Svi imamo loše dane. Svi imamo stresne dane. No, ako smo se jednoga dana probudili i shvatili da je svaki dan zapravo bio isti dan, da ne postoje oni drugi, bolji dani i da je sve beskrajna priča polakog skapavanja u korporaciji, lošoj vezi, posljedicama pogrešnih odluka... u nama se rađa beznađe.

To se beznađe došuljalo tiho, nismo ga primijetili jer smo jako bili zaposleni internetom, TV-om, telefoniranjem iz auta dok se vozimo na posao i s posla, jurnjavom po djecu, sve se vrtjelo sve brže u krug. Na kraju tog dugotrajnog vrlo stresnog putovanja stigli smo do posljednje stanice, prije velike pustoši. I gle čuda! Na stanici više nema goriva. Kroz tu pustoš nas više ništa neće progurati. Sagorjeli smo. To je ono što se krije iza engleskog termina burnout.

Ne uzrokuje ga samo stres nego i nepoštovanje i nepriznavanje

Mnogi ga menadžeri i oni koji se takvima smatraju rado koriste da opravdaju što nešto nisu napravili, no budimo ozbiljni – ovo je doista teško stanje. Biti pod stresom i imati sindrom sagorijevanja golema je razlika. Golema količina stresa kroz dug vremenski period dovodi osobu do sagorijevanja. Burnout je posljednja stanica, rezultat svega što je bilo.

A to što je bilo nije nužno bio samo ekstremni stres. U burnout stanje može se zapasti i ako smo kontinuirano radili i nikad za to bili nagrađeni, ako smo radili u korporaciji koja nema jasne ciljeve i stalno su nas zaustavljali u procesu da bismo potom započinjali novi u kojem su nas opet zaustavljali. Do burnouta dovodi i osjećaj da ne kontroliramo projekt na kojem radimo, da je sve u kaosu, ili pak da je posao beskrajno monoton.

20 znakova da ćete pregorjeti od posla

Izvan posla, do burnouta nas može dovesti način života u kojem nastojimo svima biti sve, preuzimanje previše odgovornosti na sebe i odbijanje svake pomoći, nedostatak bliskih odnosa s ljudima koji nas podržavaju.

Jako česte “žrtve” burnouta su kućanice čiji se rad nikad ne primjećuje, kuća je sama od sebe čista, ručak se sam stvorio, rublje se samo od sebe opralo... Od burnouta mogu oboljeti i oni koji su niz godina izloženi snažno manipulativnoj osobi, koji su u vrlo lošoj vezi u kojoj nikad ništa nije dovoljno.

Kako prepoznati simptome?

Simptomi koji se počnu javljati su potpuni nedostatak energije, koliko god da spavate, ne možete je vratiti. Produktivnost vam drastično opada, ma koliko vam se činilo da puno radite, zapravo ništa niste napravili. U vama raste osjećaj nemoći, odbijanja apsolutno svega i izrazito negativistički, gotovo ciničan pogled na svijet. U zadnjoj fazi, vaš je stav da više ništa ne možete dati ovome svijetu i da ništa više nema smisla.

Kako se vratiti s posljednje postaje?

Uočite li znakove upozorenja, najgore što možete napraviti je ignorirati ih jer stvari s vremenom postaju sve gore, dok ne stignete do posljednje postaje. Posljednja postaja znači da će liječnik najvjerojatnije prepisati lijekove, po mogućnosti antidepresive. Ovo je ono što želimo izbjeći! (O liječenju depresije bez tableta pročitajte ovdje…)

Osim ove krajnje faze, burnout je u svojoj početnoj, blažoj fazi, nešto što se može kontrolirati ako je osoba spremna priznati da ima taj problem. U tom je slučaju katkad dovoljno dobro promisliti o svojoj aktualnoj životnoj i poslovnoj situaciji i uz pomoć terapeuta uvesti malo više reda u svoj život.

Uvođenje reda u život

Od velike pomoći može biti preispitivanje motiva i očekivanja. Ovo je trenutak kad treba odbaciti sva nerealna očekivanja. Terapeut će vam pomoći da definirate ciljeve koje možete dosegnuti i da na njima ustrajete. Morat ćete se reorganizirati i na poslu i početi više delegirati, ili će vas pak motivirati potraga za drugim poslom. Oboljeli od sindroma sagorijevanja u svoj dnevni raspored svakako moraju početi upisivati i vrijeme za odmor.

Ljudi koji su se doveli do burnouta najčešće i ne znaju što je to odmor i kako se odmarati, pa nije loše na početku početi s laganom tjelovježbom ili jogom. Kako je jedan od simptoma burnouta i taj da se čovjek ima potrebu sve više izolirati i nestajati, jako je dobro ponovno obnoviti kontakte, opet se osloniti na prijatelje i okružiti pozitivnim ljudima. Pritom vrlo precizno nadzirite balans između razdoblja kad ste okruženi ljudima i kad ste sami. Tu vaga mora biti posve poravnana. Nije dobro biti neprekidno među ljudima, ali ni vuk samotnjak. I ono što nikako ne smijete izostaviti jest briga za vlastito tijelo i duh. Promijenite prehranu i naučite se opuštati.

Psihoterapija

Ne postoji jedinstvena metoda kojom bi se liječila osoba sa sindromom sagorijevanja. Psihoterapija uči negativne misli zamijeniti pozitivnima, jačati samopouzdanje. Uči bolje primjećivati i izražavati svoje osjećaje. Tu možete vježbati kako se suprotstaviti pritisku okoline, kako prevladati stres i konflikte. Tako će osoba koja je do sad izbjegavala sukobe s pretpostavljenima tijekom terapije morati naučiti konstruktivno rješavati te konflikte.

Svrha terapije je promijeniti način ponašanja koji je doveo do sagorijevanja, iako taj način nije bio isključivo negativan, no u procesu terapije naprosto nije koristan. Npr. neka se osoba navikla perfekcionistički pripremati za obavljanje određenog posla, što za sam posao nije nužno bilo loše. Sad, tijekom terapije, mora se slabo pripremiti za obavljanje iste zadaće i sigurno će se u početku osjećati nesigurno. To mora raditi sve dok ne nestane pritisak, dok ne shvati da nitko nije savršen i da ponekad naprosto treba pustiti.

Prevencija

Sindrom sagorijevanja stanje je koje vam se došulja ako ne obraćate pozornost, i zato ako osjetite neki od simptoma navedenih u ovom tekstu, pažljivije promotrite što se s vama događa i započnite s promjenom navika i ponašanja koje vas je dovelo do točke kad se čini da više nema povratka.

A možda i ne biste trebali čekati da uočite simptome, već se odmah odlučite za sporiji ritam i poštovanje prije svega prema sebi samome, svome duhu i tijelu. To je najbolja prevencija.