djeca
Profimedia djeca

Problem cipela

„Dodatna i vrlo velika prepreka u djetetovu neurološkom i fizičkom razvoju su – neodgovarajuće cipele. Ako dijete između druge i šeste godine života nosi premale i preuske cipele, živci koji se nalaze na vršcima nožnih prstiju ne mogu se pravilno razvijati i funkcionirati, a upravo su oni zaduženi za razvoj osjeta ravnoteže. Ti živci, naime, pri hodu šalju u mozak impulse kako se krećemo, kako se držimo i posredno nas uče kako održavati ravnotežu. Oni nam omogućuju da hodamo na dvije noge.

Zanimljivo je da mi ljudi s čimpanzama dijelimo 80 posto kostiju stopala, a uspjeli smo se uspraviti, a čimpanze se još kreću četveronoške. Evolucijska tajna upravo je u ovim živcima. Ako je u razvojnoj dobi djeteta pritisak na njih kontinuiran, impulsi se neće pravilno prenositi, a posljedično se ni kralježnica neće pravilno razvijati i polako će se izvijati u slovo S. Tako će nastati tzv. idiopatska skolioza. Idiopatska znači da joj je nepoznat uzrok, no znanstvenici sada otkrivaju kako je uzrok upravo u živcima stopala“, ističe Jagodić Rukavina i savjetuje da u dobi do šest godina roditelji ne trebaju čekati da cipele djetetu postanu premale, nego ih trebaju mijenjati svaka tri mjeseca. Kako dijete raste, sve više se uklapa u današnji nezdrav, no uobičajen način života. To znači da je okruženo raznim tehnološkim pomagalima – od računala, televizije do mobitela – što ga potiče da trup i vrat gura naprijed, a to vodi do iskrivljenja vratne kralježnice.

„Iz vratnih kralježaka izlazi frenični živac na koji se stvara pritisak neprestanim guranjem vrata naprijed. Taj živac inervira dijafragmu. Svaki put kad je glava gurnuta naprijed, a to se događa kad gledamo u ekran ili prema dolje, što danas uz mobitele svi činimo, ošit ne radi normalno, a to dovodi do površnog disanja. Kad je dijafragma na ovaj način blokirana, uključuju se mišići ramena i vrata i postaju stalno napeti. Oni posljedično stežu krvne žile koje vode u mozak pa se kao posljedica javlja prekomjerni umor, glavobolja, vrtoglavice, bolovi i stezanje u prsima. Na prvi bismo pogled zaključili da su ovakvim zdravstvenim problemima skloniji odrasli, no ovi stresni simptomi javljaju se sve više i kod djece“, kaže Jagodić Rukavina.

Ne činite ništa

Kako biste preokrenuli ovaj proces, nije potrebno mnogo. Djeca, koliko god osujećena bila, još su u fazi snažnog i ubrzanog razvoja pa se disbalansi koje imaju mogu popraviti. Stoga dijete treba stimulirati tako da mu se dopusti da izrazi svoju pravu prirodu. Roditelj gotovo ništa ne treba činiti s djetetom, kako ističe Jagodić Rukavina, samo treba paziti da ga ne koči i ne zaustavlja u njegovu razvoju. „To znači da djetetu treba dopustiti da skače, trči, istražuje, pri čemu se prirodno kreće i razvija motoriku. To za roditelja može biti izazovno i naporno, no ulog je u djetetovo zdravlje. Neka dijete što više bude boso kako bi se poticalo slanje impulsa prema mozgu i pravilno držanje, ali i da bi se mišići stopala pravilno razvijali.

Ako se to ne dogodi, neće se razvijati ni mišići trupa koji drže kralježnicu uspravnom“, objašnjava kineziologinja te dodaje kako od četvrte do šeste godine kod djeteta treba poticati pomalo zaboravljene, bazične dječje aktivnosti poput igre lovice, školice i gumi-gumija jer su idealni za normalan fizički razvoj. Ipak, budući da mnoga djeca žive u gradovima, gdje je dječja igra gotovo nestala s ulica i iz parkova, uz ove bazične aktivnosti nakon šeste godine dijete može krenuti na strukturirane aktivnosti dokle god one ostanu u području igre, a ne postignuća.

Dijete treba gledati kao cjelinu, uvažiti njegove potrebe, tempo kojim napreduje, njegove želje. Dopustimo li mu da se iskaže u svoj svojoj jedinstvenoj unutarnjoj ljepoti, cvjetat će i njegovo tijelo. Na nama je da mu damo postojano korijenje.

Prethodna stranica