Sami, ali ne i usamljeni

Samci iz uvjerenja

Ako je suditi po Horxovim predviđanjima, konvencionalnim bračnim zajednicama pišu se crni dani, što bi moglo značiti da će budući naraštaji sve više patiti od usamljenosti. Pitanje koje slijedi jest može li se biti sam i sretan i mora li se između samoće i usamljenosti nužno staviti znak jednakosti.

Kreativna samoća

Odgovor su dali psiholozi. Riječka psihologinja, doktorica znanosti Ana Kandare Šoljaga tvrdi da je samoća svojevoljni izbor i da često može biti vrlo korisna. Dapače, čak i oni koji su u sretnim i skladnim bračnim zajednicama imaju ponekad potrebu za samoćom i osjećaju se ugroženo ako bračni partner nema za to razumijevanja. Biti sam da bismo se posvetili sebi i svojim potrebama, da bismo sabrali misli i učinili nešto za sebe, najbolji je način da napunimo baterije energijom. Tu energiju utrošit ćemo na one koje volimo, a i na poslu ćemo biti kreativniji i učinkovitiji. Ali kada ta potreba za samoćom postaje toliko snažna da nam prisutnost drugih, čak i dragih osoba, počinje smetati, vrijeme je za paljenje alarma.

Pusti otok

Podsjetilo me to na slučaj uspješnog poslovnog čovjeka koji ima kuću na jednome od pustih otočića u Kornatskom arhipelagu, kamo rado odlazi kad se iscrpi na vrlo odgovornom radnome mjestu. Rekao je da je jednom tamo proveo mjesec dana u potpunoj samoći. Prvi tjedan bilo mu je izvrsno. Drugi tjedan počeo se osjećati usamljeno, a treći tjedan se priviknuo na samotnjački život. Četvrti tjedan počeo se groziti i same pomisli da bi ga netko mogao posjetiti. Istog trena se spakirao i vratio u civilizaciju.

Malo je vjerojatno da bi svatko od nas mogao doći u priliku iskusiti tako ekstremne uvjete samoće. Uostalom, čak i riječ samoća mnogi izgovaraju s nelagodom i izbjegavaju se dovesti u situaciju da ostanu sami jer to poistovjećuju s usamljenošću. Ali po mišljenju psihologinje Kandare Šoljaga, usamljeni možemo biti i u najbučnijem društvu, baš kao i u braku ili na pustom kornatskom otoku. Usamljenost je, dakle, osjećaj koji nije naš izbor i proizlazi iz nemogućnosti uspostavljanja kontakta s drugim osobama, a umjesto ugode i opuštanja, u nama izaziva žalost.PageBreak

Iako ne izgleda tako, dokazano je da se muškarci teže nose s osjećajem usamljenosti od žena. Kulturološko i sociološko naslijeđe nametnulo im je neugodnu ulogu „nesalomljivih“ bića koja ne smiju pokazivati osjećaje i moraju biti uspješnija od konkurenata. Zbog toga teže sklapaju prijateljstva i imaju manje prijatelja negoli žene. No čak i kada žele uspostaviti kontakt sa ženama, tvrde da su u nezahvalnijem položaju.

U maloj anketi provedenoj među nekoliko kolega i prijatelja, zaposlenih samaca u najboljim 40-ima, svi su se žalili na sličan problem, a to je da su se umorili od pokušaja i promašaja te da im je dojadila šablona koja od njih zahtijeva povlačenje prvog poteza: „Vi žene ste nevjerojatne! Izađete nadajući se da ćete nekog upoznati, a kad vam taj netko priđe, gledate ga s visoka kao roda gnjurca. Dobro, možda je to zato jer su vam već dosađivali i prije, ali i nama je dosta tih poraza. Neki put kad razmišljam o izlasku, radije ostanem kod kuće i čitam knjigu“, rekao je jedan od njih rezignirano.

Drugi, novinar kojega bi futurolog Horx vjerojatno svrstao u kategoriju individualista, o svojem je samačkom životu rekao: „Čuj, kad mi je teško, preostaje mi telefon i nazivanje prijatelja. Još se ne osjećam usamljeno i nesretno jer imam sreću što se uglavnom krećem u društvu novinara samaca i samica. Ali kad kažeš novinari samci, zar to nije pleonazam?“

Treći je pokazao mnogo više razumijevanja za ženske probleme: „Mislim da smo mi u ovom slučaju u povlaštenom položaju. Sama riječ samica ima u našem jeziku i drugu konotaciju – zatvorska ćelija za jednog zatvorenika. U riječi samac nema tog dualizma. Kad žena napuni 40-u, mora se puno više truditi oko izgleda od muških vršnjaka, jer mi s godinama i brojem sijedih dobivamo na vjerodostojnosti. A i mlađe cure danas su puno izravnije i ne žele gubiti vrijeme pa nerijetko prilaze prve.“

Dvije cjeline

Bez obzira na spol, svi se slažu s tvrdnjom da je u 20-ima ili ranim 30-ima mnogo lakše sklopiti nova poznanstva jer su tada izlasci s prijateljima, druženja i zajednička putovanja mnogo češći negoli u fazi ženidba-udaja-posao-obitelj. Upravo zbog tih konvencija samci smatraju da su pod neprekidnim pritiskom okoline koja od njih očekuje klišejizirano ponašanje i uništava im individualnost jer svaka drukčija odluka postaje neprihvatljiva. U međuvremenu, kažu, stvorene su i životne navike u koje se teže uklapa život udvoje, pa onima koji nikad nisu stupili u brak ili dulju izvanbračnu zajednicu, ali i onima koji su iz nje upravo izašli, u tim srednjim godinama nije lako pronaći pravog ili pravu.

