Osobe koje prolaze kroz krizu identiteta često se osjećaju zbunjeno, nesigurno i bez jasnog smjera. Moguće su iznenadne promjene u interesima, ponašanju ili životnim prioritetima, ponekad čak i toliko drastične da zbune i samu osobu i njezinu okolinu.

Prema Eriksonovoj teoriji psihosocijalnog razvoja, identitet se gradi kroz osam životnih faza, a svaka donosi vlastite izazove. Krize identiteta najčešće se javljaju tijekom adolescencije i ranog odraslog doba, kada su pitanja “Tko sam?” i “Kamo idem?” najintenzivnija.

Kako prepoznati i prevladati krizu identiteta? Evo ključnih koraka prema Eriksonu:

1. Istraživanje različitih uloga i vrijednosti

Za stvaranje stabilnog i autentičnog identiteta važno je istraživati - kroz hobije, stilove, društvene uloge i interese. Erikson savjetuje da je eksperimentiranje s vlastitim afinitetima nužno kako bi osoba otkrila što joj zaista odgovara. Adolescencija je često vrijeme kada se to događa najintenzivnije kroz traženje, pogreške i nova otkrića.

2. Otkrivanje autentičnosti

Važno je razlikovati vlastite želje i vrijednosti od onih koje nameće okolina, bilo da dolaze iz obitelji, škole ili društva. Erikson ističe da autentičan identitet nastaje kada osoba prepozna što je istinski pokreće i prema tome oblikuje svoj život.

3. Postavljanje realnih i dugoročnih ciljeva

Ciljevi stvaraju osjećaj smjera i svrhe. Kada osoba zna što želi postići u obrazovanju, karijeri ili osobnom životu, lakše se nosi s nesigurnostima. Postavljanje manjih, ostvarivih koraka vodi do osjećaja postignuća, što dodatno jača identitet.

4. Izgradnja odnosa temeljenih na povjerenju

Kvalitetni odnosi s prijateljima, obitelji i mentorima igraju ključnu ulogu u procesu samopronaženja. Razgovori o sumnjama, emocijama i ciljevima mogu pomoći da se osoba bolje razumije i osjeti podržano.

5. Razvijanje samopouzdanja

Vjerovanje u vlastite sposobnosti ne dolazi preko noći, ali se gradi kroz iskustva, i dobra i loša. Erikson naglašava kako su i pogreške dio učenja, te da iz njih raste otpornost i samopouzdanje.

6. Podrška zajednice i bližnjih

Obitelj, prijatelji, pa čak i šira zajednica imaju važnu ulogu u stabilizaciji identiteta. Pozitivni uzori i podrška u ključnim trenucima mogu pomoći osobi da pronađe snagu u sebi, čak i kada osjeća da je izgubila tlo pod nogama.

7. Prihvaćanje promjena

Identitet nije nešto što se jednom definira i ostaje zauvijek isto. Ljudi se mijenjaju, rastu, uče i prilagođavaju. Erikson ističe važnost fleksibilnosti, jer samo oni koji prihvaćaju promjene, mogu istinski sazrijeti i oblikovati snažan identitet.