Werbeck pjevanje - pjesma kao lijek

Pjesme opisuju gotovo svako ljudsko stanje. Postoje one koje pjevamo kad smo tužni i one koje pjevamo kad smo sretni, one koje pjevamo iz ponosa i one koje pjevamo iz poniznosti. Pjevanje je dar izražavanja našeg bića, ali ga sve manje iskorištavamo. Moć našega glasa zamijenile su moderne naprave koje proizvode zvuk, no na tom putu suvremenog napretka negdje smo izgubili znanje da se pomoću vlastitoga glasa možemo iscijeliti. Da se puštajući glas iz sebe možemo osloboditi muka, nagomilanih emocija i blokada.

„Glazba nije s ovog svijeta. Dok čovjek muzicira, postaje svjesniji tog drugog svijeta, postaje njegov građanin. Da bi netko postao glazbenik, treba ono što živi u glazbi spustiti na zemlju. A da bi to mogao, treba se očistiti, na neki način od sebe napraviti medij koji će vlastitu subjektivnost ostaviti po strani kako bi što neiskrivljenija glazba došla do slušatelja. U Školi za otkivanje glasa to je os oko koje se sve vrti“, tako govori Baldo Mikulić. No to uzvišeno stanje o kojem govori ima sasvim praktičnu primjenu jer glazba, kako je otkrio, zapravo liječi. Liječi dušu, naše patnje, strahove i nesigurnosti, ali i posve konkretno, liječi astmu, glavobolje, nesanicu, mucanje, probleme sa sluhom, slabu cirkulaciju.

Bolje opće stanje organizma

„Zvuk leži u osnovi našeg života. Vlastitim ušima ne možemo čuti sve zvukove koje u našem tijelu stvaraju tjelesne funkcije poput probave, protoka krvi i slično. No kada bismo ih imali mogućnost čuti, postali bismo ih svjesniji. Radeći sa zvukom, mi na te funkcije počinjemo djelovati jer vibracije zahvaćaju cijelo tijelo. Tako se usklađuju životni procesi, što poboljšava opće stanje organizma“, objašnjava taj terapeut moć koja se skriva iza pjevanja. Pjevanje također uspostavlja protok energije u tijelu.

Naime, budući da previše sjedimo i premalo se krećemo, energija iz donjeg dijela tijela ne kola u gornji i obratno, a to može biti uzrok bolesti. Kad glas odzvanja ljudskim bićem, zaustavljena energija ponovno se pokreće i pobuđuju se snage samoiscjeljivanja. Pjevanje tako ponovno uspostavlja ravnotežu.

Sve to Baldo Mikulić nije znao prije nego što se uputio na životno putovanje obilježeno pjesmom. No imao je san – koji je nastao još dok je bio dječak. Jedne večeri, u doba prije računala, interneta i mobitela, baka ga je odvela susjedu, a on mu je pokazao crne tanke „pjate“. Bile su to singlice koje nikad nije vidio.

„Taj je djed stavio jedan pjat na nešto i on se počeo okretati. Pjat je zasvirao i tada sam čuo nešto što nikad prije nisam. To je bio jedan od najsnažnijih doživljaja u mom djetinjstvu, koji je odredio moj životni put. Osjećao sam da sam na sedmom nebu i da se opet tamo želim vratiti“, prisjeća se Baldo svog prvog slušanja glazbe.

Studij u Finskoj

Sve što je uslijedilo u njegovu životu kao da je bilo vođeno tim iskustvom. Najprije se usredotočio na studij psihologije i u to vrijeme susreo ljude koji su se bavili antropozofijom. Među njima pojedini su znali za metodu Werbeck, koja se u mnogočemu podudara s tim filozofskim pristupom. Štoviše, Valborg Werbeck-Svärdström 12 je godina vrlo tijesno surađivala s utemeljiteljem antropozofije Rudolfom Steinerom.

