Jeste li ikada osjećali krivnju? Ako jeste, važno je znati da je to emocija koja snažno utječe na psihu i opće zdravlje. Španjolska psihijatrica Marian Rojas Estapé objasnila je u intervjuu za La Razón zašto je ta emocija toliko štetna za mentalno zdravlje.

Ona upozorava na svakodnevnu emociju koja, ako se ne upravlja ispravno, crpi energiju i blokira svaku promjenu te objašnjava što je izaziva i kako se može transformirati.

Krivnja je toksična emocija koja veže osobu za prošlost, iscrpljuje energiju, izaziva depresiju i otežava donošenje odluka.

Emocija koja nas zarobljava u prošlosti

Marian Rojas Estapé ističe krivnju, emociju koja se često javlja nakon pogreške, neispunjenih očekivanja ili vanjskih prigovora. Može nastati zbog pretjerane samokritičnosti, ali i pod utjecajem okoline, kroz usporedbe, kritike i osuđivanje.

Ako se ne prepozna i ne obradi na vrijeme, krivnja zauzima veliki mentalni prostor i negativno utječe na raspoloženje.

'Krivnja je toksična emocija koja nas veže za prošlost i sprječava da idemo naprijed', naglašava psihijatrica. Prema njenim riječima, malo je emocija koje mogu biti toliko destruktivne kao krivnja kada se u njoj zaglavi. Ona krade energiju, otežava donošenje odluka i može voditi u duboko negativna emocionalna stanja.

Zašto nas krivnja zarobljava i odakle dolazi

Krivnja nastaje kada osjećamo da nismo postupili ispravno ili da nismo ispunili očekivanja, svoja ili tuđa. Problem nastaje kada se pretvori u mentalni začarani krug.

Što više preispitujemo pogrešku, emocija postaje jača, a mi se povlačimo:

• odgađamo ispriku
• izbjegavamo razgovore
• prestajemo pokušavati

Rezultat je život usmjeren na prošlost, umjesto na sadašnji trenutak.

Rojas Estapé predlaže promjenu perspektive - transformaciju krivnje.

Ako je pogreška postojala, cilj nije samokažnjavanje, već učenje. Ne radi se o poricanju onoga što se dogodilo, već o ispravku i preusmjeravanju, prelasku s osuđivanja na odgovornost.

Krivnja tada prestaje biti teret i postaje signal za promjenu.

Kako započeti promjenu 

1. Imenovati što se dogodilo, bez dramatiziranja.

Što sam učinio/la? Koga je to pogodilo? Što je u mojoj moći?

2. Ispraviti što možete.

Konkretna isprika, popravak pogreške ili nadoknada štete.

3. Izvući praktičnu lekciju.

Što ću sljedeći put učiniti drugačije?

4. Prekinuti ruminaciju i fokus na negativne misli.

Ako ste preuzeli odgovornost i djelovali, vratite se u sadašnji trenutak. Krivnja tada gubi svoju svrhu.

'Krivnja ne gradi, ali može postati polazište za promjenu', poručuje Marian Rojas Estapé. Njena poruka je jednostavna, ali snažna: potrebno je zatvoriti račune s prošlošću kako bismo povratili energiju u sadašnjosti i svaku pogrešku iskoristili kao polugu za osobni rast, piše Sensa.rs