Nataša Matošin Grbić: Odvažila sam se reći "ne" zlostavljanju i dala otkaz

Nezdrava poslovna klima

Cilj: eliminacija s posla

Negdje na tragu ovakvoga promišljanja dolazimo i do pojave koja je ne tako davno zaslužila, po svoj prilici, moderan američki termin “mobbing”. Mobbing i njegove posljedice mnogo su ozbiljniji i opasniji nego što naslućujemo. Naime, noviji podaci govore o sve većem broju žrtava te pojave u svijetu i njezinim posljedicama – od depresije, potpuno uništenih života, pojave psihičkih i fizičkih oboljenja do trajne frustracije s kojom se žrtva bori jer ne može sama sebi objasniti što se to zapravo događa i kako riješiti takav problem.

Obično se mobbing definira kao poseban oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna ili više osoba na razne načine planirano, osmišljeno i sofisticirano narušava čast, ugled i dostojanstvo druge osobe ili više njih, i to u pravilu s ciljem eliminacije s radnog mjesta. Vrlo sofisticirana definicija.

Jednostavnije rečeno, mobbing su sva, uglavnom nedopuštena, sredstva i postupci, koje teško možete zamisliti, upućena određenoj osobi ili određenim osobama, kontinuirano, sa željom da ih se makne iz određene radne sredine. Mobbing je uvijek planiran i osmišljen, a cilj mu je maknuti vas, makar i na najbrutalnije načine, s radnog mjesta. Koliko će ta “borba” trajati, najviše ovisi o nama koji sve to trpimo ili smo odlučili ne trpjeti.

Ponašanje poslodavca koji provodi mobbing karakterizira se kao agresija, odnosno više ili manje otvoren napad na integritet druge osobe, uvredama, omalovažavanjem i kršenjem osnovnih ljudskih prava. Takva se sofisticirana ili otvorena agresija u slučaju mobbinga teško dokazuje jer je zapravo nevidljiva. U našem društvu smatra se zanemarivom, a zapravo je dobro upakirana, jer je ipak snažna i ciljano usmjerena akcija nepoštenog načina razmišljanja.

Zlostavljanje na radnom mjestu najčešće se provodi tako da se žrtvi uputi komentar, naravno usmeni, s ciljem da je mentalno povrijedi ili izolira te stavi u ulogu žrtve. Rjeđe može biti uključen i otvoreni oblik agresije, na primjer fizički kontakt. Želite li biti žrtva? Ja nisam htjela biti. Nisam se htjela samosažalijevati niti poistovjetiti s ulogom žrtve. Ali to moje opiranje, svakodnevno trpljenje mobbinga, ozbiljno je narušilo moje zdravlje. Što je vrednije od zdravlja?

Jeste li žrtva mobbinga? Prepoznajte...

Radila sam sve što je bilo potrebno

Po prirodi sam radoholičarka. Ponosno sam i nestrpljivo, s diplomom u ruci, dočekala svoje prvo radno mjesto. Nisam radila “na sat”, nisam od onih koji su spremni za odlazak kući pet minuta prije kraja radnog vremena. U pravilu sam dolazila na posao pola sata ranije, da u miru popijem kavu i pregledam obveze koje me čekaju taj dan. Nisam dijelila posao na moj i onaj koji treba obaviti netko drugi.

Radila sam sve što je bilo potrebno da dođem do konačnog rezultata. Nisam tražila da netko za mene kopira, nosi papire u drugu sobu, nije mi trebao daktilograf, sama sam pisala. Takav je bio veći dio mog radnog vijeka. No dogodi se tako trenutak u kojemu polako počinjete gubiti tog radoholičara u sebi.

Postajete "nevidljivi"

Postoje situacije kada nema otvorenog, odnosno izravnog konflikta između “mobbera” i žrtve, čak se ostavlja dojam da su u prijateljskom odnosu, što se dogodilo i u mom slučaju. No unatoč tomu prestajete dobivati zadatke koje ste do tada obavljali, malo-pomalo isključuju vas iz poslova, izoliraju vas iz sredine, postajete “nevidljivi”, počinju ogovaranja, podsmijeh i sl. Razmišljate, kao što sam i ja, komu se povjeriti.

