Kada sam upoznala Andreju Čoh, ta je mlada Zagrepčanka bila poznata kao autorica bloga „Urbana vrtlarka“ i pionirka urbanog vrtlarenja zbog prave mini džungle rajčica, salata i raznog voća koje je uzgajala na krovu kuće u centru Zagreba. Pri našem sljedećem susretu promovirala je urbano vrtlarenje u HRT-ovoj dokumentarnoj emisiji „Gradionica vrtova“, pisala je za vrtlarski časopis D&D Vrt, a u međuvremenu je postala majka. Komadić neba iznad glavnoga grada više joj nije bio dovoljan. Još je tada podijelila sa mnom svoj san o kupnji zemljišta izvan grada gdje će podići staklenik za uzgoj egzotičnih vrsta kao što su mango i kurkuma, izgraditi stolarsku radionicu i s obitelji ručati u hladu krošnji.
Njezina vizija zvučala je poput prelijepe bajke koja bi možda, da nije bilo jednog nemilog događaja prije dvije godine koji svi pamtimo, još neko vrijeme ostala samo lijepa fikcija. „Prije pandemije planirala sam modernizirati vrt na krovu i početi održavati radionice urbanog vrtlarenja, no sve te planove odnio je potres. Na sreću, zgrada nije bila ozbiljno narušena, ali pojavila se potreba za pojačavanjem protupotresne zaštite, što obuhvaća potpunu rekonstrukciju krova i time je završila moja priča s vrtom na krovu“, prisjeća se Andreja Čoh situacije koja joj je pokazala da teški trenuci katkad mogu iznjedriti lijepe stvari.
Njezina ideja o selidbi aktualizirana je i ubrzo sprovedena u djelo. Andreja i njezin partner Vedran su se s petogodišnjim sinčićem spakirali i iz predivnog zagrebačkog potkrovlja preselili u malo selo u blizini Nacionalnog parka Risnjak. „Otišli smo u kraj koji smo poznavali i godinama posjećivali jer su partnerovi roditelji imali ondje vikendicu koju smo na kraju od njih otkupili i pretvorili je u naš dom. Lokacija je predivna; okruženi smo šumom, potokom, divljim životinjama, a opet nismo odsječeni od civilizacije“, kaže urbana vrtlarka dodajući da se u selu koje su odabrali za život nalazi ono najosnovnije - trgovina, pošta i škola. Osim toga, za sat i pol vožnje autocestom stignu u metropolu, do Rijeke imaju manje od sat vremena vožnje starom cestom, a do Delnica mogu gotovo pješice. Andreji je to idealno mjesto za život. „U jednom danu možemo doživjeti sve čari ljeta na moru, primjerice na Krku, i na kraju dana uživati u ugodnim osvježavajućim večerima uz logorsku vatru gledajući u zvjezdano nebo iznad Gorskog kotara.“
Naravno, život u prirodi nije samo uživanje u pogledu kao pri posjetima obiteljskoj vikendici. Kada su se doselili, Andreja i Vedran kuću i okućnicu morali su prvo prilagoditi potrebama cjelogodišnjeg življenja. „Prve godine najvažnije nam je bilo riješiti elementarne potrebe, poput izgradnje nove septičke jame te nabaviti dovoljnu količinu drva za grijanje. Znali smo da su zime oštre, no još nismo imali iskustvo života u kući u tom hladnijem razdoblju godine pa nam je to bila glavna briga“, kaže Andreja dodajući veselo: „Zima je prošla i mi se nismo smrznuli. I nijednom nije bilo situacije da smo bili 'zatočeni u planinskoj kolibi' jer se ceste redovito čiste. Štoviše, imali smo priliku uživati u zimskim radostima. Sanjkalište nam je ispred kuće pa smo odmah nakon doručka uskakali na sanjke.“
I vrtlarenje u planinama, na drugoj nadmorskoj visini i u drugačijim klimatskim uvjetima, Andreji je bilo potpuno drugačije iskustvo od onog koje je stekla u gradu. Selo joj je ponudilo novu dimenziju uzgoja hrane. „S preseljenjem sam shvatila da tek sada dosta svog teorijskog znanja o uzgoju biljaka mogu prvi put iskusiti u praksi“, ističe urbana vrtlarka koja je u Gorskom kotaru nastavila brusiti svoju vještinu vrtlarenja u novom krajoliku. „Trebala sam obraditi vrt u, za moje iskustvo, potpuno negostoljubivim uvjetima. Teren je bio kos, zemlja isprana, šuma sa susjedne parcele bacala sjenu na cijelo imanje... Sve su to bile prepreke koje sam morala savladati da bih prvo uopće napravila prostor za vrt, a tek onda mogla razmišljati o uzgoju hrane“, prisjeća se.
