovremenog obavljanja više zadataka. Ipak, ja sam odlučila, kad god je to moguće, ponašati se malo drugačije. Prema duhovnoj praksi  ho’oponopona, jedan od načina da se prakticira pono – havajski termin koji ima 83 prijevoda na engleski jezik i svi su pozitivni, a neki od njih su: ispravno, poželjno, moralno – jest: „Aktivno usporavaj.”

Kakve to veze ima s hranom, obrocima, namirnicama? Ako i sami živimo u petoj ili višoj brzini, očekujemo da nam namirnice budu što dostupnije, obroci što brže pripremljeni, hrana čim prije završi u tijelu, a idealno je i to ako ne moramo nakon obroka ništa čistiti za sobom. Sve to vodi k tome da namirnice ne uzgajamo sami, nego ih kupujemo. Često i ne kupujemo namirnice, nego gotova jela ili, što je očito po broju pekarnica i fast food zalogajnica koje niču pokraj frekventnih lokacija, kupujemo nešto što „s nogu ubacimo“ u sebe, u trku, i ne zaustavljajući se.

Pri tome nemamo vremena promisliti što smo to zapravo konzumirali, koliko je od pojedenog nama u korist, a koliko na štetu. Ako aktivno usporimo, shvatit ćemo da smo na stari način popunili samo prazninu u želucu i uskratili si mnoštvo prilika da uživamo u hrani na mnogo više razina nego što je puko stavljanje hrane u sebe.

Osoba, ne certifikat

Moje uživanje u hrani počinje već prilikom nabave namirnica. Sada već ritualni, subotnji odlazak na tržnicu pruža mi priliku da se družim s ljudima od kojih kupujem namirnice, razmijenim mišljenja, osjetim puls osobe od koje kupujem. Naravno, razmjena energije ide u oba smjera. Da je korak nabave namirnica neobično važan, pokazao mi je test na ukućanima. Inzistirajući na kupnji namirnica koje nose oznaku ekološke pro­izvodnje, u nekoliko navrata kući sam donijela namirnice koje su ukućanima prouzročile tegobe, od trbuhobolje, proljeva, slabosti do glavobolje i lošeg raspoloženja.

Jednake namirnice kupljene od proizvođača bez certifikata nisu izazvale takve simptome. Čak sam pokušala i zavarati ukućane te im nisam govorila od koga sam kupila namirnice pokušavajući izbjeći placebo. Bez greške, njihovi organizmi uvijek su pokazivali iste simptome nakon jedenja namirnica kupljenih od osoba s kojima nismo bili kompatibilni. Sve je rezultiralo time da sam odlučila više vremena uložiti u razgovore i druženje s proizvođačima, a manje inzistirati na certifikatu ekološke proizvodnje.

To me je dovelo do prekrasnih proizvođača koji uzgajaju hranu kako mi odgovara i po pristupačnoj cijeni. To ne znači da sam odustala od kvalitetno uzgojenih namirnica, ali sada vjerujem sebi, a ne komadiću papira zalijepljenom na proizvod. I svaki put se zahvalim na obilju koje mi se nudi pa mogu birati.

Pjevanje hrani

Priprema obroka također je izuzetno važna. Prijatelj koji je putovao po Indiji i boravio u ašramima prenio mi je svoje iskustvo da ondje ne može bilo tko biti kuhar, nego samo osobe posebno educirane u „pjevanju“ – projiciranju energije u obrok putem mantre, odnosno, molitve. Ta informacija podsjetila me je na naputak za pripravu klipića na koju sam naišla prije svojih sirovojedskih dana, a koji savjetuje da se „tijesto mijesi žustrinom kao da izbacujemo veliku srditost ili bijes“. Kako pogrešno!

Prava je enigma koliko ljutitih, tužnih, neraspoloženih ljudi sudjeluje u uzgoju namirnica i pripravi obroka kada se prepustimo struji usputnog obroka. Prema suvremenim znanstvenim otkrićima, ako to i ne prepoznajemo svjesno, naše tijelo će to zasigurno detektirati i uzvratiti nam u obliku zdravstvenih poremećaja ili oboljenja. Iako većina nas ne zna pjevati mantre, sigurna sam da će svi oko nas, a i mi sami, osjetiti radost i ljubav koju uložimo u pripremu obroka. Pa makar se ta priprema sastojala samo od pranja voćke kojom ćemo se počastiti.

Iskažite zahvalnost

Naposljetku, na red dolazi ono na što većina pomisli kada se spomene osviještena prehrana – sama konzumacija obroka. Idealno je stvoriti mjesto i vrijeme u kojima možemo opušteno uživati u svakom zalogaju. No, ponekad je to pravi izazov uz već spomenutu brzinu kojom jurimo kroz svoje dane. Moj je trik primjena zahvalnosti.

Kako bismo iskazali zahvalnost, nije nužan otmjen restoran i ugođaj uz svijeće s finim priborom za jelo. Dovoljno je pogledati jelo pred sobom i zahvaliti za darove koje nam donosi u obliku nutrijenata i energije. Iskazati zahvalnost svima koji su na bilo koji način pridonijeli tome da imamo priliku uživati u daru hrane i pića i pritom ne zaboraviti majčicu Geju.

Meditacija objedovanjem

Svakako treba zahvaliti i sebi na mudrosti što poštujemo signale vlastitog tijela, a i tome tijelu koje nam pruža priliku užitka u svim dimenzijama hrane. Da bismo bili zahvalni, nisu nam potrebni izvanjski uvjeti. Dovoljno je osvijestiti sam osjećaj zahvalnosti.

Kao što vidite, obrok doista jest veličanstvo. Iako se može gledati kao puka potreba, pruža nam priliku ugode, a poslužit će i kao sredstvo osvještavanja. Gotovo da bismo ga mogli gledati kao oblik meditacije u akciji. Svjesna meditacija objedovanjem, zašto ne?