Tisućljećima korištena u duhovnoj praksi, meditacija je ušla u medicinu na velika vrata. Znanstvenici su dokazali da mindfulness štiti naše tjelesno i psihičko zdravlje, čak ublažava bolove, liječi depresiju i umanjuje anksioznost
Izvor: Profimedia
meditacija
Izvor: Profimedia
Vježba u skupinama
„Upravo zato što je za usmjeravanje svjesnosti potrebna vježba, dobrobiti mindfulnessa postaju jasne i opipljive tek nakon dulje prakse. Zato se programi ove vrste terapije odvijaju tijekom osam tjedana, a vježbe se rade u grupi. Grupa ima motivirajuću ulogu – lakše se meditira u grupi nego samostalno, a dijeljenjem iskustava brže se uči.
Nakon vježbe raspravlja se o poteškoćama koje su doživljene tijekom vježbanja. Na grupnim radionicama kreće se s vođenom meditacijom, a nakon toga polaznici razgovaraju o onome što su doživjeli – koje senzacije i smetnje, jesu li ih misli ometale, kako i u kojem dijelu vježbe...
Tim se razgovorom pokušava navesti polaznike da sami dođu do određenih zaključaka umjesto da im se ti zaključci ex cathedra nameću. Nećemo, na primjer, polaznicima reći: ‘Kad misli gledamo s distance, onda će nam biti bolje’, nego ih potičemo da to iskuse kako bi sami došli do tog zaključka dijeljenjem iskustava“, ističe Barbarić. Pojašnjava da se polaznici sastaju jednom tjedno na vođenim meditacijama i vježbama, a potom te iste vježbe trebaju svakodnevno raditi kod kuće i bilježiti svoja iskustva.
Jedan od razloga zašto je mindfulness na početku teško usvojiti jest to što živimo u zapadnjačkoj kulturi koja je usmjerena na vrijednosti ega (biti najbolji, najbrži, najuspješniji...) pa smo zato i izrazito samokritični, s puno očekivanja od sebe i drugih te želimo brze rezultate, ne tolerirajući vlastite pogreške i nemogućnosti. Zato nam je teško najednom početi prihvaćati ono u sebi i o sebi, protiv čega smo se cijeli život borili i pokušavali popraviti. No, istovremeno, prepreke za prakticiranje mindfulnessa leže i u našoj biologiji.
„Naša nas biologija navodi da problemima postupamo na dva načina – borimo se ili bježimo. U našim mozgovima postoje dobro utvrđeni neuralni krugovi kojima je zadaća da nas približe ugodi ili da nas navedu da neugodu izbjegnemo. Zato nam je princip mindfulnessa, dakle prihvaćanja onoga što je nelagodno, stran i kontraintuitivan i cijela naša biologija tome se opire.
Ljudi, stoga, najprije žele nešto naučiti kontrolirati – zato u praksi najčešće prvo krećem sa standardnom kognitivno-bihevioralnom terapijom koja nudi određene tehnike koje mogu olakšati, tj. suzbiti stanje“, objašnjava Dragica Barbarić.
Upravo iz navedenih razloga za psihoterapiju utemeljenu na meditaciji odlučuju se osobe koje već dulje rade na sebi ili su toliko motivirane da riješe svoj problem pa su već isprobale mnoge tehnike i terapije te žele iskušati i ovu. No, tko god se odvaži na ovaj novi pristup vjerojatno neće zažaliti jer su rezultati odlični i znanstveno mjerljivi.
„Ova vrsta terapije najučinkovitija je kod depresije, posebice ponavljajuće depresije, ali odlično djeluje na sve posljedice stresa i burnout sindroma te anksiozne poremećaje, uz nadopunjavanje bihevioralnim tehnikama. Primjerice, kod socijalnih fobija mindfulness pomaže da s vlastitih simptoma koje doživljavamo preuveličano, poput crvenjenja, nelagode i lupanja srca, pažnju usmjerimo na druge ljude i ono što oni govore.
Kad smo anksiozni, previše ozbiljnosti pridajemo svojim mislima i smatramo da zato nismo u redu, da bismo trebali biti drugačiji. Međutim, kad prihvatimo da je u redu osjećati se tako kako se osjećamo, napetost će popustiti.
Osim toga, istraživanja su pokazala da mindfulness pomaže u očuvanju tjelesnog zdravlja, u nošenju sa stresom zbog fizičkih bolesti i bola, povećava imunitet, snižava krvni tlak“, ističe Dragica Barbarić i dodaje da je ovakav pristup odličan i za one koji nemaju izražene simptome, jer svi prolazimo razdoblja lošeg raspoloženja, izloženi smo stresu, a ako se ne znamo s takvim stanjima nositi, to umanjuje kvalitetu našeg života. Zanimljivo je, međutim, da mindfulness djeluje i na ona područja života koja terapijom nismo ni namjeravali dotaknuti.
Poboljšanje odnosa s partnerom
„Kad ljudi na kraju terapije rješavaju upitnike, jedna od pozitivnih stvari koju mnogi navode je poboljšanje odnosa s partnerom. Nitko nije radio na partnerskom odnosu, no kako se učimo sagledavati sebe i svoje emocije, to dobro utječe i na naš odnos s drugima.
Mindfulness nas uči da ne ulazimo u automatsku emotivnu reakciju, nego da sagledamo što se događa. Tako možemo svjesno odgovoriti na zahtjeve ili ponašanje druge osobe, što mijenja i način na koji se odnosimo prema partneru“, otkriva Barbarić, koja se u svojoj praksi redovito susreće i s velikim dobrobitima mindfulnessa u rješavanju konkretnih problema.
Prijateljstvo s nelagodom
„Jedna je gospođa, koja je redovito dolazila na MBCT zbog kroničnih bolova, nakon završene terapije rekla kako je prije dolaska imala osjećaj da se bol odražava na sve aspekte njezina života i da je sveprisutna. Nakon tečaja rekla je: ‘Bol je tu, ali zauzima mali dio mog života.’ Nakon što je disciplinirano nastavila s praksom otkrila je da bol može sasvim nestati ako prije meditacije istinski prihvati da je za nju svaki ishod u redu – da je boli ili da bol nestane.
To je moć mindfulness terapije – jednom kada se vještina usvoji, može se zauvijek koristiti i bez vodstva terapeuta“, ističe Dragica Barbarić. Ipak, naglašava, ova metoda nije čarobni štapić koji će riješiti sve probleme iako se često u svijetu tako promovira. No onima koji su spremni sprijateljiti se s neugodnim dijelovima sebe te uložiti vrijeme u svakodnevnu disciplinu može promijeniti život.