Dobro sam procijenila da nema baš nikoga s kim bih to podijelila, osim obitelji i jedne prijateljice. Većina ljudi koji su mi se javili otišli su s radnih mjesta na kojima su bili mobingirani, pa tako i ja. Željela sam mir za sebe i svoju obitelj, zbog čega sam smatrala da mi postupak pred sudom ne bi pružio nikakvu satisfakciju. Teret dokaza je na žrtvi, a to znači da bih ponovo morala prolaziti kroz već proživljene neugodne situacije. Odlučila sam se posvetiti sebi, svom zdravlju i oporavku od svega.

PageBreak

Kao pravnik naglašavam da je važno znati – da bi se neko zlostavljačko ponašanje moglo smatrati mobbingom, potrebno je dokazati postojanje uzročne veze između štetnog događaja (mobbinga) i prouzročenih posljedica (narušeno dostojanstvo, čast, ugled, zdravlje), odnosno mora se dokazati da se radi o zlostavljanju tijekom duljeg vremena, u odgovarajućim vremenskim intervalima koji su sustavno slijedili i nanijeli štetu žrtvi.

Mobbing se, prema istraživanjima, a i mojem iskustvu, najčešće događa u loše organiziranim tvrtkama. Tvrtka u kojoj se događa mobbing trpi gubitke zbog neučinkovitosti i čestog izbivanja radnika s posla zbog bolovanja. Kakva može biti učinkovitost mobingirane osobe? Mala ili gotovo nikakva.

Takva je osoba većinu radnog vremena u strahu, usmjerena je na predviđanje i očekivanje novih uvreda i poniženja koja dolaze od poslodavca ili drugih radnih kolega. Taj strah i nesigurnost mobingirane osobe uglavnom prenose i na obitelj. Ne primjećuju ni potrebe ni radost u obitelji jer im je fokus na idućem radnom danu, i tako ukrug.

Pomoć žrtvi

Vrlo se malo žrtava obraća liječniku, pogotovo odbijaju odlazak psihijatru, najčešće zbog srama od reakcije sredine u kojoj žive. I ne primjećuju da se jedna ili više bolesti sve više   razbuktava. Zapravo su u škripcu između straha od odlaska na posao i srama od okoline.

Čitajući članke o mobbingu, žrtve se najčešće upućuju na tužbe protiv poslodavaca. Moje je mišljenje da najprije treba pomoći žrtvi da osvijesti situaciju u kojoj se našla. Sudski spor neće riješiti probleme koje žrtva prolazi u samim počecima, neće otkloniti nesanicu, osjećaj bezvrijednosti, depresiju, dapače, može pogoršati trenutnu situaciju.

Osjećaj moći i pomagači

Dobri međuljudski odnosi u tvrtkama ključni su za uspjeh i produktivnost tvrtke, stoga je iznimno važno razvijati pozitivnu radnu klimu, temeljenu na zdravoj i uspješnoj komunikaciji. Mobbingom se nikako ne mogu stvoriti pozitivne promjene - vjerujem da je to svima jasno ili bi trebalo biti.

Mobbing je izraz nerješavanja sukoba i održavanja ozračja neprijateljske komunikacije. Razlozi za ovo su, najčešće, osjećaj moći koji je razvio poslodavac i druge osobe koje mu pomažu u mobbingu, zatim neznanje, strah ili nedostatak volje da se u tvrtki stvori “zdrav tim” koji će s radošću dolaziti na posao, dati najbolje od sebe, što bi rezultiralo uspješnim poslovanjem.

