Dr. Ranko Rajović definitivno je jedan od najzahvalnijih sugovornika o odgoju djece, stručnjak kojeg javnost obožava, jer su njegovi savjeti jasni, jezgroviti, jednostavni, jednom riječi bez puno mudrovanja. Ovaj autor NTC sustava učenja, član Mense i Vijeća za darovitu djecu te i sam otac četvero djece, zadnjih se dana nalazi u samoizolaciji, jer se vratio iz Crne Gore. No, dane, rekao nam je u intervjuu, provodi radno.

Gostovao je putem Skype-a u brojnim televizijskim emisijama u regiji, u kojima je roditeljima savjetima pokušao olakšati ovu, za svih nas, nezahvalnu situaciju.Tada je i sam, priznaje, shvatio kako je ovo razdoblje najteže upravo roditeljima. Zbog njih je odlučio okupiti najbolje NTC stručnjake iz nekoliko država i pokrenuti online projekt Vrijeme za NTC, tako da dane provodi poprilično radno.

Iskreno priznaje kako je to i njemu dobrodošlo, jer zbog količine posla nema vremena razmišljati o izolaciji, koronavirusu i svemu što se trenutačno događa. No, najvažnije, roditelji svaki dan zahvaljujući ovom projektu dobiju niz savjeta i aktivnosti koje im puno pomažu u radu s djecom.

Puno puta od psihologa možemo čuti rečenicu kako je svaka teškoća i kriza prilika da nešto naučimo o sebi i ljudima oko sebe? Što će nas po vašem mišljenju naučiti kriza s koronavirusom?
Ovo je potpuno čudna situacija, s kojom se do sada nismo susretali. Ljudu su zatvoreni, većina radi online i imaju radno vrijeme kod kuće,  djeca ne idu u školu, rijetko se izlazi, tako da roditelji i djeca provode puno vremena zajedno. Uz to, imamo jako puno mjera opreza kojih se moramo pridržavati. I, naravno, dogođaju se i problemi kod kuće, poput nervoze ili svađa, a ako ova situacija potraje, toga će, nažalost, biti još više. Roditelji sada moraju naučiti biti strpljivi, suzdržati se u nekim situacijama, a uz puno ljubavi i razumijevanja i to će biti moguće. Od roditelja i njihovog ponašanja ovisi kako će djeca proći kroz ovu krizu. Zato je moj savjet roditeljima neka se educiraju, čitaju korisne savjete, suzdrže se u nekim situacijama, naprave kućne poligone i dozvole djeci igre koje aktiviraju kreativnost. Moj doprinos je projekat Vrijeme za NTC, gdje svaki dan objavljujem savjete za roditelje. Sve je besplatno i dostupno svima (www.ntcucenje.com).

Mnoge obitelji trenutačno provode više zajedničkog vremena nego ikada prije. To je jednima došlo kao blagodat, dok se drugi, htjeli to priznati ili ne, teško nose s tom situacijom, jer im nedostaje njihovo vrijeme, njihovi hobiji i navike. Što biste savjetovali svima; kako ovu situaciju najbolje iskoristiti te koje greške nastojati izbjeći?
Mozak uvijek reagira kad ima novu i nepoznatu situaciju i javlja se jedna vrsta nervoze, koja nije problem ako tu situaciju savladamo, tj. barem je učinimo prihvatljivom. Primjerice, izašli ste kupiti nešto, stojite u redu, a netko iza vas se nakašlje, a nema masku ili vam stoji jako blizu. Istog trenutka mozak reagira instinktivno, jer su nam rekli da je to potencijalna opasnost. Tada može doći do agresivnih reakcija. Nervoza se kao posljedica može javljati i nakon incidenta, jer nas mozak drži na oprezu. Tada primjećujemo sitnice koje nas mogu opteretiti i donosimo ih kući. Roditelji su tu kao filter, moraju dati sve od sebe i postati kreativni, jer se drugačije neće snaći s djecom, posebice onom najmlađom, koja su puna energije. Jako je važno osmisliti raspored dnevnih aktivnosti. Mala djeca neka gledaju edukativne emisije (o prirodi, o životinjama…), oni stariji školski program. Važno je odrediti vrijeme za društvene igre, za čitanje, pa čak i za video igrice ili kompjuter. Važno je da roditelji maloj djeci čitaju slikovnice, bajke, priče. Tu su, naravno i poligoni, jer djeca imaju potrebu za kretanjem, pa im moramo omogućiti da to kretanje bude kroz poligon i s puno kompleksnih pokreta (vrtnja, skakanje, hodanje na petama i sl).

Život kakav su mnogi živjeli prije koronavirusa bio je poprilično užurban za mnoge. U tom modernom “kaosu" i djeca su funkcionirala po nekom strukturiranom rasporedu: u školi su im vrijeme ispunjavali roditelji, nakon nastave izvanškolske aktivnosti, potom su roditelji uvijek bili tu da im slučajno ne bude dosadno… Često govorite o tome da je dosada, ustvari, poželjna. Možete li nam to malo pojasniti?
Dosada je sigurno pokretač kreativnosti, jer tako je i nastala civilizacija. Kada su ljudi pronašli vatru, smanjili su vrijeme žvakanja na 30 minuta dnevno, oslobodili puno vremena i tako stvorili dosadu. Onda su počeli osmišljavati razne stvari, korisne alate, obrađivati zemlju… Većina roditelja iskusila je dosadu u djetinjstvu i nitko im nije pomagao, jer tada su djeca išla na igrališta, igrala se popularnih igara ili osmišljavala nove. Danas to, nažalost, nije tako, jer – čim se dijete požali da mu je dosadno – odmah se uključuje neko pomagalo - TV,  laptop ili video igrica. Tako djeca odmah dobiju sve i sad, ne znaju čekati ili se sami se izboriti protiv dosade… To će definitivno imati posljedice, a to su djeca koja sve hoće sad i odmah i koja nemaju toleranciju. U ovoj je situaciji posebno je važno dozvoliti im da se dosađuju i sami riješe taj “problem".

Roditelji, očito, griješe kad stalno tragaju za time kako zabaviti djecu. Posvećenost djeci je poželjna, no do koje mjere?
Nije posao roditelj da sve naprave umjesto djeteta i da ga zabavljaju. Moraju biti usmjereni na djecu i, primjerice, pokrenuti neku igru i kreativnost, čak se i igrati jedno vrijeme s djecom i to je dovoljno. Kasnije neka djeca tu igru igraju sami, a roditelji neka obavljaju neke druge poslove.

Cijeli intervju s dr. Rajovićem pročitajte na Roditelji.hr