Osjećate li da niste dovoljno dobre? Možda patite od sindroma uljeza – evo kako ga pobijediti

Znate li onaj osjećaj kada vam se čini da će vas netko razotkriti? Da će svi shvatiti kako ne znate dovoljno, nalazite se na krivom mjestu i samo ste imali sreće? Možda se upravo sada osmjehujete jer ste se u ovome prepoznali. Taj osjećaj ima ime – sindrom uljeza.

Nedavno sam radila s klijenticom koja mi je otvorila temu koja je toliko živa među ženama danas. Već dvije godine razmišlja o otkazu. Na svom stalnom poslu više ne pronalazi zadovoljstvo, a paralelno vodi potajno mali biznis koji voli i od kojeg zarađuje čak više nego na svom radnom mjestu. Ipak, ne može se odvažiti na taj korak. Zašto? Zato što vjeruje da nije dovoljno dobra. Da će pogriješiti. Da će usprkos rezultatima koje ima, netko „provaliti“ njezinu „nesposobnost“.

Na razgovoru smo polako otvarale taj sloj po sloj. U pozadini nije stajao samo strah od pogreške – nego duboka sumnja u vlastitu vrijednost. Iako su joj rezultati govorili suprotno, ona se bojala. To je lice sindroma uljeza.

Razumijem je potpuno. I sama sam bila tamo.

Godinama sam radila u korporacijama, vodila timove, ostvarivala rezultate iznad svih targeta. Na papiru – savršena priča. Unutra – vječna utrka za još. Svaki uspjeh trajao je jako kratko prije nego što bi me preplavio glas: „Moraš bolje. Moraš više.“

Sve dok nisam pregorjela. Jer koliko god se dokazivala, to „dovoljno“ nikad nije došlo. Dok nisam shvatila da nikad neću biti dovoljno dobra drugima ako nisam dovoljno dobra sebi.

Sindrom uljeza ne bira teren. Može se pojaviti na poslu, u partnerstvu, u roditeljstvu, čak i u hobiju koji volimo. Koliko puta ste pomislile:

• „Jesam li dobra mama?“
• „Jesam li partnerica kakvu on zaslužuje?“
• „Jesam li dovoljno stručna za ovaj posao?“

A realnost? Ako pogledamo činjenice, često su daleko od naših strahova. Djeca nas vole. Partner nas cijeni. Na poslu dobivamo pohvale. Ali umjesto da vjerujemo dokazima, mi vjerujemo glasu koji šapuće: „Nisi dovoljna.“

Zašto se to događa?

Možda zbog uvjerenja koja nosimo iz djetinjstva – da ljubav treba zaraditi trudom. Možda zbog perfekcionizma kojem „robujemo“. Možda zato što živimo u svijetu koji nas uči da vrijedimo onoliko koliko postižemo i koliko se to vidi na van, često vezano uz financijske dokaze.

Ali istina je drugačija: vrijedimo jer postojimo. I to je to. Dovoljno. Točka.

Što možemo učiniti kada taj osjećaj pokuca? Prvo, pogledajte činjenice. Zapišite ih. Uzmite papir i podijelite ga na dva stupca:

1. Stvarnost – napišite svoja postignuća, pohvale, rezultate, sve male i velike uspjehe iz proteklih mjeseci ili godina.
2. Strahovi – napišite što mislite da nije dovoljno dobro. Kada to stavite na papir, često shvatite da je ono čega se bojite samo priča u glavi, a ne stvarnost.

Zatim, prestanite čekati potvrdu izvana. To nije lako, jer smo navikle mjeriti vrijednost prema tuđem aplauzu, ali postoji jedna moćna vježba: Ogledalo istine – svako jutro, stanite pred ogledalo, pogledajte se u oči i recite: „Ja sam dovoljna. Moja vrijednost ne ovisi ni o čijem mišljenju. Već sada sam tamo gdje trebam biti.“

Ponavljajte to svaki dan, gledajući se u oči. Možda zvuči jednostavno, ali ta mala praksa gradi temelj unutarnje sigurnosti. Primijetite kako se osjećate kada se pogledate i govorite sami sebi?

I najvažnije – počnite vjerovati sebi. Kada vjerujemo sebi, nema prostora za sindrom uljeza.

Prakticirajte „dnevnik samopouzdanja“ – svake večeri zapišite 3 stvari na koje ste ponosne iz tog dana. Neka budu male: „Nazvala sam prijateljicu i nasmijala je“, „Dovršila sam prezentaciju na vrijeme“, „Brinula sam o sebi“. Naš mozak uči iz ponavljanja. Kada ga hranite dokazima o svojoj vrijednosti, mijenjate unutarnji dijalog.

Znate što je meni pomoglo? Ovo je pitanje koje mi je promijenilo perspektivu: „Što bih učinila da znam da sam već dovoljno dobra?“

Zastanite i zapišite odgovor. Možda biste se prijavile na onaj tečaj o kojem maštate, otvorile Instagram stranicu za svoj hobi ili jednostavno rekle „ne“ svemu što vas iscrpljuje.

Možda je vrijeme da i vi postavite sebi isto pitanje. Možda ćete tada prestati čekati „idealni trenutak“ – i početi živjeti iz mjesta unutarnje sigurnosti, a ne straha.

Jer istina je – vi već jeste dovoljno dobre

Ne trebate nikakav pečat, nikakvu tuđu potvrdu. Vi ste dokaz za to. Svi vaši koraci, hrabrosti, padovi i uspjesi govore jedno: vrijedite. I to ne mjerljivo, ne uvjetno – nego bezuvjetno.

Zato danas zastanite. Udahnite. Stavite ruku na srce i recite sebi – na glas: „Ja sam dovoljna. Sada. Ovdje. U ovom trenutku.“

Ako želite, zatvorite oči i vizualizirajte sebe kako živite život iz tog uvjerenja. Kako hodate s lakoćom, kako donosite odluke iz sigurnosti, a ne iz straha. Osjetite tu verziju sebe. Ona već postoji.

Jer kada to povjerujete – nitko vas više neće moći uvjeriti u suprotno.

A na kraju želim vam reći koji je bio moj odgovor na rečenicu „Što bih učinila da znam da sam već dovoljno dobra?“ – Zabavljala bih se u životu!

Možda je i za vas vrijeme da se krenete zabavljati...