Čovjek je genetski prilagođen određenoj vrsti hrane

Paleoprehrana (eng. paleolithic diet, paleo diet), također popularno zvana prehrana kamenog doba ili prehrana lovaca-sakupljača, moderan je nutricionistički pristup koji se temelji na spoznajama o izvornoj prehrani naših dalekih predaka u paleolitiku – prvom razdoblju u razvoju čovjeka, koje je trajalo oko 2,5 milijuna godina i završilo prije 10-ak tisuća godina razvojem poljoprivrede. Ti davni preci bili su lovci-sakupljači i prehrana im se sastojala od samoniklog bilja te plodova koje su nalazili u prirodi i divljih životinja koje su lovili.

Sve više znanstvenika i drugih stručnjaka podržava teoriju da je čovjek, kao i svaka druga živa vrsta na zemlji, genetski prilagođen određenoj vrsti hrane koju mu je dala priroda te da mu upravo ona osigurava dobro zdravlje i sprečava razvoj sve učestalijih modernih bolesti. Istraživanja pokazuju da su lovci-sakupljači bili iznimno zdravi. Bili su viši, jače tjelesne građe i imali veći mozak. Iako im je životni vijek bio kraći, na to su utjecali izvanjski faktori, kao što su vremenski uvjeti, nesreće, infekcije i napadi divljih životinja. Oni nisu obolijevali od kroničnih degenerativnih bolesti kao što su dijabetes, rak ili srčane bolesti. Pobornici paleoprehrane smatraju da je vrsta hrane koju su jeli naši preci najbolje prilagođena našem metabolizmu i da se čovjek nije genetski prilagodio suvremenom načinu prehrane.

Od lovaca do poljoprivrednika

Iako nam se čini da se ljudska prehrana oduvijek temeljila na žitaricama i proizvodima od brašna dobivenog iz njih, one su, iz povijesne perspektive, nova hrana. Uzgoj žitarica započeo je prije nekih 10.000 godina, što je mali dio cjelokupne ljudske povijesti. Poljoprivreda je pridonijela razvoju čovjeka, koji se više nije trebao seliti za hranom nego ju je mogao uzgajati tamo gdje bi se naselio.

Pristupačna hrana dovela je do ekspanzije stanovništva, nicanja stalnih naseobina i općenito do razvoja društva.  Međutim, antropologija je pokazala da se od tog vremena počeo smanjivati čovjekov rast i životni vijek,­ a došlo je do povećanja smrtnosti kod dojenčadi, infektivnih bolesti, nedostatka željeza, poremećaja kostiju i zubnog karijesa. Prema nekim istraživa­njima, čak se i mozak smanjio. Ukratko, poljo­privrednici nisu tako zdravi i otporni kao lovci-sakupljači.

Industrijska proizvodnja hrane = degenerativne bolesti

S industrijskom revolucijom došlo je do novog velikog preokreta u ljudskoj prehrani: odjednom je postala pristupačna prerađena rafinirana hrana, šećer, bijelo brašno i biljna ulja. Ljudi su prestali uzgajati vlastitu, domaću hranu, napustili su sela, zaposlili se u gradovima i počeli kupovati industrijske prerađevine. Rezultat industrijske proizvodnje hrane bio je nedostatak hranjivih tvari, što je dovelo do pogoršanja ljudskog zdravlja i povećanja osjetljivosti na kronične i degenerativne bolesti.

Sedamdesetih godina prošlog stoljeća kolesterol i prirodne masnoće životinjskog podrijetla proglašene su uzročnicima srčano-žilnih bolesti. Liječnici su stanovništvu počeli preporučivati smanjenje unosa masnoće. Prateći te trendove, prehrambena industrija u ponudu je počela uvoditi light proizvode. Umjesto prirodnog maslaca počeo se propagirati industrijski proizveden margarin, a umjesto svinjske masti rafinirana biljna ulja. Masnoću s mesa počeli smo odstranjivati i bacati ili, u krajnjim slučajevima, zamjenjivati meso žitaricama, sojom i raznim pahuljicama. Žumanjke jedemo maksimalno jedanput ili dvaput tjedno, a čvarci su postali prosta riječ.

