Kako raste ljubav

Izbjegavanje vezivanja uz realnost koju dijelimo s drugima

Izbjegavanje vlastitih projekcija na druge

Da bi se dogodila projekcija ili pripisivanje vlastitih osobina i procjena na druge, dovoljan je djelić sekunde. Ako to ne uvidimo na vrijeme, odnos će se početi komplicirati. Nažalost, iskorjenjivanje tendencije da projiciramo nešto osobno na druge baš i ne ide lako. Razlog tome je jednostavan – mi to ne želimo zaustaviti. Jer ako zaustavimo projiciranje onoga što nam se ne sviđa, morat ćemo zaustaviti projiciranje i onoga što nam se sviđa, a to nikako ne želimo. Istodobno, morat ćemo svoje osobine vratiti sebi, što može biti vrlo neugodno i bolno.

Nadalje, ako prestanemo pripisivati svoje vlastite koncepte drugima, nećemo moći ne vidjeti druge u pravom svjetlu. Drugim riječima, zavoljet ćemo druge, a to može biti opasno za „slobodu“ našeg ega da čini ono što on misli da treba. Oni koji nemaju tvrdokoran ego eventualno će uspjeti pobijediti ovu tendenciju, što će uvelike utjecati na stabilizaciju odnosa. Oni s velikim egom morat će raditi mnogo više na ovom problemu.

Iskrenost, strpljivost i tolerancija prema drugima

Kaže se: ako ništa ne pali, onda reci istinu i ona će sigurno upaliti. Istina je da svi imamo neki svoj način koji, kad su u pitanju međuljudski odnosi, ne funkcionira baš onako kako bismo željeli. To postaje jasno nakon što se odnosi zakompliciraju. U nedostatku strpljenja prema istini da nešto ne ide onako kako bi trebalo ići, frustracija je neizbježna. A ona samo pogoršava stvari. Na kraju u iskrenom (ali tvrdoglavom) pokušaju da razriješimo nastali konflikt, na svoj način, naravno, dolazimo do prekida kontakta, pa čak i veze.

Ako kojim slučajem na vrijeme pustimo svoj način rješavanja problema i iskreno priznamo drugome kako se zapravo osjećamo u vezi svega što se događa, osobito naše nesposobnosti da bilo što smisleno učinimo, problem će se riješiti sam od sebe. Bit će: kako došlo, tako prošlo. Još kad uz sve to postanemo tolerantni za razlike među nama, odnos će procvjetati. Ako postoji magija, onda je ona u ovom pravilu.

Iskazivanje da vam je stalo, ali bez očekivanja

Bez ikakve sumnje, ovdje smo jedni zbog drugih. Bez obzira na to što se često prezentiramo kao izolirani otoci, na malo dubljoj razini svi smo povezani. To je osnovna istina o nama i našim odnosima. Primjerice, to je očigledno u partnerskim odnosima gdje doslovno stranci postanu toliko blisko povezani kao da su zajedno odrastali. Međutim, samo zato što je to očigledna istina ne znači da se podrazumijeva i da ne trebamo pokazivati, pa čak i verbalno, da smo tu jedni za druge i da nam je do drugih veoma stalo.

Kad se riješimo psihološke i emotivne vezanosti jednih za druge (što se može dogoditi tako da shvatimo kako smo bez obzira na vanjske okolnosti već ionako duboko povezani), razriješit ćemo i problem ambicije, straha, natjecanja, neizvjesnosti i nesigurnosti koji doslovno žive u odnosu. No prije toga trebamo naučiti gledati sve što nam se događa bez osude i krivnje. Na taj način ćemo povezivati svari i polako učiti vidjeti istinu. Kad vidimo pravu istinu, događa se pokret naprijed ili unutarnja revolucija. To je taj proces odrastanja u zdravu, neovisnu i uspješnu osobu. Takav pojedinac nema problema pokazati koliko mu je stalo do drugih, bez očekivanja njihove reakcije. 

Ovo je sedam ključnih, ali ne i jedinih pravila za zdrave odnose. Najvažnije je da postanemo svjesni kako smo iznutra nerazdvojno povezani i otud – jedni ogledala za druge. Najgore je ako ne želimo vidjeti da smo i mi, kao i druga strana, podjednako odgovorni za ono što se događa u odnosu. Ako to ne vidimo, nećemo moći pomoći sebi – okrivljavanjem drugoga još će se više produbiti ponor nerazumijevanja i nesklada. Ako želimo dobre odnose, moramo doista znati što želimo, a što ne želimo. A skladne odnose želimo svi, zar ne?