Poruka skolioze je da smo „ispali iz ravnoteže“. Kada je kralježnica iskrivljena, osovina našeg unutarnjeg svijeta koja ima zadatak držati nas uspravnima, a to znači i samouvjerenima, popušta. U nekom važnom području svoga života dijete nije centrirano, tj. odskače od sredine. To može biti nalijevo – u pravcu ženskog, ili nadesno – u pravcu muškog pola.

U terapiji sam jednom imao djevojčicu s vrlo izraženom skoliozom. Ispostavilo se da je za stolom uvijek sjedila između roditelja. Prema ocu je imala jako negativne osjećaje koje nije smjela pokazati. Tako je godinama rasla dalje od njega i prema majci. Bilo bi korisnije da je našla pravi način i da joj je bilo dopušteno izraziti nelagodu prema ocu.

U prenesenom smislu, iskrivljena kralježnica govori o gubitku balansa. Zadatak duše bio bi naučiti prilagoditi se onome što je nužno u životu. Ako djeca na vrijeme nauče i dopušteno im je donositi odluke, ne moramo se brinuti za njihovu životnu osovinu. A ako ih život uvede u disbalans, ona će to znati primijetiti i korigirati.

Roditelji si mogu postaviti sljedeća pitanja:U kojim situacijama smo neiskreni i nepošteni prema sebi, a time i prema svojoj djeci? Gdje nam nedostaje fleksibilnosti? U kojim situacijama našem djetetu fleksibilnost nedostaje (a dijete je naše ogledalo)? Kako se možemo bolje zauzeti za sebe? Jesmo li skromni u odnosu na druge? Gdje se skriva tiha patnja? Kako djetetu možemo pomoći da pronađe centar u sebi?