Strah od neuspjeha
Vježbajući jogu katkad se mučimo s ograničenjima vlastitog tijela pokušavajući ga namjestiti pravilno kako bismo zadržali ravnotežu. No mučimo se i s vlastitim predodžbama o tome što možemo, što želimo i imamo li volje za sve to. Ako vježbamo u studiju za jogu, katkad nam se čini da svi oko nas mogu napraviti položaj s kojim se mi mučimo pa se pribojavamo trenutka kad će taj položaj doći na red. I premda znamo da nas nitko neće osuđivati, a vjerojatno ni vidjeti naš uspjeh ili neuspjeh, ne želimo biti najgori u grupi.
Strah od neuspjeha zajednički je svima nama pa je normalno da takve situacije izazivaju nelagodu, čak i strah. Ipak, joga nije natjecateljska disciplina. Dok vježbamo jogu, okrećemo se sebi i osluškujemo svoje tijelo.
Vježbanje nekog posebno izazovnog položaja u jogi izaziva niz unutrašnjih reakcija. Osim fizičkog truda, joga asane traže i mentalni i psihički trud, pa se događa da na površinu naše svijesti isplivaju zbunjenost, tvrdoglavost, odbojnost, strah. Naši unutrašnji nemiri i strahovi tada postaju očiti i nama samima. Kako se suočavamo s takvim situacijama? Među vježbačima joge postoji izreka: kakav si na prostirci, takav si i u životu. Naša reakcija na takvu situaciju posve je istovjetna reakciji na bilo koju izazovnu situaciju.
Nije to za mene
Posve je normalno da, slušajući signale svog tijela, odlučimo preskočiti položaj kojeg se bojimo. Jedna od funkcija straha jest samozaštita, u tom ga smislu moramo prihvatiti i poštovati. No ako popustimo svojoj predodžbi da nešto „jednostavno ne mogu“ jer „to nije za mene“, zapravo popuštamo svom strahu. Odustajući, propuštamo priliku za učenje.
Izazov je prilika da doznamo nešto o svojim granicama. Ako se odazovemo izazovu, imamo prilike pomaknuti granice. Time proširujemo svoje iskustvo, postajemo slobodniji, snažniji i sretniji. Pomoću joge možemo naučiti prepoznati i svladavati svoje strahove.
Pokretanje energije
Položaji u jogi omogućavaju nam da istodobno pokrenemo svoje emotivne i mentalne energije. Izvodeći asane naše se cijelo biće otvara većem stupnju svjesnosti pa tako lakše možemo nadići sva negativna stanja, podjednako fizička, emotivna i mentalna.
Svakom izazovu u jogi pristupamo postupno, korak po korak. Nitko od nas ne očekuje da odmah postignemo puni položaj. Prvo ćemo dobiti uputu i vidjeti što se od nas očekuje. Potom ćemo pokušati napraviti prvi korak, a kad ga svladamo, spremni smo za sljedeći. Ako vježbamo u studiju za jogu, učitelj će nas pustiti da sami okušamo svoje snage, no ipak će u kritičnom trenutku biti tu. Ako vježbamo sami, još ćemo pozornije osluškivati sebe i osloniti se na sve svoje snage. Povjerenje u učiteljsku potporu i u sebe jednako je povjerenju u sam život.
Svladavanje izazova
Kad duboko vjerujemo da ćemo u kritičnom trenutku dobiti pomoć koja nam je potrebna, bit ćemo hrabriji. To ne znači da se možemo ponašati neodgovorno. Treba vježbati na siguran način, osluškujući snagu svog tijela, signale koje nam šalje, slušajući svoj dah. Osjetit ćemo kad možemo još malo jače savinuti kralježnicu ili podići koljena, ili izdržati još jedan dah... tako i u životu, svjesni svoje snage, svog znanja, svojih vrijednosti, možemo polako iskušavati sve svoje vještine i osjetiti kad je vrijeme da zapnemo malo jače. Kad vjerujemo sami sebi, kad znamo što radimo, tada možemo biti sigurni da će, ako nam zatreba, pomoć biti na raspolaganju.
Upornost se isplati – kako u jogi, tako i u životu. Kad odlučimo kontinuirano vježbati jogu, i sami ćemo biti iznenađeni kako brzo napredujemo. Već nakon mjesec-dva osjećat ćemo se snažno i izvoditi položaje koji su nam u početku izgledali poput nedostižnih akrobacija. Katkad su potrebni mjeseci, čak i godine, da svladamo neki posebno težak položaj poput stoja na glavi. No napredak, makar i u malim koracima, vidljiv je i ohrabrujuć.
Ni u životu ne možemo bez napora, svijesti i snage volje raditi na svojim strahovima. Za rješavanje nekih od njih možda ćemo trebati mnogo rada i vremena. Ključ je uspjeha u upornom ponavljanju, kontinuiranom vježbanju. Mudrost je to koju poznaju i podučavaju sve duhovne discipline – energija će donijeti napredak ondje gdje je usmjerimo.
