Tamo gdje napokon možemo biti svoje: Individualni pristup sigurno je mjesto za povratak sebi i osvještavanje emocija

Postoje trenuci u životu kada nam je teško reći naglas što se zaista događa u nama. Ne zato što to ne znamo, nego zato što su emocije previše. Previše tuge, stida ili onog neizrečenog, a najmanje što tada trebamo je osjećaj da nas netko gleda, procjenjuje ili čeka da završimo kako bi oni mogli pričati.

Zato nam treba individualni prostor - jedno sigurno mjesto u kojem nema publike pa možemo sjesti, udahnuti i pustiti da napokon izađe sve ono što smo gurale pod tepih godinama. Bez glume. Bez maski. Bez potrebe da budemo jake kada nam nije do snage. 

Kroz individualni rad ulazimo dublje, ne zato što je to pravilo, nego zato što je moguće. Zato što ne pazimo na vrijeme, druge osobe ili tuđe emocije. Zato što napokon imamo dozvolu da budemo mi. 

Život zna biti izuzetno izazovan. Pogotovo kada se dogode gubici koji nas preoblikuju iz temelja. Prekid veze. Razvod. Neuspjeh koji nas lupi točno tamo gdje smo mislile da smo najjače. U takvim trenucima često ostajemo bez orijentacije.

Pitanja se samo nižu: „Jesam li mogla nešto drugačije?“ „Zašto nisam ranije reagirala?“ „Je li sve ovo bila moja krivnja?“ I ta pitanja znaju boljeti više od samog događaja. Mnoge žene ostanu dugo zaglavljene u toj dinamici. U onome što je bilo, što nije bilo ili što je samo moglo biti. I prestanu vjerovati da nakon svega može doći nešto novo, dobro i nježno.

Stara priča u novom obliku - vrijeme je za promjenu

No, upravo ta iskrivljena slika stvarnosti, koju stalno iznova vrtimo u mislima, drži nas na mjestu. U obrascu. U uvjerenju. U staroj priči. I onda se, bez da to želimo, ista dinamika ponovi. Samo s drugim imenom ili tijelom, ali istim obrascem.

Kako bismo izašle iz toga, potrebno je pogledati u ono što je bilo. Bez osuđivanja ili samokritike. I to pogledati iskreno. Iščistiti sve ono što se nataložilo - kamenje, prašinu, glasove iz prošlosti. Pogledati što nas je to iskustvo učilo. Od čega nas je htjelo zaštititi. I zatim, s nježnošću, otpustiti sve što više ne služi. No, nije poanta u tome da to iskustvo samo nestane, nego da prestane upravljati nama.

Ponekad za to treba samo tišina. Jedan siguran prostor. I netko tko zna slušati i prepoznati ono neizgovoreno. Ako vam treba to sigurno mjesto, gdje vas nitko ne prekida, ne procjenjuje i ne traži da budete nešto što niste - tu sam.

Radim isključivo individualno, jer vjerujem da svaka žena zaslužuje prostor samo za sebe. Za više informacija ili dogovor termina, slobodno me kontaktirajte putem web forme.