Kažu da su najvažnija životna pitanja ona koja postavljaju djeca. Kao i mnogu djecu, mene je, kad sam bila mala, jako mučilo pitanje zašto na svijetu mora postojati ono "loše" - patnja, nepravda, bol, tuga, nemir, teškoća... Zašto ne može uvijek i sve biti samo dobro? Da ne postoji loše, ne bismo znali što je dobro, objašnjavali su mi stariji. „Tko kaže?“ čudila sam se. Da je sve dobro, bilo bi nam dosadno, pokušavali su se našaliti neki. „Dosadno? Kako bi nešto što je uvijek lijepo moglo biti dosadno?“ bila sam uporna.
Samo pola realnosti
Princip dualnosti jedan je od najteže shvatljivih i najteže prihvatljivih principa života na Zemlji. U našem svijetu sve dolazi u parovima suprotnosti – život i smrt, dobro i zlo, sreća i tuga, zdravlje i bolest, svjetlo i tama... Zbog tog principa većina nas neprestano doživljava samo polovicu realnosti – kad smo nesretni, ne možemo istodobno osjetiti sreću; kad smo bolesni, nemoguće je da osjetimo zdravlje; kad smo uspješni, nema ni traga neuspjehu...
Samo duboko prosvijetljeni ljudi doživljavaju cjelovitost života, odnosno, uvijek njegove obje strane. Parova polariteta ima bezbroj i oni čine život onakvim kakav jest, međutim, svi bismo rado, baš kao ja kad sam bila dijete, izbjegli negativno.
Iz plusa u minus
Moje istraživanje o tome što učiniti s neugodnom polovicom para, kako se lakše s njom nositi, prihvatiti, kako se osigurati da ne pretegne i preplavi nas, nastavilo se desetljećima. Upoznala sam na tom putu mnoge tehnike, metode i filozofije koje su težile „pozitivnom“ polaritetu, zanemarujući ili negirajući „negativni“. Imperativ vječne sreće i brza rješenja velikih životnih tema u vrijeme new agea doživjeli su veliku popularnost.
Što je metoda snažnije gurala prema plusu, obećavajući vječnu sreću, ultimativni uspjeh ili trajno ostvarenje snova, to se klatno nakon nekog vremena snažnije vratilo u drugu krajnost, razočaranje i neuspjeh. Rješenje nije težiti jednom, a bježati od drugog, jer drugo neizbježno postoji i na to će nas prije ili poslije podsjetiti. Rješenje je u njihovoj integraciji - ujedinjenju polariteta, čime se najviše možemo približiti cjelovitom doživljaju života. Tada dobivamo slobodu.
Zašto činimo stvari koje ne želimo
Integraciju polariteta poznaju mnoga učenja, među ostalim i taoizam principom jina i janga te kabala. Ona kaže da moramo neutralizirati suprotnosti i dovesti svijest u središnju točku koja ih obje obuhvaća, a to je takozvani srednji stup kabale.
Ja sam integraciju polariteta učila od Živorada Mihajlovića Slavinskog, beogradskog psihologa i duhovnog učitelja koji već više od četrdeset godina proučava različite duhovne škole i razvija vlastite sisteme duhovno-psihološkog rada. Autor je brojnih knjiga, osamdesetih godina prošlog stoljeća osnovao je Udruženje psihotroničara, društva koje se bavilo istraživanjem parapsihologije, a njegova su se učenja proširila po cijelom svijetu.
Prije 14 godina stvorio je sistem PEAT, što je kratica od „primordijalne energije, aktivacija i transcendencija“. „Svatko od nas u sebi nosi brojne parove polariteta, mir i nemir, moć i nemoć, ljubav i bol, ja i drugi, materijalno i duhovno... No, jedan je par za svakoga od nas najvažniji, određuje naš osnovni životni problem, polaritete u kojima se odvija igra našega života“, kaže Slavinski. Taj par nazvao je osobnim kodovima. Kodovi čine neugodnu psihološku klackalicu u životu čovjeka i on oscilira od jednog do drugog sasvim nesvjesno, stalno se pitajući zašto čini stvari koje ne želi. Ali to nije jedina zamka osobnih kodova.
Ljubav i sloboda
Oni, naime, nisu fiksne vrijednosti pozitivnog i negativnog, nego mijenjaju polove poput naizmjenične struje – u jednom razdoblju života jedan polaritet djeluje nam kao pozitivan (jako se trudimo da ga ostvarimo), a drugi nam izgleda kao negativan (naprežemo se da ga izbjegnemo). Ipak, nakon nekog vremena, oni mijenjaju vrijednosti pa onaj koji je bio pozitivan postaje negativan, a negativan postaje pozitivan.
