Svaki put kada se nađemo pred emocionalnim izazovom koji nadilazi našu trenutnu snagu, naša psiha aktivira suptilne štitove. Obrambeni mehanizmi su specifičan oblik samozavaravanja kojim se štitimo od onoga s čime se još nismo spremni suočiti u punom svjetlu. Iako ih često percipiramo kao prepreke osobnom rastu, važno je osvijestiti da oni nisu nužno loši niti su nešto čega se trebamo pod svaku cijenu riješiti.
Naše obrane su prirodne i duboko logične; one su tu da bi očuvale našu unutarnju ravnotežu onda kada bi istina bila preteška za procesuirati. Umjesto borbe protiv njih, pozvani ste na nježno istraživanje njihove svrhe. Kad s ljubavlju osvijestite zašto ste izgradili određeni zid, on će se prirodno početi transformirati u vrata kroz koja ćete zakoračiti u prostor veće autentičnosti i slobode.
1. Negiranje
Ovaj obrambeni mehanizam lako prepoznajemo kod drugih ljudi, ali kad smo u pitanju mi sami, on nas odvlači od realnosti.
Kad imamo neku želju zbog koje idemo ‘glavom kroz zid’, iako je realno da bismo je trebali pustiti. Primjerice ako netko silno želi postati pjevač, a ignorira činjenicu da nema sluha ili ako je neki muškarac zaljubljen u ženu koja ga odbija, a on to ne može prihvatiti i uporno je pokušava osvojiti.
Ovdje se radi o negaciji koja skriva nešto što smatramo svojom slabošću. U prvom primjeru to je nedostatak talenta, a u drugom nesigurnost u svoju privlačnost.
2. Projekcija
Projekcijom na drugu osobu prenosimo ono što nismo u stanju prepoznati i prihvatiti u sebi samima.
Primjerice, osoba koja se neprijateljski ponaša može optužiti druge da imaju nešto protiv nje. Ili, djevojka sklona koketiranju može imati osjećaj da je svi muškarci žele zavesti. Zato kad osjetite izrazitu odbojnost prema nekome ili nečemu, dobro je zapitati se - ima li tu nečeg što i ja nosim u sebi?
3. Identifikacija
Ovaj obrambeni mehanizam sastoji se iz poistovjećivanja s nekim (ili nečim) preko koga (ili čega) pokušavamo ostvariti svoje želje.
Identificirajući se s nekom važnom osobom ili institucijom, i sami postajemo ‘bitniji’, što nas štiti od osjećaja manje vrijednosti. Primarna identifikacija je pokrenuta kroz poistovjećivanje s roditeljima i, u zdravom smislu, omogućuje nam empatiju i suosjećanje.
Identifikacijom tuđe uspjehe možemo doživljavati kao svoje. Na primjer, sin govori o kući koju je sagradio njegov otac kao da ju je sagradio sam. Ili, identifikacijom s duhovnim učiteljem stječemo dojam da i sami postajemo duhovniji.
4. Potiskivanje
Potiskivanje je osnovni mehanizam obrane koji nastaje na temelju negacije. Kad se nismo u stanju suočiti s nekim impulsom ili željom, moramo je potisnuti. Tako se cenzuriraju seksualne želje, agresivni porivi i ostalo što nam se ne sviđa jer ‘nismo takvi’.
Zbog potiskivanja nesvjesnih želja, naizgled vrlo moralna i mirna osoba može imati snove pune perverzija i nasilja. Osim u snovima, potisnuti sadržaji mogu se manifestirati u šalama ili dvosmislenim rečenicama.
Što je sustav moralnih normi krući, to je potiskivanje veće. Zato najviše problema s potisnutim sadržajima imaju ljudi koje su odgajali religijski fanatici. Na primjer, osoba koja seksualnost smatra prljavom ili lošom i zato je se boji, može postati impotentna ili frigidna.
5. Regresija
Ovaj obrambeni mehanizam aktivira se kad smo frustrirani, povrijeđeni ili pod stresom, a manifestira se kao povratak na neku od ranijih faza razvoja.
Kako bismo izbjegli odgovornost, počinjemo se ponašati infantilno: durimo se, povlačimo, sišemo prst, tražimo zaštitu. Time nesvjesno pokazujemo da se ne možemo nositi sa situacijom i da je uloga odrasle osobe koja jasno izražava svoje osjećaje i donosi zrele odluke trenutačno za nas preteška.
Primjer za tipično regresivno ponašanje je povratak roditeljima i ponovno preuzimanje uloge djeteta nakon propale veze. Vraćanje daje privremeni osjećaj sigurnosti i osjećaj da je nekom ipak stalo do nas.
6. Kompenzacija
Kompenzacija dolazi iz nesvjesne želje da ispravimo ili prikrijemo ono što osjećamo kao svoju slabost na jednom području tako da pokušavamo dominirati u nekom drugom području.
Kompenzacija nedostatka snage i sigurnosti je često agresija. Tako će, na primjer, dječak koji strepi od jačih od sebe bez razloga tući slabije. Ili, netko može biti frustriran zbog neostvarivanja uspjeha u sportu pa težnju za uspjehom prebacuje na područje studija. To je neka vrsta utjehe, nadomještanje neuspjeha uspjehom.
7. Racionalizacija
Ovaj obrambeni mehanizam štiti nas od osjećaja krivnje i manje vrijednosti, a manifestira se na tri osnovna načina. Prvi je ‘opravdavanje’, drugi je poznat pod nazivom ‘slatki limun’, a treći pod nazivom ‘kiselo grožđe’.
Kad se ‘opravdavamo’, pronalazimo razloge za neki neuspjeh kojima prikrivamo pravi razlog tog neuspjeha. Na primjer student koji nije položio ispit mogao bi okriviti profesora koji ga ‘ne voli’ da bi prikrio činjenicu da se nije dobro pripremio za ispit.
Racionalizirajući na preostala dva načina umanjujemo vrijednost cilja koji nismo uspjeli postići i ističemo kvalitete izbora na koji smo bili prisiljeni. Kad je u pitanju ‘kiselo grožđe’, omalovažavamo ono što nam je zapravo nedostižno.
Na primjer, osoba koju je odbio partner kojeg je željela odjednom mu počinje pronalaziti bezbroj mana, pa je još i bolje što nisu u vezi. S pomoću treće varijante racionalizacije, ‘slatkog limuna’, uljepšavamo ono što imamo. Na primjer, netko se nije uspio upisati na fakultet, ali govori kako je to bolje za njega jer će imati priliku steći vrijedno iskustvo kroz rad.