Da bi „pustili“ sunce na dio terena koji je bio predviđen za vrt, srušili su dosta stabala smreke, zemlju obogatili i obnovili hranjivim domaćim kompostom, a dobivene balvane iskoristili za izgradnju terasastih gredica koje su prozvali Andrejini viseći vrtovi - i koji su pravi hit na njezinim društvenim mrežama. „Riječ je o terasastim gredicama koje uređujem tehnikom bez kopanja. Ovdje vrlo dobro uspijevaju grah, krumpir i povrće iz porodice Brassica, poput zelja, brokule, kineskog kupusa koji jako volim i koristim za pripremu kimchija. Osim povrća, tu uzgajam i biljke za očuvanje sjemena u sklopu projekta Društvene banke sjemena ZMAG“, navodi Andreja ističući da je ove godine na susjednoj livadi uredila još jedan vrt. Novi bi vrt trebao zadovoljiti sve potrebe njezine obitelji za povrćem - kao što su kupus, krumpir, luk, korjenasto i lisnato povrće - te mahunarkama. „Dosad sam u svom vrtu u Zagrebu uzgajala sve u malim količinama i u potpuno drugačijim uvjetima, ovo je sada nešto novo. Vjerujem da će oba vrta biti dugoročno uspješna jer imam velike planove za njih“, naglašava Andreja s mješavinom pozitivnog uzbuđenja i neizvjesnosti.
Andreja i Vedran najsretniji su što su asfalt zamijenili zemljom i zbog toga što su dobili priliku puno se više kretati i provoditi vrijeme u prirodi. „U toplijem dijelu godine, od proljeća do jeseni, ručamo u sjenici okruženi šumom i zvukovima ptica. Jednom nas je prilikom posjetila lisica. Naravno, nismo joj dali jesti, no nadrealno je kad vam se tako približi divlja životinja. Često pješačimo u seoski dućan preko brda kroz šumu i ponekad budemo počašćeni prizorima plahih srna“, opisuje Andreja ističući kako su to događaji koje njihov sin inače ne bi imao priliku doživjeti.
U svom malom carstvu zelenila Andreja najviše uživa biti vani, s rukama u zemlji, i njezin je idealan scenarij da se ujutro probudi, izađe u vrt i vrati se kući tijekom večere, no poslovne obveze to joj ne dopuštaju. „I partner i ja od početka pandemije radimo od kuće jer u ovom trenutku vođenje vrtlarskih radionica i projekata nije dovoljno da se pokriju svi životni troškovi, što mi je cilj. No vidim da se krećem u dobrom smjeru i da ću za neko vrijeme uspješno stati na noge.“ Andreju tako ovih dana u glavnom gradu možete susresti dva puta mjesečno, kada vodi radionice „Jestivi balkon“ na kojima Zagrepčane podučava o uzgajanju hrane u gradu. „Polaznicima dajem sve potrebno znanje kako bi samostalno mogli uzgajati hranu na svojim balkonima i u stanovima, bilo da je riječ o uzgoju povrća, začina i ljekovitog bilja“, objašnjava Andreja nastavljajući i s nove adrese širiti svoju misiju ozelenjivanja gradova jestivim vrtovima. Na pitanje je li preseljenje ne selo trajna odluka, zagonetno odgovara: „Definitivno se nećemo više vraćati u Zagreb. Zasad smo u Gorskom kotaru, a gdje ćemo biti sljedeće, živi bili pa vidjeli.“
Andrejine savjete o uzgoju hrane možete pročitati na njezinu blogu urbanavrtlarka.com, a praktično znanje usvojiti na njezinim radionicama „Jestivi balkon“ na koje se možete prijaviti na stranici udruge zeleniinkubator.hr
.png)
.png)
