Plesna alkemija
U užurbanoj svakodnevici svatko se od nas barem jednom dnevno susretne s nekom svojom neugodnom emocijom – strahom, ljutnjom, tugom ili nemoći. No svatko od nas u svakom trenutku može jednom vrstom čarolije transformirati taj negativni doživljaj u pozitivnu emociju. I to ne na način da ga potisne, zanemari ili prijeđe preko njega, nego upravo suprotno – da svom svojom snagom i pažnjom uđe upravo u tu negativnu emociju.
Tu čaroliju koja neugodna unutarnja stanja može pretvoriti u snagu i radost, mir i zadovoljstvo možemo postići svi, bez posebnih predmeta i tehnika, i to – plešući. Otkriva to plesna terapeutkinja Ivana Mavrin, profesorica psihologije, osnivačica i umjetnička voditeljica zagrebačkog plesnog centra Osmijeh, koja je bogatim iskustvom i dugogodišnjom edukacijom otkrila da ples uistinu može biti alkemija. Njezin ciklus plesnih radionica koji polaznike potiče na dublje razumijevanje sebe upravo zato nosi naziv Plesna alkemija.
Svjesno plesanje
„Plešući i promatrajući kako se pri tom osjećamo i što mislimo, dopuštajući da nas potpuno obuzmu stanja u kojima jesmo, možemo otkriti mnogo toga o sebi samima – zašto se, primjerice, sramimo i bojimo, zašto imamo potrebu kontrolirati situacije ili, pak, zašto se ukočimo kada moramo javno izreći svoje mišljenje“, otkriva Mavrin.
„Izražavanje emocija pokretom svojstveno je ljudskom rodu i prepuno je poruka i značenja koje trebamo otkriti.
Ples je naš prastari jezik, jezik prije svih jezika, a naša tijela govore jezikom svijeta za koji nije potrebno poznavanje nijednog stranog jezika jer tijelo prepoznaje kretanje drugog tijela i suosjeća s njime“, nadovezuje se plesna pedagoginja Mirjana Gusić-Gulič, voditeljica udruge za kreativni razvoj Val. Upravo zato, kada, na primjer, otputujemo u Brazil, iako ne znamo ni riječi portugalskoga, znamo je li osoba koju susretnemo na ulici ljuta ili sretna jer joj čitamo tijelo prepoznajući njene neverbalne poruke.
Daleko od uma
Mavrin ističe da promatranjem svojeg tijela i unutarnjih stanja dok plešemo možemo na njega djelovati terapeutski i iscjeljujuće. U tome će nam pomoći nekontrolirani pokreti, disanje i tjelesno izražavanje svega što se u nama događa. Pomoću pokreta možemo izraziti ono što riječima ne možemo ili ne znamo, što naš um u određenom trenutku ne može prepoznati i razumjeti. Tako pokrećući tijelo, možemo postati svjesni kako se osjećamo i što se u nama zbiva. Pri pokretu naše tijelo i naš um razgovaraju i tako stupamo u kontakt s nesvjesnim u sebi.
„Plešući, budimo različite, duboko skrivene i nepoželjne emocije, davna sjećanja i skrivene misli, a ponekad i neke posve nepoznate slike. Iako ih isprva nismo svjesni, svi su ti dijelovi u nama zapisani i manifestiraju se u obliku koje ima naše tijelo, u napetostima, načinu kako se krećemo i držimo, kako dišemo i hodamo.
Tjelesnim pokretom ta naša unutarnja stanja zapravo dobivaju svoju tjelesnost te ih na taj način možemo osvijestiti, iznijeti na svjetlo dana i razriješiti na, za nas, dobre i prihvatljive načine“, otkriva plesna pedagoginja Gusić-Gulič i dodaje da su neka tijela već u mladoj dobi toliko začahurena i zatvorena zbog emocionalnog tereta pa klasična psihologija i terapija nisu dovoljne da bi taj problem razriješile.
Dvosmjerna ulica
Ponekad samo promjena fizičkog držanja, neki novi pokret koji napravimo ili način na koji pomaknemo tijelo, ističe pedagoginja, može pobuditi nove osjećaje, a ponekad se, s druge strane, radom s emocijama može postići oslobođenje i otvaranje na tjelesnoj razini. Primjerice, kad se umorni vraćate kući s posla, pokušajte svoje pognuto i pogrbljeno tijelo ispraviti i pogled usmjeriti prema naprijed – osjetit ćete da se već tim malim pokretom osjećate posve drugačije.
Ne možete biti jednako utučeni, umorni i iscrpljeni kada ispravite kralježnicu, zabacite glavu i pogledate u nebo. Terapijski učinak plesa, stoga, osjeti se najprije na fizičkoj razini – bolje se osjećamo u vlastitu tijelu, povećava nam tjelesnu kondiciju i koordinaciju pokreta te poboljšava pokretljivost i ravnotežu. No, iako je napredak na fizičkoj razini poželjan, Ivana Mavrin ističe da je plesna terapija prvenstveno usmjerena na naše emotivno stanje te naš odnos prema sebi i odnos prema drugima.
Pomoć terapeuta
Vodeći osobu različitim uputama i potičući je da pleše, na primjer, brzim, isprekidanim pokretima, terapeut joj pomaže da osvijesti kakve osjećaje u njoj izazivaju takvi pokreti, što se njima oslobađa i što se pokreće. Neke osobe teško se prepuštaju takvim pokretima jer čvrsto kontroliraju svoje emocije i bijes. Prenoseći iskustvo sa svojih kreativnih seminara, Ivana Mavrin otkriva da se mnogi sudionici u početku teško usuđuju pokrenuti, pomaknuti ruke i noge, ne usuđuju se kretati po prostoriji, a često ni maknuti sa svoga početnog mjesta.
No, slijedeći upute terapeuta da se ne bore protiv takvog stanja te da u njemu ostanu, plesači mogu otkriti što im se iznutra događa, na što ih to stanje asocira, što u njima pobuđuje. Tako često dolaze do otkrića da su na neki način blokirali svoju kreativnu energiju, da se zbog nagomilanih strahova, koje nikada nisu revidirali, osjećaju maleno i slabo te da drugima ne dopuštaju zaviriti u svoj unutarnji svijet. Često se ispod te zakočene površine krije veliki potisnuti bijes ili pak golema tuga koju si je osoba, dok je možda bila još dijete, zabranila uopće osjećati.
Slobodni pokreti
Slobodni plesni pokreti pomažu nam da otkrijemo svoje osobne obrasce neverbalne komunikacije te da potičemo vlastitu kreativnost. „Sudionici radionica mogu osvijestiti da njihovo tijelo zauzima posebno grčevit položaj kad su ljuti, da potpuno pognu ramena i saviju kralježnicu kad su tužni ili da osjećaju velik sram kad stanu pred ostale sudionike seminara.
Osjećaji koje pri tom otkriju putokaz su im za istraživanje zašto se tako osjećaju te im pomažu da se prisjete kada su se prvi put tako osjećali u životu i na koji način sami i dalje podržavaju taj negativan osjećaj u svojim svakodnevnim aktivnostima i odnosima. To im može pomoći da lakše prepoznaju i osvijeste vlastita svakodnevna emotivna stanja te da ih promijene ako to žele“, ističe Mavrin i dodaje kako programi poput njezine Plesne alkemije nemaju samo terapijski učinak transformacije emocija pokretom, nego pridonose učenju i stimuliraju mozak.