Hoću uživati dok mogu

Na ovaj ili onaj način, o prehrani svi razmišljamo. Oni koji su na neprestanim, povremenim, uspješnim ili manje uspješnim prehrambenim režimima, oni koji obilaze prodavaonice zdrave hrane kupujući „čudesne namirnice“, pa do onih čiji je moto „Hoću uživati dok mogu“ pa o prehrani počnu razmišljati tek onda kad im se jave zdravstvene tegobe. Pos­ljednjih desetljeća liječnici i nutricionisti došli su do jedinstvenog stava: loše su prehrambene navike, uza stres, glavni pokretači većine bolesti.

Drugi značajan zaključak je da se najbolji rezultati u liječenju mnogih oboljenja – od pretilosti do autoimunih i drugih teških bolesti – postižu samo individualnim pristupom jer smo vrlo različiti, pa ono što je nekome lijek, drugome može štetiti. „Svaki čovjek“, kaže dr. Ana Gifing, „treba koristiti određene vrste namirnica u različito doba dana da bi njihova iskoristivost za stvaranje energije bila najveća, a najmanja za stvaranje otpadnog materijala koji zagađuje probavni sustav.“

Krono prehrana dr. Gifing

Naša sugovornica, beogradska liječnica Ana Gifing, osnovala je dijagnostički centar dr Gifing koji posluje i u Zagrebu (Anti-Age centar Zagreb), a od 2006. godine bavi se anti-age medicinom, odnosno usporavanjem procesa starenja prevencijom i terapijom pretilosti i metaboličkog sindroma. Autorica je programa Krono prehrana dr. Gifing, koji je patentiran 2007. godine i ubrzo postao popularan i izvan regije, tako da trenutačno postoji devet centara u Europi i Americi koji primjenjuju ovaj program.

Ana Gifing specijalizirala je anesteziologiju s reanimatologijom, time se bavila, a potom se opredijelila za preventivnu medicinu. Članica je i europske i američke asocijacije liječnika preventivne medicine i autorica je nekoliko knjiga o krono prehrani, kao i brojnih stručnih radova iz područja preventivne medicine. Profesionalno se kontinu­irano usavršava kod najvećih svjetskih stručnjaka iz područja fiziologije, biokemije, endokrinologije i dijetetike.

Tema o kojoj smo razgovarali relativno je nova za naše podneblje, a to je genetsko testiranje u svrhu prevencije bolesti putem izrade optimalnog režima prehrane i vježbanja za svaku osobu pojedinačno.

Što je to genetsko testiranje i kako se provodi?
Pojednostavljeno, genetsko testiranje je procedura koja se obavlja u cilju pronalaska faktora rizika za zdravlje. Rezultati DNK testiranja direktno upućuju na prave smjernice u načinu prehrane i izboru namirnica te na precizan odabir i vremensko trajanje tjelesne aktivnosti. DNK program pod­razumijeva jedinstven i individualan koncept prehrane i tjelesne aktivnosti. Ono čime se bavimo je nutrigenetika – ispitivanje određenih gena i genskih grupacija, pri čemu određene mutacije uzrokuju stvaranje loše mikrobne flore u crijevnom traktu, dobar ili loš metabolizam složenih masnoća ili ugljikohidrata itd.

Mutacija je promjena na genu koja povećava faktor rizika za nastanak pretilosti i mnogih oboljenja. Ako takav faktor rizika postoji, priprema se jedinstven program prehrane i dodataka prehrani, čijom primjenom mutacija neće uzrokovati zdravstvene posljedice. Ispitivanje se obavlja u laboratorijima, iz krvi ili putem brisa usne šupljine, a rezultat se dobiva nakon pet - sedam dana.

Dakle, mutacije na genima di­rektno utječu na tjelesnu aktivnost pojedinca i određuju njegove motorne i funkcionalne sposobnosti. Kako tjelesnom aktivnošću postići optimalne rezultate?
Analizom određenih gena dobivaju se smjernice za individualizirani model programa tjelesne aktivnosti. Taj program ima golem značaj i u prevenciji bolesti, zaštiti mišića od povreda i poboljšanju općeg zdravstvenog stanja. Tako postoje određene genske varijante na osnovi kojih se može preporučiti specifična tjelesna aktivnost određenog intenziteta i trajanja, a koja će značajno smanjiti masne naslage. Na ovaj se način tjelesna aktivnost u potpunosti personalizira jer je bazirana na DNK specifičnosti svakog pojedinca.

PageBreak

Ako pronađemo određene genske varijante, znat ćemo, primjerice, da će osoba imati dobre rezultate ako se bavi aktivnošću koja zahtijeva izdržljivost (npr. trčanje na duge staze, veslanje, planinarenje), a drugim osobama najbolji odabir bit će aktivnosti koje zahtijevaju snagu i brzinu. Na primjer, ako netko ima gensku predispoziciju da bude vrstan atletičar, svakako nije mudro da se profesionalno bavi veslanjem – najprije, rezultat će biti skromniji, a sklonost povredama mišića velika.