Baldo je već tada znao da će nakon studija početi izučavati tu metodu, iako nije znao kako i gdje. „Vjerovao sam da snove imamo kako bismo ih ostvarili. Da nam oni pokazuju put kojim bi naši životi mogli ići.“ Stvari su se pokrenule pa se zaputio u Finsku, gdje je postojala četverogodišnja škola te metode. Od jedne njemačke zaklade dobio je stipendiju koja je pokrivala put i prvu godinu studija. Od druge je dobio novac koji je bio dostatan za još dvije godine. A za financiranje posljednje godine našao je posao u Švicarskoj. Taj njegov put kao da je potvrdio izreku koja kaže: „Ako nešto jako želiš, cijeli će se svemir urotiti da to i dobiješ.“

Seminari u Hrvatskoj

„Dobio sam točno ono što mi je trebalo. Nikad nisam imao viška, ali se našlo za podmirivanje osnovnih potreba. I to je bilo dovoljno. Kad sam kretao u Finsku, nisam razmišljao kako ću, od čega i gdje živjeti kad završim studij. Tada mi je bilo važno samo da si omogućim studiranje, da se što bolje pripremim jer nisam imao obrazovanje u pjevanju i da uvjerim mamu kako u Finskoj neću umrijeti ni od gladi ni od zime“, šali se Baldo.

No čak i da se brinuo kako će se sa svojom neobičnom profesijom uzdržavati u Hrvatskoj, bilo bi to posve bezrazložno jer taj terapeut pjevanjem uspješno održava seminare već desetak godina i danas je poznat i izvan granica Hrvatske. Zbog velikog zanimanja upravo pokreće i edukacijski program za školovanje glasa prema metodi Werbeck.

Ne postoji osoba koja ne zna pjevati

No iako se čini da je danas majstor pjevanja, Baldo za sebe kaže da se prije edukacije mogao svrstati među one koji ne znaju pjevati i nemaju sluha. To ga nije spriječilo da se raduje svakoj fešti jer je tada, kaže u šali, glas mogao puštati bez sankcija. No u to vrijeme nije imao pojma zašto netko zna pjevati, a netko drugi ne zna. Zašto glas u različitim situacijama zvuči različito i što treba napraviti da bi zvučao jednako. Danas kaže da ne postoji osoba koja ne zna pjevati, tj. koja nema sluha. Pomoću određenih vježbi svatko može ispravno otpjevati mnoge pjesme te pritom uživati i osjećati se bolje.

„Pjevanje je samo po sebi terapija. No da bismo mogli pjevati, moramo se otvoriti, a to je za mnoge ljude bolno. Otvaranjem otkrivamo svoju ranjivost, postajemo kao otvorena knjiga po kojoj svatko može prčkati. Pomoću pjevanja čovjek dođe do vlastitih granica i ako želi dalje napredovati, te granice mora pomaknuti. Primjerice, mnoge je ljude sram i strah pjevati pred drugima. Tako je bilo i sa mnom.

Ali strah se pjevanjem može nadvladati i kad se to dogodi, čovjek postaje slobodniji u svim drugim životnim situacijama“, kaže taj terapeut i navodi primjer polaznika svoje škole, vlasnika velike tvrtke koji mu je došao kako bi naučio pjevati. U godinu dana prošao je put od osobe koja ne razlikuje tonove do one koja bez pogreške može otpjevati pjesme poput My Way Franka Sinatre.

Sad u firmi na sastanku kažem što mislim

No nastavio je dolaziti – ne više da bi učio, nego da bi osjećao slobodu koje mu daje pjevanje. „Sad u firmi na sastanku kažem što mislim“, rekao je taj polaznik svom terapeutu. To je zapravo značilo, kaže Baldo, da se naučio izražavati pred drugima, iznositi svoje osjećaje čak i kad je riječ o poslovnom okruženju. Baldu takvi rezultati neizmjerno vesele jer ima osjećaj da tako svijet postaje barem malo sretnije mjesto. Radost koju vidi na licima svojih pjevača za njega je potvrda da je odabrao pravi put. Gotovo svakodnevno svjedoči kako nas glazba može promijeniti, kako u njoj možemo prerasti svoja ograničenja i postati bliskiji sebi.

„Rad na glasu samo je isprika za rad na sebi. Metoda Werbeck zapravo je put katarze kroz umjetnost pjevanja“, zaključuje taj terapeut. Nakon slušanja njegovih riječi nije teško zamisliti da bismo u ne tako dalekoj budućnosti umjesto tableta, na recept mogli dobivati sate pjevanja.  

Više o Školi za otkrivanje glasa doznajte na www.orpheus.hr