Doktori kiropraktike ili priučeni terapeuti?
Nešto je negdje strašno pošlo po zlu, natpis je to koji sam već nekoliko puta vidjela na popularnim majicama koje prikazuju svojevrsnu ljudsku evoluciju - majmuna koji se uspravlja do Homo sapiensa, a onda se ponovno grbi i završava pogrbljen za računalom. Koliko god smiješna ta poruka bila, bolno je istinita. Stvoreni smo za uspravno kretanje, a činimo baš suprotno, svakodnevno satima sjedimo potpuno nesvjesni da na taj način, malo po malo, izobličujemo tijelo. Kada nas nešto u leđima neizdrživo zaboli, često je već kasno.
No, osim ortopedima, fizijatrima pa i neurolozima, u novije vrijeme za pomoć se obraćamo i kiropraktičarima. Bolje rečeno, to čine oni hrabriji. Mi ostali, nedovoljno informirani, još smo pod dojmom priča o neugodnom krckanju i naglim pokretima koje su godinama unatrag provodili znani i neznani samozvani terapeuti. Danas znam da su educirani kiropraktičari, koji se, usput rečeno, za svoju struku moraju školovati najmanje šest godina, ni krivi ni dužni svrstani u isti koš s priučenim terapeutima.
Američka tužba
Posao koji i jedni i drugi rade samo je naizgled sličan, objašnjava doktor kiropraktike i predsjednik Hrvatske udruge kiropraktičara Igor Grgić, jer školovani liječnici ove discipline poznaju ljudsku anatomiju do detalja te prepoznaju i minimalne promjene na zglobovima u našoj koštanoj strukturi, koje potom sigurno mogu vratiti na svoje mjesto.
Unatoč dugogodišnjem školovanju i ovi su stručnjaci donedavno smatrani šarlatanima, ponajprije u domovini kiropraktike SAD-u, a stigme nisu bili riješeni ni drugdje. Ocrnjivanje im je dozlogrdilo, tužili su Američko medicinsko društvo, čiji su članovi bili njihovi najžešći protivnici, te taj spor polovicom prošlog stoljeća i dobili. Otad su ondje priznati kao stručnjaci, a njihov ugled sve više raste i u našim krajevima.
Što je posao kiropraktičara?
“Danas mogu reći da je odnos prema kiropraktici u Hrvatskoj vrlo pozitivan, iako prije 15 godina, kad sam počinjao raditi, nije bilo tako. Danas dobro surađujemo i s liječnicima službene medicine koji nam nerijetko upućuju svoje pacijente. Klasična medicina, naime, ne uči liječnike kako namještati zglobove, što je naša specijalnost. Zato se odlično dopunjujemo. Mlađa generacija medicinskih stručnjaka sve je otvorenija za komplementarne metode liječenja”, kaže dr. Grgić i objašnjava što je točno posao kiropraktičara.
“Kiropraktičari su obučeni da detektiraju i izoliraju segment u koštanom sustavu koji je uzrok zdravstvenih problema. Ne radimo samo s kralježnicom, kako se obično misli, nego i sa svim zglobovima, uključujući i one na ekstremitetima. Tako posredno djelujemo i na živčani sustav. Naime, promjene na koštanom sustavu mogu pritisnuti i živce te onemogućiti prolazak signala od mozga do pojedinih tkiva i organa, što posljedično remeti njihov rad. Živci su zapravo provodnici struje, tj. električnih impulsa. Slikovito rečeno, kiropraktičari pokušavaju uvesti struju u sve dijelove tijela. Na fakultetu nas uče da je kiropraktičar samo medij koji pomaže da se sustav sam iscijeli i vrati u normalu.”
Unatoč predrasudama, kiropraktičari uopće ne moraju koristiti grubo namještanje kojeg se mnogi boje. Naime, u kiropraktici postoji tridesetak različitih tehnika pa liječnik može izabrati primjerenu tehniku za svakoga pacijenta pojedinačno.
.png)
.png)
