Ljekovita svojstva
Naši su preci često koristili proklijale žitarice. Žito koje je stajalo u snopovima i stogovima na otvorenim poljima, gdje je noću bilo vlažno, a danju toplo, proklijalo bi i prije nego što bi se počelo ljuštiti i pohranjivati u spremišta. Također, stoljećima se proizvodilo pivo od slada proklijalih žitarica. Od proklijale se pšenice na Bliskom istoku pravio bulgur. Nekada se i konjima davala proklijala zob za liječenje neplodnosti.
Kinezi su prvi prepoznali ljekovita svojstva izdanaka različitih sjemenki, čak prije 5000 godina. Klice su primjenjivali u liječenju različitih bolesti, među ostalim, i kožnih oboljenja, probavnih smetnji te bolesti mišića. Oni su na svoja prekooceanska putovanja nosili i naklijavali mungo grah.
Njegove su klice konzumirali u raznim jelima jer su osjećali da im one daju veliku količinu energije i obilje hranjivih tvari. Možda tada nisu znali da se tako instinktivno bore protiv nedostatka vitamina C. Naime, pojedine sjemenke nemaju vitamin C sve dok ne proklijaju, i tek tada njime obiluju.
Jedenjem klica najlakše povećavamo unos vitamina i minerala
Klice su se koristile i za pomlađivanje. Istočnjaci su donijeli u Ameriku ideju o ukusnim i zdravim jelima s klicama, no pravo se zanimanje za klice javilo prije dvadesetak godina, kad su počela znanstvena istraživanja kojima je potvrđeno njihovo snažno djelovanje. Do danas je otkriveno da su klice prave vitaminsko-mineralne bombe čija je iskoristivost daleko veća od vitaminskih pripravaka dobivenih sintetičnim putem.
Bogate su vitaminima A, kao i onima B skupine, zatim vitaminima C, E i K, te mineralima kalcijem, magnezijem, željezom i cinkom. Ne sadrže toksine ni kolesterol, a imaju samo malo kalorija. Iznimno su bogate enzimima, vlaknima i proteinima koji se brzo pretvaraju u energiju.
Ostavimo li klice da rastu na svjetlu, sadržavat će klorofil koji se ponaša kao čistač krvi. Učestalim konzumiranjem klica štitimo se od zračenja i toksičnih kemikalija. Klice su bogate i antioksidansima, a klice brokule posebno se izdvajaju kao snažno oružje protiv degenerativnih bolesti. Kad shvatimo koje sve prednosti donose, svakako ćemo se zainteresirati za njihov uzgoj kod kuće.
Mnogi će rado prionuti na uređenje svog malog biovrta. Proizvodnja klica ne stoji mnogo: pregršt zdravih sjemenki moguće je nabaviti za nekoliko kuna, naklijavanje zahtijeva vrlo malo mjesta, a briga o klicama oduzima nešto više od nekoliko minuta na dan.
Za konzumaciju se naklijavaju razne sjemenke: mahunarke poput leće, graška, domaćih vrsta graha, slanutka, mungo graha i soje. Njihove se klice kuhaju kraće nego sjemenke u stanju mirovanja. Izvrsne su u juhama, varivima, složencima i salatama.
Od žitarica se najčešće uzgajaju klice od zobi, pšenice, prosa, kukuruza, riže, ječma i kamuta. Kvinoju, amarant i heljdu također navodim kao žitarice, iako one to nisu u botaničkom smislu. Često ih dodajemo u kaše za doručak, zatim u tijesto za kruh, u pirjano povrće, sušimo ih, ali konzumiramo i kao grickalice te u desertima.
Klice sezama, suncokreta, badema, lješnjaka, lana i kikirikija ukusne su svježe, sušene i popržene. Mogu se dodavati juhama, sokovima od povrća, slatkim frapeima. Izdanci iz obitelji kupusnjača i trava poput brokule, kupusa, rikule, kres salate, gorušice, bijele rotkve i rotkvice vrlo su ukusne svježe, s preljevom na sendvičima i u salatama. Klice dobivene iz sjemenki lukovica poput luka, poriluka i češnjaka mogu se koristiti kao začin za salate sa svježim lisnatim povrćem. Jedino klice biljaka noćnih sjena, poput rajčice, paprike, patlidžana i krumpira, nisu jestive čak ni kuhane.
Važno je nabaviti organske sjemenke
Žitarice se katkad tretiraju sredstvima protiv užeglosti ili se ljušte i poliraju, pa čak i izbjeljuju. Tako obrađene sjemenke gube moć klijanja. Važno je nabaviti netretirane i zdrave organske sjemenke u trgovinama zdrave hrane, sjemenarnicama ili na tržnici. Držite ih na suhom i hladnom mjestu prije upotrebe. Pri naklijavanju kombinirajte različite vrste sjemenki koje imaju slično vrijeme klijanja i trajanja.
Prije klijanja sjemenke operite i namočite. Nakon namakanja isperite ih čistom vodom. Najbolja temperatura za klijanje je ona između 20 i 25 ˚C. Veličina dobivenih klica se razlikuje, a važno je znati da ih je prije pripreme za konzumaciju potrebno isprati hladnom vodom kako bi se isprali miris i nečistoća. Mnogi su nepovjerljivi prema načinu uzgoja u kojem su optimalni uvjeti za klijanje, vlaga i toplina, zapravo idealni i za razvoj mikroba. No, ako se strogo budete pridržavali uputa, što uključuje ispiranje klica, ali i oslanjanje na vlastita osjetila, odnosno na vid, miris i okus, nećete imati problema. Imate li i dalje sumnji, konzumirajte termički obrađene klice.
U proljeće i zimu
Neki restorani na svakodnevnim menijima nude klice u salatama, ali i uz glavna jela. U razgovoru sa šefovima kuhinja doznala sam da ova delikatesna jela traže uglavnom turisti ili poslovni ljudi koji su na putovanjima navikli na istočnoazijsku kuhinju. U posljednjih godinu dana u porastu je trend dijete na osnovi sirove hrane i u našoj zemlji, a klice čine jednu od osnovnih namirnica u takvoj prehrani.
Ali zašto o njihovoj konzumaciji ne bi razmislili i ljudi koji nemaju dovoljno vremena za dugotrajnu pripremu hrane, za sjeckanje, ribanje, kuhanje ili oni kojima na putovanjima nije dostupno svježe povrće, dakle, kampisti, jedriličari i planinari? Te namirnice ne zauzimaju mnogo mjesta, mogu biti uskladištene u hladnjaku do dva tjedna (provjereno!).
Kad je riječ o mojoj praksi, klice i izdanke obilato koristim potkraj zime, kad svježeg povrća gotovo nema, te u ranu jesen, kad organizam skladišti vrijedne nutrijente i priprema se za izazove koje donosi zima. Takvim pristupom nastojim zaštititi svoju obitelj i sebe od infekcija, a iznimno me veseli novi život koji se rađa pokraj prozora moje kuhinje. Sljedeći recepti pažljivo su osmišljeni kako bi vam ove jeseni priskrbili ljepotu, zdravlje i vitalnost.
Upute o uzgoju klica potražite ovdje
.png)
.png)