Osim toga, mutacija na nekim genima razlog je zašto netko ne može smršavjeti do željene težine i uz mnogobrojne dijete i intenzivno vježbanje, odnosno, zašto lako vrati kilograme. Genetskim pregledom ciljano se može ispitati funkcionalnost mišića i time najtočnije procijeniti za koje je vrste rekreativne ili sportske aktivnosti određeni čovjek sposoban.

Je li pretilost, koja je sve učestalija, rezultat suvremenog načina života ili genskih predispozicija?
Pretilost je postala epidemijska bolest suvremenog doba. Ona nije samo estetski nego je mnogo ozbiljniji, zdravstveni problem jer oko tri milijuna ljudi svake godine umre zbog posljedica pretilosti, a ugroženo je više od 40 milijuna pretile djece mlađe od pet godina. Pretilost je osnovni faktor rizika za nastanak dijabetesa, srčanih bolesti i mnogih vrsta raka. Nekad je uzrokovana poremećajem metabolizma na staničnoj razini, katkada nastaje zbog poremećaja rada određenih žlijezda (štitna, nadbubrežna), ali je daleko najveći razlog nastanka pretilosti pogrešna prehrana.

Danas se, ipak, zna kako nastanak mutacije na jednom genu također uzrokuje pojavu pretilosti jer ovaj poremećaj tjera osobu na nekontroliran unos brze hrane i visokokaloričnih masnih i slatkih namirnica. U mutacijama gena leži odgovor na pitanje zašto netko lakše ostvaruje željenu tjelesnu težinu, a netko mnogo teže (bez obzira na to je li težina veća ili manja od normalne). Utvrđivanjem genskih varijanti, postaje jasno što je uzrok i kako ga ukloniti.

Kome se preporučuje genetsko testiranje?
Preporučuje se posebno onim osobama koje imaju neku povijest bolesti, osobnu ili obiteljsku. Promjena načina prehrane i načina života može biti garancija za budući zdrav život. Budući da nam testiranje daje 'mapu blaga', preporučuje se i roditeljima koji žele prevenirati bolesti svoje djece. Testirati se može i vrlo malo  dijete – može se odrediti postoji li faktor rizika za pojavu pretilosti u kasnijem životnom dobu.
Ako dobijemo pozitivan rezultat, dajemo preporuku za prehranu koja će spriječiti nastanak pretilosti ili izliječiti postojeću. Nadalje, osobama čiji su članovi uže obitelji oboljeli od raznih vrsta raka, dijabetesa, Alzheimerove bolesti također preporučujem genetsko testiranje. Ako već postoji problem pretilosti, poremećaj rada štitne žlijezde, dijabetes, rak i sl., genetsko testiranje može pomoći u odabiru dodataka prehrani i načina prehrane.

Jesu li danas svakoj osobi potrebni dodaci prehrani? Kakvi su rizici ako ih uzimamo na svoju ruku?
Naše je iskustvo, kao i iskustvo svjetskih stručnjaka, da se uglavnom mora dodatno uzimati vitamin D, koji je gotovo kod svake osobe u deficitu iako ga u velikoj većini namirnica ima dovoljno, ali iz mnogih razloga organizam ga nema onoliko koliko mu je neophodno, a posljedice su brojne. I za probiotike, također, jer pokazalo se da uopće nije lako uravnotežiti crijevnu floru, no probiotika ima raznih pa ih ne treba olako uzimati.

Tijela ljudi različitih podneblja nastanjuju različite vrste korisnih mikroba pa nije isto ako, primjerice, Japanci i Egipćani uzimaju isti probiotik. Jednima od njih učinak će biti maksimalan, drugima minimalan. Nadalje, osobe koje uopće ne jedu crveno meso ne unose važnu gradivnu jedinicu bjelančevina – karnozin dipeptid, koji je izuzetno bitan za funkcioniranje misaonog dijela kore velikog mozga, pa obavezno preporučujem ovaj dodatak prehrani u takvoj situaciji jer se u nekim drugim namirnicama ovaj sastojak nalazi samo u tragovima.

U velikom broju slučajeva neophodno je uzimati i selen (problemi u radu štitne žlijezde) te jod (za zaštitu dojke, protiv fibroadenoma itd.). Puno je primjera situacija kad su nam potrebni dodaci prehrani, ali je velik rizik samoinicijativno uzimati vitamine i minerale pa bili to 'samo' vitamin C ili magnezij. Svaki preparat utječe na neke funkcije u organizmu pa bi trebalo poznavati i različitosti među proizvođačima, što laik ne može znati. Stoga se može dogoditi da uzrokuju više štete nego koristi.