Mozak, taj tajnoviti organ čije sposobnosti i granice tek pomalo naslućujemo, ostaje misterij. U moderno doba kada čovjek razbija djeliće atoma u pogonima nezamislivih dimenzija otkrivajući dijelove slagalice u našem poimanju svijeta, doba u kojem teleskopima možemo zaviriti u gotovo sve skrivene dijelove svemira, a dijagnostičkim uređajima i u svoja tijela, i dalje je puno nepoznanica. Mozak je jedna od njih.
Stoljećima čovjek pokušava proniknuti u tajne uma, gdje su mu počeci, a gdje kraj. Svjesnost kao rezultat našeg postojanja, mozak kao strojni pogon i um kao njegov glavni korisnik dugo već zbunjuju čovjeka.
Um oblikuje mozak
Bilo kako bilo, nepobitna je činjenica da um može oblikovati našu stvarnost, a prije nekoliko godina objavljeno je i kako umom možemo oblikovati i mozak (Um i mozak – neuroplastičnost i moć mentalne sile, Jeffrey M. Schwartz, Sharon Begley, 2005).
Zašto se onda tako malo koristimo sposobnosti oblikovanja vlastita mozga? Odgovor je vrlo jednostavan – zato što nismo pokušali.
U osnovnoj školi, nažalost, još nemamo predmet na kojem bismo trenirali tu svoju sposobnost oblikovanja vlastita mozga. Na nastavi iz različitih predmeta treniramo specifične dijelove, poput smisla za lijepo, književnost i matematičke vještine. Neki nastavnici svojim nam pristupom možda i prenesu dio dobrobiti svjetonazora koji je konstruktivan i kreativan.
Želimo li zaroniti u svoj um, otkriti pravu snagu i njegov domet, nije dovoljno samo jednom pokušati. Pa čak ni više puta! Kao i sa svakom drugom vještinom, potrebna je upornost i principi kojih ćemo se držati. Neki od dobrih principa su pozitivnost i afirmativnost. Sretniji među nama odrastali su s roditeljima koji su ih rado hvalili. Oni manje sretni danas imaju mogućnost početi s novim načinom treniranja mozga.
U dnevnim aktivnostima, bilo poslovnim, ljubavnim ili zdravstvenim, koliko god puta nešto pokušali, važno je razumjeti i afirmirati što smo do sada postigli te unatoč prethodnim neuspjesima zadržati pozitivno stajalište i cilj. Dakle, uhvatimo li se da smo negativni i čujemo unutarnji glas kako nećemo uspjeti te kako to što činimo nema smisla, moramo se prekinuti i okrenuti u pozitivnom smjeru.
Mentalna higijena
Ovako pojednostavnjeni pogledi zagriženim se realistima možda čine prejednostavnima. No, ne zaboravimo, naša sadašnjost rezultat je dugogodišnjih obrazaca ponašanja. Svoj mozak smo u nekom razdoblju života, svjesno ili nesvjesno, trenirali da bude negativan, kritičan i možda destruktivan, bilo živeći okruženi takvim ljudima ili naprosto životnim okolnostima koje su nam slomile duh. Shodno tomu, potrebno je vrijeme da bismo postigli suprotan efekt, efekt tog novog treninga.
U spomenutoj knjizi govori se o važnosti razumijevanja kakve sve mogućnosti naš um krije: „Za znanost je to bio početak nečega novog: aktivnim odvraćanjem od negativnih oblika ponašanja i usredotočenjem na pozitivna, Schwartzovi su pacijenti putem uma preoblikovali svoje mozgove.“
Ono što u znanosti tek polako potvrđujemo već dugo se zna. Trening mozga učinit ćemo lakšim ako svaki dan odvojimo vrijeme za mentalnu higijenu. Podučavanjem energetske relaksacije kao forme mentalne higijene, uvidio sam koliko je ljudima lakše postići ciljeve. Ono što sam i sam iskusio koristeći se ovom tehnikom tijekom studija i što preporučujem vama jest da svaki dan odvojite vrijeme za umirenje mozga nekom vježbom za relaksaciju ili meditaciju. Odmorimo li mozak na taj način, osigurat ćemo plodno tlo za nove ideje, novo strpljenje za sebe i pozitivnu snagu za provođenje ideja u djelo.
http://www.sensaklub.hr/proizvodi/view/29/cd-uvod-u-relaksaciju