Riječi, beskrajna noć
Negdje, na drugoj strani ove beskrajne noći
i udaljenosti među nama, razmišljam o tebi.
Soba se polako okreće od mjeseca.
To donosi ugodu. Ili hoću li to prekrižiti i reći
da je tužno? U jednom od glagolskih vremena pjevam
nemoguću pjesmu žudnje koju ne možeš čuti.
La lala la. Vidiš? Zaklopim oči i zamislim
tamna brda koja bih morala prijeći
do tebe. Jer zaljubljena sam u tebe i to
je ovako kako jest ili kako je u riječima.
Carol Ann Duffy iz zbirke 'Gramatika svjetla: Nove izabrane pjesme' (izdavač V.B.Z.)
.png)
.png)