Podcjenjivanje i omalovažavanje

Neriješeni sukobi prerastaju u neprimjereno ponašanje prema žrtvi mobbinga, događaju se razne spletke, poniženja, psihičko zlostavljanje zbog kojeg izabrana žrtva gubi svoje dostojanstvo. Osoba gubi potporu svoje radne okoline, pravo glasa, ugled, jer, prije svega, ne zna komu može vjerovati ili se oni kojima može vjerovati boje komunicirati s mobingiranom osobom. Žrtva odjednom postane “nevidljiva” jer i oni koji bi je htjeli utješiti, pitati je kako je ili popiti kavu s njom – to se ne usuđuju učiniti. U strahu su da ih netko ne vidi u razgovoru sa žrtvom.

Očekivalo bi se da se razvojem društva, obrazovanjem i brojnim edukacijama koje su danas na raspolaganju smanjuju pojave mobbinga. Upravo suprotno, mobbinga je sve više, a načini provođenja sve su suptilniji i učinkovitiji. Tako je jedan od primjera ponašanja koji predstavlja mobbing ogovaranje žrtve, zlonamjerno širenje glasina i neistinitih priča. Još je jedan primjer izolacija pojedine osobe ili više njih.

Sve umorniji i nezadovoljniji

Jedna od popularnih tehnika mobbinga je podcjenjivanje i omalovažavanje rada žrtve, njezinih prijedloga, načina razmišljanja, iako za to ne postoji nikakav opravdani razlog. Često poslodavac ili neposredno nadređeni žrtvi s namjerom dodjeljuju toliko posla da ga objektivno ne može izvršiti u toku radnog vremena ili joj daju nejasne zadatke, tako da žrtva, unatoč svojemu znanju i iskustvu, ne zna što zapravo treba napraviti.

Žrtva je iz dana u dan sve umornija, nezadovoljnija, u strahu, a nedovršeni se poslovi gomilaju. A nedovršeni poslovi ili traženje pojašnjenja što konkretno treba učiniti razlozi su da poslodavac žrtvu etiketira kao nesposobnu. Poznat je i tzv. sindrom praznog stola. Odjednom, žrtva više ne dobiva nikakve zadatke, nitko ne kuca na njezina vrata, mobitel ne zvoni, ne sudjeluje na sastancima, nije ni na koji način uključena u poslovanje i nikomu nije potrebna.

Što prije prepoznate, bolje za vas

Svi koji imate iskustva s mobbingom budite svjesni da to stanje nije ravna crta koja se polako uspinje. Čas ste gore, čas dolje, plačete bez razloga, jedan korak naprijed, dva natrag, ali nekada uspijete napraviti i dva koraka naprijed. Cijenite taj uspjeh. Žrtvama je najvažnije znati da će to proći i kada će proći. Kako kod koga. Ovisno u kojem ste trenutku prepoznali situaciju. Što je prije prepoznate, to je bolje za vas.
Ne smijemo zatvarati oči pred ovim problemom, uvijek moramo biti svjesni činjenice da se to ne događa nekom drugom.

Govorim iz osobnog iskustva jer sam i sama bila uvjerena da se takvo što meni nikada neće dogoditi. Moje uvjerenje proizlazi iz mojih stavova. Svi polazimo od sebe. Svaki put počinje prvim korakom, koji je najvažniji i za koji se najteže odlučiti. Zašto? Morate odlučiti u kojem će smjeru vaš život ići dalje da biste znali koji je vaš prvi korak. Moj prvi korak bila je odluka da dam otkaz. Bio je to jedan od onih dana koje ću zauvijek pamtiti.

Izbor je na vama

Zapravo vam želim reći da dobro razmislite prije donošenja odluke. Tko ili što vam je na prvome mjestu? Vi, vaše zdravlje ili posao na koji idete? Želim da shvatite da sebi i svojoj obitelji trebate dugoročno zdravi i sretni, ne uplakani, frustrirani, s puno prekovremenog rada, za plaću s kojom ne možete podmiriti ni osnovne životne potrebe. Izbor je na vama.

Danas se osjećam kao da sam na vrhu svijeta i da se svima koji prolaze mobbing trebam obratiti, pružiti nadu, konkretnu pomoć, koju razumije samo osoba koja je to prošla.