Čovjek je prije svega duhovno biće
Hagioterapija u prvom redu liječi ljudsku duhovnu dimenziju, a istodobno pomaže u liječenju psihosomatskih problema. Bolesti duhovne duše – preko kojih djeluje duh koji je prisutan u svakom čovjeku – prema suvremenim medicinsko-antropološkim istraživanjima uzroci su oko 70 posto psihosomatskih bolesti.
Osnovno je polazište hagioterapije da je čovjek prije svega duhovno biće, a tek onda tjelesno (psihosomatsko). Duhovna duša je ono što čovjeka čini čovjekom, to je čovjekova sudbina, intelekt, karakter, kreativnost, savjest, sloboda, ljubav, vjera…
„Duh je izvorno od Boga, on je svet jer je Bog svet“, objašnjava prof. Ivančić. „Zato kod hagioterapije liječimo duhovnu dušu tako da čovjeka izvlačimo iz profanosti i unosimo u vrhunsko dostojanstvo. Odatle i naziv metode, hagioterapija znači sveta terapija.
Znanstvenici su dokazali da se genetsko naslijeđe, ono koje dobivamo od roditelja rođenjem, svodi na najviše 49 posto, dok preostalih 51 posto dijete donosi sa sobom na svijet u svojoj duhovnoj duši, svojoj osobnosti, talentima, originalnosti. Zato u hagioterapiji mnogo pozornosti posvećujemo i prenatalnom razdoblju, kada se u dušu djeteta upisuje dosta onoga što poslije može izazvati ozbiljne probleme, uključujući ovisnosti, osjećaj krivnje, mržnje, grižnje savjesti“, kaže prof. Ivančić.
Pomaže svima, bez obzira na vjeru (ili nevjeru)
Naglašava kako je hagioterapija treća grana medicine: „Somatska, vegetativna, medicina liječi ljudsko tijelo i sve od čega se ono sastoji, psihijatrija se bavi psihom i psihičkim poremećajima, koje uglavnom rješava psihofarmacima, dok se hagioterapija koristi razgovorom i vraćanjem vjere, i liječi duhovnu dušu.“
Na pitanje koja je zapravo razlika između psihe i duhovne duše, prof. Ivančić se blago nasmiješio i rekao: „Čovjek se sastoji od, uvjetno rečeno, tri dijela. Od tijela koje je vegetativni život, psihe koja mu daje nagon i osjećaje, doživljaje i reakcije te od duhovne duše. To je treća ljudska dimenzija koja nas osposobljava za osobni život, besmrtnost, razlikovanje dobra od zla, za intelektualni i intuitivni život, slobodu, kreativnost, religioznost, karakter, vjeru, komunikaciju s Velikostvoriteljem.
No čovjek je cjelina od duše i tijela, a ne sastavnica tih dvaju dijelova” ističe prof. Ivančić i dodaje: „Važno je naglasiti da hagioterapija pomaže svim ljudima, bez obzira na rasu, spol, dob i vjersko opredjeljenje. Najveće nam je zadovoljstvo kad pomognemo ateistu ili agnostiku, dakle ljudima koji su izgubili ili nikad nisu ni imali vjeru.“
„Ako primijetimo da netko tko nam se javi pati od psihičkog poremećaja, upućujemo ga za to prikladnom liječniku, a kako surađujemo s mnogim psihijatrima, često se događa i obrnuto – da psihijatri ili psiholozi čovjeka koji pati od grižnje savjesti, osjećaja krivnje, pesimizma, frustracija različitih uzroka pošalju k nama u Centar za duhovnu pomoć“, kaže prof. Ivančić i dodaje kako je sve veći problem, osobito kod mlađih ljudi, osjećaj besmisla koji može uzrokovati ozbiljne psihosomatske probleme, čak i suicid koji hagioterapija uspješno sprječava.
Ne vjerujem da je tvoje zlo jače od mojeg dobra
Posljednjih se godina pokazalo kako hagioterapija postiže sjajne rezultate i u liječenju PTSP-a. „To je bolest koja nastaje jer je pogaženo ljudsko dostojanstvo. Čovjeku se čini da je smisao njegove žrtve nestao. Izražena je grižnja savjesti jer je, u obrani, nanosio zlo drugima i trpio zlo drugih, ili kajanje jer možda nije uspio spasiti suborca, prijatelja ili člana obitelji.
Takav je čovjek zatomio svoj talent i proživljava frustracije i besmisao osobnog identiteta. Posao hagioasistenta je da mu vrati dostojanstvo, potakne ga da ponovno otkrije svoj talent i radi nešto kreativno, da ga nauči praštati sebi i drugima. Jer Isus je rekao: ‘Ako vi oprostite, oprostit ću i ja vama.’
Svako zlo koje je čovjek doživio ili počinio sebi ili drugome, bilo da je riječ o preljubu, ovisnosti, mržnji, oholosti, sebičnosti, frustraciji zbog osjećaja besmisla, sklonosti pretjeranom materijalizmu, karijerizmu… – sve to oduzima slobodu koja je najvažnija za zdravlje duhovne duše.
Zato je jedna od naših krilatica: Ne vjerujem da je tvoje zlo jače od mojeg dobra. Hagioterapijom ljude učimo praštati i činiti dobro“, zaključio je začetnik hagioterapije koja se danas provodi u mnogim zapadnoeuropskim i skandinavskim zemaljama. Otkako je 1990. godine osnovan Centar za duhovnu pomoć, samo u Zagrebu pomoć hagioasistenta zatražilo je i dobilo 27.000 ljudi.
KONTAKTI CENTARA ZA DUHOVNU POMOĆ Zagreb: Vodnikova 2/III, 01 48 29 829, svakim radnim danom od 8.00 do 20.00, neradnim danima duhovna pomoć pruža se putem telefona 091 48 29 828, najave događaja, rasporede radionica, posebnih seminara i radijskih emisija možete doznati na adresi www.cdp.hr;
Cres: Trg Frane Petrića 3, tel. 051 57 18 58; Rijeka: Kresnikova 8, 051 67 71 20; Karlovac: Maksimilijana Vrhovca 21, mob.: 091 4829 828 (utorkom od 10,00 – 16,00 sati); Slavonski Brod: Slavonska bb, tel. 035 40 04 81; Virovitica: (8.00-12.00 i 16.00-18.00), tel. 048 81 60 48; Osijek: Vodenička 23a, tel. 031 50 07 77; Split: Nodilova 1, tel. 021 34 86 48
.png)
.png)
