Kada vjerujemo da smo savršeno zdravi energija misli djeluje na tijelo i ono postane upravo takvo – savršeno zdravo. Um nekako uvijek nađe načina kreirati materijalnu realnost naših uvjerenja. Upravo to može objasniti zašto neki ljudi ostaju vitki i zdravi bez obzira na vrstu i kaloričnost hrane koju jedu, a drugi se ne mogu riješiti viška kilograma bez obzira na to koliko pazili što jedu, suzdržavali se od jela ili držali dijete.

Negativne misli gore su od najgoreg neprijatelja

U materijalnom svijetu, gdje počiva svjesnost većine ljudi, hrana i težina postaju trome, guste i zaglavljene. Ljudi se osjećaju žrtve uhvaćene u zamku hrane koju konzumiraju. Nisu svjesni snage svojih riječi i mentalnih koncepata. Ne razumiju da je zamka u načinu razmišljanja. Misli su te koje upravljaju energijom kojoj se pokoravaju. Kad netko kaže: "Ovaj će komad torte otići direktno u moje bokove", on oblikuje energiju upravo na tom mjestu, a za to okrivljuje tortu. Naše suptilne mentalne forme i njihova verbalizacija registrirani su u nama i u nama su čitavo vrijeme.

Kako bi ovo postalo jasnije, pokušat ću radikalnim primjerom dočarati o čemu je riječ. Kad bi se primjerice radilo o pitanju života ili smrti ne bismo baš tako lako izgovarali što nam padne na pamet. Što da netko kaže: "Ako još jednom kažeš da će te hrana udebljati, imat ćeš zdravstvenih tegoba"? Prestali biste, zar ne? Uvidjeli biste ozbiljnost onoga što govorite i efekt usputnih komentara. Ne biste si dopustili nesmotreno spotaknuti se o misli jer biste spoznali cijenu – vaše zdravlje!

Najgori neprijatelj ne može vam nanijeti toliku štetu kao nesmotrene misli, kaže budistička izreka.

Pogledaj ove debele bokove

Kad je u pitanju hrana, mislimo da ipak možemo biti neodgovorni. Napadamo svoje tijelo, ukorjenjujemo misli i time još više zgušnjavamo energiju. Što je ona gušća, to se prije i čvršće materijalizira u fizičkoj realnosti. Kažemo: "Ma, pogledaj ove debele bokove, ove debele noge i ovaj ogroman trbuh" i pritom osjećamo sve što smo pojeli: i pecivo i pahuljice i jogurt i jabuku. Ovo drastično samoprosuđivanje postaje utjelovljeno u našu fizičku formu. Sami oskrnavljujemo hram tijela i obezvređujemo dragulje. Misli i izjave imaju više moći nego što možemo pojmiti i sežu vrlo slojevito i vrlo široko. Vrijeme je da postanemo puno svjesniji svog razmišljanja i njegovih posljedica.

Možemo promijeniti paradigmu, svoje razumijevanje hrane i tijela. Upravo je tu točka izbora a ujedno i točka promjene. Ne etiketirajmo hranu kao dobru ili lošu, zdravu ili nezdravu. Budimo prema njoj neutralni. Počnimo percipirati svoju tjelesnu formu i hranu kao poroznu, prostranu, bestežinsku i promjenljivu. Dajmo puno povjerenje inteligenciji tijela, koje je već stvoreno savršenim. Davanjem povjerenja višak hrane izaći će iz nas bez napora, upravo poput zraka koji je udahom i izdahom ušao i izišao iz vas dok ste čitali ovu rečenicu.

Vježba

Uzmite nešto što želite pojesti, jabuku, kroasan, keks, komadić čokolade, sendvič, salatu, bilo što…

Promatrajte to što ste odabrali i postavite si navedena pitanja. Na prvo je odgovor napisan, a na ostala odgovorite vi:
Što je to? Energija.
Ima li ta energija um?
Je li ta energija misao?
Ima li ta energija namjeru?
Ima li ta energija snage ili moći bilo što mi učiniti?
Može li ta energija udebljati mene ili bilo koga drugoga?

Potrebno je predočiti i doživjeti hranu kao neutralnu energiju, bez obzira na to radi li se o fast foodu, pizzi, jabukama, hrani iz organskog ili biodinamičkog uzgoja. Vremena su nova i vrijeme je za odbacivanje starih koncepata i percepcije koja hrana deblja, a koja ne. Pokušajte doživjeti hranu kao energiju, kao svjetlost i prazan prostor, a ne kao čvrstu materiju i uživajte dok jedete. Pritom potpuno predajte povjerenje tijelu i njegovoj inteligenciji da će bez vašeg upletanja učiniti ono što je najbolje za njega – zadržati što mu je potrebno i eliminirati ono što mu ne treba.