Potpunu zamjenu tradicionalne hrane industrijskim prerađevinama „blagoslovila“ je farmaceutska industrija, koja je pokrenula najveći biznis dosad: lijekove za snižavanje kolesterola. Međutim, upravo posljednjih desetljeća, otkako su „eksperti“ počeli s prehrambenim propovijedima, svijetom se proširila epidemija debljine, srčano-žilnih bolesti, dijabetesa, raka, autoimunih bolesti, bolesti crijeva, alergija i drugih degenerativnih bolesti.

Energija i masne kiseline

Hranu trebamo iz dva razloga: prvo, radi kalorija (energije) i drugo, radi hranjivih tvari (nutrijenata). Kalorije su energetska vrijednost namirnica koju dobivamo iz ugljikohidrata, masnoća i bjelančevina, a potrebna nam je za proizvodnju energije u tijelu. Hranjive tvari - vitamini, minerali, aminokiseline iz bjelančevina i masne kiseline iz masnoća - esencijalni su građevni materijal za tijelo, nužan za rad i pravilno funkcioniranje hormonskih mehanizama i biokemijskih procesa u svim vitalnim tjelesnim sustavima. Kalorijska vrijednost pojedine namirnice ne govori ništa o njezinoj nutritivnoj vrijednosti.

Službena prehrambena piramida pokazuje da osnovu ljudske prehrane trebaju činiti ugljikohidrati, tj. proizvodi od žitarica i škroba. Oni su bogati kalorijama, ali siromašni nutrijentima, koji su građevni materijal za tijelo. Unoseći u njega kalorije u obliku nutritivno siromašne hrane kao što su kruh, tjestenina, krumpir, riža, kukuruz, žitarice i pahuljice, ne zadovoljavamo njegove potrebe za nužnim hranjivim tvarima. S takvom hranom često unosimo i previše kalorija, pa se debljamo, a istodobno nam nedostaje vitalnih nutrijenata.

Mit je da su žitarice zdrava hrana

Poklonici paleoprehrane smatraju da je viđenje žitarica kao zdrave hrane nutricionistički mit. One se sastoje uglavnom od škroba, koji nije ništa drugo nego razgranate molekule glukoze – šećer koji na naše tijelo djeluje podjednako negativno kao i šećer iz kolača i slatkiša. Osim toga, većina žitarica sadrži teško probavljivi protein gluten, koji većina ljudi ne podnosi i koji je uzročnik mnogih autoimunih bolesti. Žitarice sadrže i tzv. antinutrijente, spojeve koji sprečavaju apsorpciju, tj. iskorištavanje minerala poput kalcija, magnezija, željeza, bakra i cinka.

Loš omjer masnih kiselina omega-6 i omega-3

Jedan od najvećih problema moderne prehrane neuravnotežen je unos masnih kiselina omega-6 i omega-3. One su nužne našem tijelu, ali problem nastaje kad unosimo više omega-6 od omega-3. Višak te kiseline djeluje inflamatorno, tj. izaziva upalne procese u tijelu, naročito u krvnim žilama, što dovodi do razvoja srčano-žilnih bolesti. U prošlosti, kad su ljudi jeli izvornu hranu, dobivali su dovoljno omega-3 iz ribe, životinja koje pasu i jaja slobodnih kokoši, a omjer njih i omega-6 bio je 1:1. No posljednjih nekoliko desetljeća znatno se povećala konzumacija biljnih ulja, margarina i žitarica, bogatih omegama-6, pa danas taj omjer u prosjeku iznosi 20:1, tj. hranom se unosi 20 puta više omega-6 od omega-3.

Uz prevelik unos šećera i drugih rafiniranih ugljikohidrata, neuravnotežen unos tih masnih kiselina najveći je problem moderne prehrane. Takav način prehrane krije uzrok pretilosti i dijabetesa i potiče upalne procese u krvnim žilama, što dovodi do srčano-žilnih boles­ti. Kako je nedavno u medijima izjavio poznati američki kardiolog Dwight Lundell: „Ne možemo pobjeći činjenici da, što više industrijski prerađene hrane konzumiramo, to više potičemo stvaranje upale, iz dana u dan. Ljudsko tijelo ne može preraditi i nije osmišljeno da konzumira hranu nakrcanu šećerom i natopljenu uljima omega-6. Postoji samo jedan način da se suzbiju ta upalna stanja, a to je povratak hrani u njenom izvornom obliku.“

Osnovne principe paleoprehrane pronađite ovdje