Na fakultetima kiropraktike uči se osam osnovnih tehnika, a liječnik se potom može specijalizirati i u drugima, ovisno o svojim sklonostima. Obično odabire jednu kao glavnu tehniku, dok mu druge služe kao pomoćne u ispravljanju određenih poremećaja. Neke od njih se temelje na istezanju, druge na pritiskanju ili pak plitkim blagim udarcima. Neke djeluju izravno na problem, druge indirektno pa su usmjerene na tkiva u neposrednoj blizini problematičnog područja. No sve imaju istu zadaću - vratiti koštane dijelove koji su izmješteni na svoje mjesto. Prema riječima dr. Grgića, sve te metode u 90 posto slučajeva nisu bolne.
“Najviše me privukla tzv. sakrookcipitalna tehnika jer je sveobuhvatna. Dobila je ime po sakralnoj kosti pri dnu kralježnice, čiji stražnji završetak poznajemo kao trticu, te oksiputu tj. zatiljnoj kosti na lubanji. U njoj sam se usavršio jer obuhvaća rad s koštanim sustavom, što obavljaju svi kiropraktičari, ali i rad s organima preko živčanog sustava, što se u mnogim drugim tehnikama ne uči.
Sakrookcipitalna tehnika pokriva rad s lubanjom i lokomotornim sustavom, a pogodna je i za rad s djecom. U našu ordinaciju mnogi dolaze upravo zato što ne koristimo nagle pokrete, radimo polako s tijelom, osjetimo gdje je restrikcija i onda tu blokadu polako oslobađamo. Važno je da pacijent zna što će se s njim raditi, zbog čega može imati povjerenja u terapeuta. Stoga nikada neću raditi ono čega se pacijent boji”, objašnjava dr. Grgić.
Tegobe koje naizgled nemaju veze s kralježnicom
Kiropraktika može djelovati na tegobe koje naizgled nemaju nikakve veze s kralježnicom i koštanim sustavom upravo zato što djeluje i na živčani sustav. “Uzmimo za primjer gastritis. Kralježnica je zapravo samo kućište za živčani sustav i iz nje izlaze živci koji vode do pojedinih organa. Iz petog torakalnog kralješka izlaze živci koji prenose poruke do želuca. Ako je taj kralježak izvan svoje pozicije i pritišće korijen živca, prema želucu će neprestano dolaziti premalo živčanih impulsa.
Kako želudac zbog toga ne dobiva pravovremenu informaciju od mozga, njegova će funkcija slabiti. Zbog manjka informacija lučit će manje kiseline, slabije će razgrađivati hranu zbog čega će ona početi trunuti. Od toga će se upaliti sluznica i doći će do gastritisa”, objašnjava dr. Grgić jedan od mogućih načina nastanka želučanih tegoba i dodaje da ovaj primjer pokazuje da kiropraktika gleda na organizam cjelovito te svakom pacijentu i njegovom problemu pristupa individualno.
Utjecaj stresa
Ovaj sustav ima i zanimljiv pogled na nastanak zdravstvenih tegoba. Svaki kiropraktičar na fakultetu uči da na nastanak problema kralježnice utječu tri glavna činitelja: trauma, toksini i misli, tj. stres. Svi ćemo najčešće pomisliti da ozljede kralježnice nastaju isključivo kao posljedica pada, prometne ili druge nesreće ili ozljede. No ova nam disciplina govori da one mogu nastati sasvim nenadano zbog, primjerice, dugotrajne loše prehrane, ali i emocionalnog i mentalnog stresa.
Danas se stresu više nego ikada pripisuju razni zdravstveni problemi. Emocionalni stres, kaže dr. Grgić, mijenja način na koji se držimo, utječe na mišiće koji podržavaju kralježnicu i smanjuje protok krvi zbog čega mogu nastati različiti problemi s kralježnicom. I nepovoljan okoliš u kojem boravimo pridonosi takvim promjenama. Ljudi često znaju reći da su se ukočili najednom, no ukočenje je zapravo, objašnjava naš sugovornik, rezultat dugotrajnog nepovoljnog utjecaja koji organizam više nije mogao kompenzirati.
Loše navike
“Ako se kralježak pomakne iz prirodnog položaja, ne moramo odmah osjetiti drastične posljedice. Ali taj će mali pomak godinama prisiljavati tijelo da se prilagođava i na kraju će ono popustiti pod pritiskom. U tu nas situaciju mogu dovesti svakodnevne pogreške poput čestog pridržavanja telefona ramenom, rada na računalu pri kojem zaslon ne stoji ravno ispred nas nego je okrenut u stranu pa zahtijeva neprestano zakretanje vrata, neprikladne visine radnog stola, nošenja torbe na jednom ramenu”, objašnjava dr. Grgić i upravo zato dodaje da kiropraktičar može riješiti 20 posto problema, a 80 posto odgovornosti je na nama samima da promijenimo loše životne navike te da se pridržavamo savjeta stručnjaka i izvan ordinacije. Međutim, mnogi i dalje žele brzo rješenje za svoje probleme i ne žele preuzeti odgovornost za svoje zdravlje.
“Ako ne hodate svaki dan, ako se nepravilno dižete, ako nepravilno i dugo sjedite, ako se nezdravo hranite, kiropraktičar ne može neprestano gasiti požar koji palite. Morate biti aktivni sudionik u izlječenju. Danas svi sjedimo pretjerano dugo, a treba znati da je pritisak na diskove tijekom sjedenja četiri puta veći nego tijekom stajanja i hodanja”, objašnjava naš sugovornik i ističe da je hodanje najvažnija aktivnost za naš lokomotorni sustav jer podržava sve tjelesne funkcije.
Popis školovanih kiropraktičara potražite na stranicama Hrvatske udruge kiropraktičara www.huk.com.hr
.png)
.png)