Polariteti ljubav i sloboda, primjerice, naizgled su oba pozitivni, ali osoba koja ima osobne kodove ljubav i sloboda u jednom će razdoblju života snažno težiti ljubavi. Kad je ostvari, neko će vrijeme biti sretna u ostvarenoj ljubavnoj vezi, no nakon nekog vremena počet će osjećati da gubi slobodu. Doživljavat će partnera kao osobu koja je sputava i veza će joj sve više postajati tijesna.
Tada će početi težiti drugom polaritetu i oslobađanju od ljubavi da bi dosegnula slobodu. Ljubav za nju više nije pozitivan polaritet, nego negativan, a sloboda postaje ono čemu teži. Kad se oslobodi okova veze, u prvo će se vrijeme osjećati odlično, kao da ponovo diše punim plućima, ali nakon nekog vremena opet će postati nesretna i počet će joj nedostajati ljubav. U oba slučaja, osoba doživljava samo pola života.
Kako izgleda Duboki PEAT
Integracija osobnih kodova
Tek kad integrira kodove, moći će voljeti i istodobno se osjećati slobodnom, a tada će znati odabrati i partnera koji će joj to dopustiti. Kod kodova mir i nemir, iz mira ćemo nesvjesno i bez svoje volje početi tražiti situacije koje izazivaju nemir, da bismo nakon toga ponovo bježali u mir. Ako je riječ o stvaranju i razaranju, u trenutku kad nešto stvorimo (ili budemo poraženi na putu do tog cilja), težit ćemo razoriti ili uništiti ono što nam se do tog trenutka činilo najvrednijim. Polovi će se promijeniti i odjednom će razaranje postati pozitivno, a stvaranje negativno i željet ćemo ga poništiti.
„Kad integriramo kodove, postajemo slobodni od svojih glavnih kompulzija. I dalje igramo istu igru, ali je ona svjesna i slobodna. Nakon osvještavanja i integracije osobnih kodova stječemo slobodu za jedno ponašanje i slobodu od njega“, objašnjava Slavinski.
Teškoća i mir
PEAT sistem ima četiri razine: Bazični PEAT, Duboki PEAT, DP-2 i DP-4.
Duboki PEAT jedini integrira osobne kodove, ali integrira i druge parove polariteta koje nosimo. Kakva je vrijednost takvog iskustva? Značajan dio našeg života postane jasan sagledavanjem nesvjesne i prisilne igre koju smo tijekom života igrali te olakšava mnoge probleme koji nas muče.
Svoje osobne kodove doznajemo i integriramo na prvom tretmanu Dubokog PEATA. Ja sam svoje integrirala na seminaru za procesora PEATA, kako se zove osoba osposobljena za primjenjivanje te tehnike u radu s klijentima. Moji su osobni kodovi mir i teškoća. Čim sam ih otkrila, odvrtio mi se film njihove igre u mom životu – kako sam se nesvjesno „uvaljivala“ u probleme iz kojih bih potom bježala u mir, i obrnuto.
Svjesna igra
Kad sam integrirala kodove, nije se odmah dogodilo čudo, kako to obično očekujemo. Premda se promjena osjetila odmah, njen puni potencijal kod mene se razvijao polako i ušuljao mi se u život gotovo neopazice. Sada, gotovo dvije godine nakon integracije kodova (i nekih drugih polariteta), otkrivam da sam puno svjesnija svojih starih i novih problema te da ih sada brže rješavam.
Sada pol „teškoća“ koristim u onim situacijama kad mi on treba da bih učinila nešto što nije ugodno, ali je korisno za mene. To može biti neka promjena, iskustvo, pomak iz zone ugode koji mi donosi napredak. Činim to svjesnije, slobodnije i samo u onim okolnostima kada procijenim da trebam proći kroz teškoću kako bih ostvarila neki viši cilj. Ne radim više protiv sebe i ne tražim teškoću zbog teškoće.
Što je danas za ručak?
PEAT nam ne obećava da će sve uvijek biti lijepo, ali daje širu i jasniju sliku, veći mir i slobodu. Premda je riječ o vrlo složenoj filozofiji, oslobođena je mistifikacija i stalno teži pojednostavljivanju. „Jednostavnost je bliska savršenstvu“, rekao nam je na seminaru Slavinski. „A znate li koja su tri najvažnija pitanja u životu?“ nastavio je, a mi smo brzo počeli zapisivati u bilježnicu riječi velikog učitelja. „Ne morate zapisivati, zapamtit ćete. Tri najvažnija pitanja su: tko sam ja, koji je smisao života i što je danas za ručak?“