Opterećenost svakodnevnim brigama vidi se u držanju tijela. Kad smo zabrinuti, u strahu, previše opterećeni ili tužni, nesvjesno podižemo ramena prema gore i prema naprijed, kao da se želimo zatvoriti u fetusni položaj. Instinktivno želimo zaštititi svoje srce. Takvim držanjem stvaramo napetost u gornjem dijelu leđa i stišćemo prsni koš zbog čega pliće dišemo.
Otvaranje srca
Osim fizičkog tijela, imamo i suptilno tijelo prožeto energetskim kanalima. Negdje pokraj našeg fizičkog srca nalazi se i srčana čakra – anahata čakra. Energija anahata čakre pomaže nam u donošenju odluka. Kad je njena energija jaka i pročišćena, u stanju smo dopustiti da nas vodi naše srce i njegove plemenite težnje. Tu je sjedište ljubavi i suosjećanja koje nas u životu vodi s povjerenjem, bez straha.
Da bismo otvorili svoje srce, izvodimo položaje u kojima sagibamo tijelo natrag i otvaramo prsni koš. To su položaji poput deve, polumjeseca ili kotača. Ti će nam položaji pomoći da opustimo ramena, da se držimo pravilnije i dublje dišemo. No kako je fizičko vježbanje neraskidivo povezano i sa suptilnim tijelom, istodobno će poboljšati tok energije i otvoriti anahata čakru. Tako ćemo ublažiti strahove i s više se povjerenja otvoriti izazovima kao mogućnostima da učimo i napredujemo.
Inverzni položaji
Druga skupina položaja koji pomažu u suočavanju sa strahovima i njihovu otklanjanju inverzni su položaji, poput pluga ili stoja na glavi. U njima je tijelo okrenuto „naopako“ tako da su noge podignute iznad glave. Podići noge iznad glave nije prirodan položaj i kod mnogih vježbača izaziva nelagodu. Netko će izgubiti osjećaj orijentacije, a u rijetkim prilikama vježbač osjeća kako teško diše. U inverznim položajima djelujemo na višuda čakru, važno energetsko središte koje se nalazi u području vrata, otprilike pokraj štitnjače.
Stimuliranjem višuda čakre bolje raspoznajemo dobro od zla, jačamo svoju kreativnost i sposobnost samoizražavanja. Kad energija nesmetano teče višuda čakrom, mnogo ćemo lakše negativna iskustva doživjeti kao priliku za učenje. Bit ćemo spremniji suočiti se sa svojim strahovima i pretvoriti ih u dragocjeno životno iskustvo.
Ravnoteža i sklad
Sagibanje unatrag, kao i inverzije, izazovni su položaji. Za njih nije presudna snaga, nego ravnoteža i sklad. Da bismo osjetili svoju unutrašnju snagu, potrebni su nam smirenost i koncentracija. Stojeći položaj za ravnotežu, poput drva, jedan je od onih koji će nas ojačati i pokazati nam da u mirnim, kao i u nemirnim vremenima, u svakodnevnim ili dramatičnim životnim okolnostima u nama postoji mirno središte na koje se možemo osloniti i iz njega crpiti svoju snagu. Kad smo suočeni sa strahom, dobro je pronaći mir i ravnotežu da bismo spremno dočekali izazov i pogledali mu ravno u oči.
Dok držimo položaj, često se pitamo radimo li to dobro I radi li to djevojka pokraj nas bolje, no da bismo zadržali položaj, moramo odbaciti takve misli i osjetiti sebe. Pokušavamo zadržati položaj još koju sekundu dulje, udahnuti još jednom, no čudo joge u jednom trenutku donosi jednostavan puni doživljaj sebe i svog tijela. Ne mislimo ni na što osim na otvaranje svog srca prepuštajući se punoći doživljaja. U tom čudesnom trenutku postojimo samo ovdje i sada, neopterećeni strahom. Položaj u jogi gotovo nas neprimjetno preobražava fizički, mentalno i emotivno.
Energija suptilnog tijela koju ćemo tako ojačati prenosi se i na naš svakodnevni život. Kad korak po korak učimo i svladavamo čak i najteže izazove poput stoja na glavi, na isti način svladavamo svakodnevicu, katkad i ozbiljne nevolje. Joga nam pomaže da se spremnije suočimo sa strahom, a jedino što je potrebno jest vježbati.
Priprema za vježbanje
Položaji u kojima se sagibamo unatrag većini su vježbača izazovni. Malo je onih s iznimno gipkom kralježnicom koji bez posebne pripreme mogu odmah ući u puni položaj. Za početak je potrebno tijelo zagrijati vježbom poput pozdrava suncu. Napravimo i nekoliko položaja prema vlastitom izboru koji će nas pripremiti za izazov. Nakon svakog položaja odmorimo se u položaju djeteta. Položaj djeteta izvodi se tako da sjednemo na pete. Čelo oslonimo na pod ispred koljena, a ruke položimo opušteno na pod pokraj bokova. Tijelo je u fetusnom položaju, potkoljenicama i čelom oslonjeno na pod. Slušamo svoj dah.
Tko ima ozlijeđenu kralježnicu ili poremećaje krvnog tlaka, neka ove vježbe ni slučajno ne radi bez stručnog nadzora.