Kefir se lako priprema kod kuće. Malu količinu zrnaca stavite s mlijekom u staklenku, poklopite i ostavite na sobnoj temperaturi da fermentira 24 sata. Zrnca se hrane mliječnim šećerom i proizvode mliječnu kiselinu i CO2. Nakon 24 sata kefir procijedite kroz cjedilo miješajući ga žlicom. Kefirna zrnca koja su ostala u cjedilu stave se u novu količinu mlijeka, a procijeđeni kefir je gotov i spreman za piće. Možete ga piti odmah ili ga ohladite u hladnjaku.
Jedna puna velika žlica zrnaca dovoljna je za otprilike pola litre kefira. Može se koristiti svaka vrsta mlijeka – kravlje, kozje ili ovčje, a mlijeko može biti s većim ili manjim postotkom masnoće, kuhano ili nekuhano, samo ne smije biti vruće. Daleko najbolje je domaće svježe nepasterizirano mlijeko od pašnih životinja, ali za izradu kefira dobro je i pasterizirano mlijeko. Kefir je gotov kad je mlijeko fermentiralo, tj. kad se zgusnulo i izgleda kao jogurt. Na dnu staklenke može se odvojiti tekućina, to je sirutka kefira i normalna je pojava.
Kefir može biti gušći ili rjeđi, više vodenast ili više kremast, ovisi o vrsti mlijeka i temperaturi. Za cijeđenje kefira možete koristiti plastične ili drvene žlice i cjedila, samo se ne preporučuje kefir čuvati u plastičnim posudama, jer plastika ispušta kemikalije od kojih je napravljena, naročito kada je u dodiru s kiselim sadržajem. Zato je kefir najbolje čuvati u staklenim posudama. Procijeđena zrnca ne treba ispirati vodom, samo se stave u novo mlijeko i ostave na miru.
Prava doza
U terapijske svrhe za poboljšanje zdravlja može se uzimati i litra kefira dnevno. Za početak je dobro krenuti s manjom dozom, npr. 1 dl dnevno, potom postupno povećavati količinu. Naime, kefir radikalno mijenja sastav crijevne flore – korisne bakterije uništavaju patogene i zauzimaju njihovo mjesto, a to kod nekih osoba može uzrokovati prolazne probavne smetnje. Osobe osjetljive na mliječne proizvode obično dobro podnose kefir, jer se procesom fermentacije teško probavljive komponente iz mlijeka razgrađuju i predprobavljaju. Bakterije iz kefira razgrađuju mliječni šećer laktozu, zato ga mogu koristiti i oni koji ne podnose laktozu. Minerali iz mlijeka, npr. kalcij, procesom fermentacije postaju lakše biološki dostupni (organizam ih može lakše iskoristiti).
Oni koji paze na unos ugljikohidrata (LCHF prehrana) mogu još i više smanjiti sadržaj šećera u kefiru na način da ga nakon cijeđenja ostave još jedan do dva dana na sobnoj temperaturi da "sazre". Ovakav zreli kefir sadrži najmanje šećera, a sadržaj vitamina B1, B6 i B9 (folna kiselina) se povećava. Također se povećava i sadržaj alkohola u kefiru koji može iznositi od 0,08% do 2%. Uobičajena količina alkohola u jednodnevnom kefiru iznosi 0,08 do 0,1%. Ostavi li se da zrije dva dana, treba označiti staklenke kefira u različitim stadijima, npr. kefir sa zrncima, jednodnevni kefir i dvodnevni kefir. Procijeđeni kefir koji zrije ne treba čvrsto poklopiti nego se poklopac samo nasloni na teglu, a dobro ga je promiješati dvaput dnevno.
Kad vam dosadi...
Želite li napraviti pauzu u pripremi kefira, možda odlazite na put ili slično, procijeđena zrnca kefira isperite hladnom vodom, prelijte ih s malo mlijeka i spremite u hladnjak. Možete ih čuvati i u običnoj vodi, oko 7 dana u hladnjaku. Želite li ih pohraniti na duže vrijeme, isprana zrnca slobodno zamrznite ili osušite. Kad je vrijeme da se zrnca ponovo aktiviraju, stavite ih u malo mlijeka na sobnu temperaturu i čekajte da prorade. Prvu količinu zgusnutog mlijeka procijedite i bacite.
Višak zrnaca koja se razmnožavaju treba povremeno uklanjati. Ako ih nemate kome pokloniti, najkorisnije ih je pojesti. Nisu baš neki doživljaj za žvakanje pa ih izmiksajte s drugim sastojcima u ukusni smoothie ili sladoled.
.png)
.png)