Ali i ovdje su rješenja nadohvat ruke. Jedno od njih je manje optimistično i nije za nestrpljive jer treba čekati do mirovine. Dokazano je, naime, da se ljudi u mirovini u prosjeku osjećaju manje usamljenima od zaposlenih ili, bolje rečeno, prezaposlenih. Nakon isteka radnog staža mnogi umirovljenici obnavljaju stara prijateljstva, okruženi su unucima ili imaju više vremena za druženja i bavljenje hobijima pa lakše sklapaju i nova poznanstva.

Novi početak

Svi oni koji nemaju vremena čekati do mirovine neka se odmah ugledaju na umirovljenike. Trebali bi postati opušteniji i pristupačniji u komunikaciji te odvojiti vrijeme za zabavu i razonodu u društvu. Čak ni internetske stranice za upoznavanje nisu loš izbor. Ne da bismo nekog upoznali i odmah ušli u novu vezu, već zato da bismo stekli rutinu i ležernost u komuniciranju s nepoznatim ljudima, razvili sposobnost prepoznavanja različitih karaktera i tako brzo naučili percipirati što nam odgovara, a što ne.

Preduvjet je zaliječiti traume zbog neuspješnih pokušaja, a dobar novi početak je i planiranje nadolazećeg vikenda, tjedna, mjeseca i posebno blagdana jer upravo blagdanski dani naglašavaju osjećaj usamljenosti. Različiti tečajevi za usavršavanje znanja istodobno su mjesta za upoznavanje i najbolja terapija za podizanje samopouzdanja, a uključimo li se u bilo koju humanitarnu akciju, vidjet ćemo da postoje doista nesretni i usamljeni ljudi kojima je naša pomoć i te kako potrebna.PageBreak

Jeste li ponekad osjetili potrebu provesti popodne sami i posvetiti se čitanju knjige, toploj kupki, izležavanju? Ako ste to uspjeli ostvariti, vjerojatno ste proveli ugodno i lijepo popodne sami i zadovoljni. Upravo takva popodneva, dani ili čak razdoblja u životu koje izaberemo provesti sami ugodni su zato što su stvar našeg izbora i vrlo su važni za psihološku ravnotežu svakog čovjeka.

S druge strane, ponekad u životu osjetimo bol i tugu jer se osjećamo usamljeno. Takav se bolan osjećaj može javiti kao reakcija na različite životne okolnosti kao što je, na primjer, prekid ljubavne veze ili rastava braka, preseljenje, promjena škole ili posla, smrt bliske osobe i sl.

Kad usamljenost postane prečesta ili traje predugo, ona postaje problem. Takav „kronični“ osjećaj usamljenosti proizlazi najčešće iz osjećaja da je osoba drukčija od drugih i neshvaćena, niska samopoštovanja i loše razvijenih socijalnih vještina te loših iskustava u odnosima koji nastaju još u djetinjstvu. Ponekad takav dugotrajni i iscrpljujući bolni osjećaj usamljenosti opisuju partneri u lošim dugogodišnjim vezama ili brakovima. Usamljenost je pasivno stanje. Opstaje zato što ne činimo ništa da bismo to promijenili.

Iako osjećaj usamljenosti ne poznaje dobnu granicu, istraživanja pokazuju da od usamljenosti osobito pate adolescenti, dok ljudi nakon šezdesete već imaju dovoljno životnog iskustva da znaju što mogu očekivati od odnosa te kako biti sami sa sobom i zadovoljni. Visokoobrazovani ljudi i ljudi koji obavljaju zahtjevne i prestižne poslove manje su usamljeni nego ljudi ostalih zanimanja. Žene češće od muškaraca osjećaju usamljenost u vezi ili braku jer odnos nije zadovoljio njihova očekivanja. S obzirom na to da su od ranog djetinjstva žene usmjerenije na odnose s drugim ljudima od muškaraca, češće će upravo muškarci biti izolirani, s malo ili bez bliskih prijatelja.

Ljudi se najviše osjećaju usamljenima za vrijeme blagdana, vikendom i za vrijeme godišnjih odmora. Ti dani u tjednu ili godini pojačavaju ono što ostatak vremena osjećamo. Ako smo zadovoljni, još ćemo više uživati, a ako smo nesretni, osjećat ćemo još jaču bol.

Podsjetite se da usamljenost neće zauvijek trajati. Postoje mnoge kreativne i zabavne aktivnosti kojima se možete baviti i kad ste sami. Pokušajte otkriti zašto neki ljudi uživaju u samoći. Tijekom dnevnih obveza nađite priliku za druženje. Pristupite drugim ljudima. Pokažite im da vas zanimaju. Bez obzira na to što ste vjerojatno doživjeli razočaranje u prošlosti, pokušajte ne suditi o drugima na osnovi prošlih iskustava, već upoznavati svaku osobu iz nove perspektive. Kada pristupate drugim ljudima ili oni vama, budite strpljivi.

Za izgradnju bliskih prijateljstava potrebno je vrijeme. Nemojte žuriti s bliskošću i ostavite vremena za otvaranje i dijeljenje osjećaja. Također, razmislite o svojim očekivanjima. Nemojte misliti da će vam samo intenzivni odnosi s drugim ljudima pomoći da ne budete usamljeni. U korijenima usamljenosti uvijek leži i problem koji imamo sami sa sobom. Ma kako se loše osjećali, usamljenost će se smanjiti ili nestati kad pozornost usredotočite na vlastite potrebe i načine kako ih zadovoljiti. Ako budete čekali da osjećaji radosti i ispunjenosti sami dođu, možda ćete čekati dugo. Ako ste zapeli u dugotrajnom osjećaju usamljenosti i ne znate kako iz njega izaći, potražite stručnu pomoć.