Nikad nismo živjeli sigurnije, a nikad se više bojali
Gospodar Yoda, omiljen učitelj iz filmskog serijala Ratovi zvijezda progovara o strahu na sljedeći način: „Strah je put do tamne strane. Strah vodi do gnjeva. Gnjev vodi do mržnje. Mržnja vodi do patnje.“
Bez obzira na to što nam se životni vijek produljuje, zdraviji smo, imamo na raspolaganju pitku vodu, tople stanove i najnovija čuda tehnologije koja nam omogućuju slobodu kretanja i odlučivanja, izgleda kao da se sve više bojimo. Očekivanja koja si postavljamo postaju sve veća, a tjeskoba i depresija najčešće su riječi koje odzvanjaju psihoterapijskim ordinacijama.
Bojimo se svega: nezdrave prehrane, „prezdrave“ prehrane, opasnih sunčevih zraka, pogrešaka u odgoju, promašenih odluka, starosti, propuha, gripe, južine, gubitka posla ili pak ostanka na poslu koji ne volimo. S obzirom na nerealno visoke standarde, život je odjednom postao izuzetno kompliciran, a strah od (ne)uspjeha sveprisutan.
Nitko ne voli doživjeti neuspjeh, ali strah je nešto drugo...
Jasno je samo po sebi da nitko od nas ne voli gubiti i doživjeti neuspjeh. Međutim, kad govorimo o strahu od neuspjeha, onda najčešće mislimo na strah koji nadmašuje želju za uspjehom i motivaciju za postizanjem željenih ciljeva i rezultata.
Mislimo na strah koji nas koči da budemo najbolja verzija sebe i tjera nas na izbjegavanje potencijalno opasnih situacija u kojima bismo mogli učiniti pogreške. Zbog njega sumnjamo u sebe i ostvarenje života kakav želimo živjeti.
Strah od neuspjeha ponekad se skriva ispod maske perfekcionizma, a katkada sa sobom u košarici nosi strah od preuzimanja odgovornosti za sebe, svoj život i put. Zbog njega možemo propustiti prilike koje nam se nude na dlanu, ali i odustati od stvari u kojima bismo potencijalno mogli postići izvrsne rezultate.
Nekoliko je najčešćih razloga koji utječu na stvaranje straha od neuspjeha:
1. Iskustva iz djetinjstva
Previše kritični roditelji čiji se odgoj temelji na provođenju ultimatuma i neprikosnovenom poštovanju pravila koja se baziraju na strahovima mogu te strahove prenijeti na svoju djecu. Ako ste imali ovakav odgoj, moguće je da neprestano žudite za validacijom i odobravanjem.
2. Negativni perfekcionizam
Perfekcionizam je često polazišna i završna točka straha od neuspjeha. U glavi perfekcionista neuspjeh je toliko strašan i ponižavajuć da ga treba izbjeći pod svaku cijenu. Za razliku od pozitivnog perfekcionizma koji se bazira na težnji za napretkom, u podlozi negativnog perfekcionizma jest strah da nismo dovoljno dobri. Ovo također potječe iz djetinjstva i previsoko postavljenih roditeljskih očekivanja.
3. Nedostatak samopouzdanja
Osobe sa zdravom razinom samopouzdanja znaju da je neuspjeh dio života. Nasuprot tomu, osobe krhkog samopouzdanja sklone su izbjegavanju rizika. Radije igraju nasigurno kako se ne bi izložile opasnosti od neuspjeha.
4. Poistovjećivanje osjećaja vlastite vrijednosti s rezultatima
Ako neuspjeh doživljavamo osobno, onda nam svaka pogreška predstavlja direktno ugrožavanje vlastitog identiteta i vjere u sebe. Međutim, naš osjećaj vlastite vrijednosti ne bi trebao ovisiti o pogreškama koje činimo i koje su dio života.
Što je zajedničko svim tim uzrocima?
Sva ova iskustva na neki su način povezana, a njihov zajednički nazivnik je preuveličavanje ideje o posljedicama neuspjeha, što se najčešće doživljava kao „kraj svijeta“ i dokaz osobne neadekvatnosti. Generalno gledajući, neuspjeh može izazvati osjećaje poput razočaranja, ljutnje, frustracije, tuge, žaljenja, zbunjenosti. Međutim, svi ti osjećaji nisu dovoljni za izazivanje blokade kakvu stvara strah od neuspjeha.
Osjećaj koji leži u samoj srži straha od neuspjeha je sram. Bojimo se poduzeti određene akcije ne zbog izbjegavanja svih gore navedenih osjećaja, nego zbog izbjegavanja osjećaja dubokog srama. Iako ima svoju ulogu, sram je psihološki teška emocija. Za razliku od krivnje i žaljenja, koji se odnose na akcije koje smo poduzeli, sram čini da se osjećamo loše zbog onoga tko jesmo.
Izbjegavanje srama
Upravo izbjegavanje srama može nas natjerati na poduzimanje raznih izbjegavajućih akcija da se ne bismo uhvatili ukoštac s izazovom koji je pred nama. Tako možemo kupovati odjeću za intervju za posao koja nam nije potrebna, umjesto pročitati na internetu što više informacija o kompaniji u kojoj nas očekuje razgovor. Da bismo si objasnili što činimo, možemo npr. zaključiti kako jednostavno nismo imali vremena u potpunosti se pripremiti, no istina je posve drugačija.
Ponavljajuće okolišanje i odgađanje izvršavanja određenih zadataka možemo pripisati lijenosti, no to ne mora biti tako jer se iza toga može kriti strah od neuspjeha. Budući da nam je nešto teško učiniti, skloni smo preusmjeriti svoju pažnju i fokusirati se na stvari koje nam se čine dostupnije i lakše.
Možda je još jedan dobar primjer pospremanje stana kad moramo učiti za ispit ili osmisliti neki komplicirani projekt, kao i odgađanje završetka studija iako nam je ostao još samo jedan ispit do kraja.
Pročitajte i:
.png)
.png)
