Bez ijedne brige na svijetu
Nedavno sam u parku srela majku s malim djetetom. Ono se u nešto zagledalo, potpuno spokojno, bez ijedne brige na svijetu, i izgledalo je da kod njega teče neko drugo vrijeme, puno sporije nego kod nas odraslih. Pogledala sam njegovu mamu i nasmiješila se, a ona mi je uzvratila smiješak i rekla: „Meditira.“
U svakodnevici ovu riječ koristimo kada se netko umiri i ne izgleda usredotočeno ni na što posebno. Međutim, pojam meditacije ljudi uglavnom povezuju s nekom ukočenom ozbiljnošću, što me uvijek zabavi. Tada se sjetim svih onih trenutaka spontane radosti i opuštenosti koje sam imala u svom iskustvu meditiranja.
Što su meditacija i meditacijske tehnike?
Meditacija nije isto što i meditacijska tehnika, kao što je, na primjer, drevna tehnika sjedenja zatvorenih očiju i promatranja vlastitog daha. Postoje mnoge tehnike, neke vrlo tjelesno aktivne, neke pasivne, neke su zaigrane, a neke mirne. Sve su te tehnike samo različiti načini koji nam pomažu u postizanju iskustva meditiranja.
Meditacijske tehnike uglavnom se zasnivaju na usmjerenoj pažnji. Kako naš svakodnevni um ima sklonost skakanju s jedne teme na drugu bez obzira na to je li mi to želimo, meditacijske tehnike nam pomažu razviti sposobnost da svoju pažnju usmjerimo tamo gdje mi želimo. Svakako je to važno razlikovati od koncentracije.
Koncentracija je sužena mentalna pažnja u kojoj ne možemo dugo biti jer nas umara. Sjetimo se samo perioda učenja u školi! Ljudi često ne povezuju meditaciju s tijelom jer tijelo shvaćaju kao nešto što moramo ostaviti po strani. Aktivne meditacije koriste pristup u kojem tijelo i um nisu odvojeni, nego tijelo postaje naš glavni suradnik u upoznavanju sebe.
Meditacija je način da bolje upoznamo sebe, približimo se svom pravom „ja“. Dok meditiramo, upoznajemo i stječemo jasan unutarnji osjećaj o tome što je ono što je suvišno, što nismo mi. Radeći na sebi na ovaj način, razlučujući bitno od nebitnog, vječno od prolaznog, istinu od neistine, postižemo unutarnju slobodu, a to u nama rađa sve dublji mir.
Nemir u miru
Mnogi koji su pokušali meditirati brzo su odustali, unatoč njihovu trudu i dobroj volji. Nemir koji ih obuzme dok nepomično sjede zatvorenih očiju ubrzo ih natjera da se pokrenu. Meditacija ih uznemiri umjesto da ih smiri, što danas nije rijetka pojava.
Zbog današnjeg načina života prepuni smo misli, tjeskobe, planova, unutarnje žurbe, potrebe da stalno nešto radimo, pa je normalno da, kada sjednemo kako bismo ušli u svoj unutarnji svijet, iz naše glave krene to nagomilano mnoštvo. Priznajem da to nije nimalo ugodno. Ponekad nam se učini da nikad nismo imali više misli u jednom trenutku! To je samo zato što nismo bili svjesni svog unutarnjeg prometa, a ne zato što misli inače nema. Otuda preporuka da se na razne načine prvo aktivira tjelesna energija, da bi se naša pažnja i energija iz glave spustile u tijelo.
Ako ne kultiviramo svoj duh, naše tijelo ostaje odvojeno od nas, a ako ne kultiviramo svoje tijelo, naš duh ostaje bez korijena. Aktivne meditacije koje koriste tijelo kao resurs u meditaciji nisu novost. Legenda kaže da je Bodhidharma, otac zen budizma, vidjevši kako njegovi učenici teško podnose duge periode sjedenja, osmislio određene pokrete koji su im pomagali tijekom meditiranja. Kažu da su se ti pokreti poslije razvili u ono što danas zovemo tai chi i druge tehnike, od kojih su nam neke danas poznate kao borilačke vještine iako su zamišljene kao meditacija u pokretu.
Vraćanje u centar svog bića
Prisjetimo se i derviša koji se vrte ili tehnike latihan što je nastala u Indoneziji i koja prati spontani pokret i impuls koji dolazi iznutra. Situaciju u kojoj se današnji čovjek udaljio od kontakta s vlastitim tijelom kroz sve veću mentalnu aktivnost, razumio je indijski mistik Osho te je kreirao velik broj aktivnih meditacija. Njihova specifičnost je to što imaju fazu pokreta i često fazu katarze, da bismo osvijestili i oslobodili ono što smo tijekom dana potisnuli iz svjesnog uma, a to se zadržalo u tijelu.
Osho je znao da strah, ljutnja, bol i druge emocije ne nestaju potiskivanjem. One se zadržavaju u našem energetskom sustavu, a mi ih samo prikrivamo – smiješkom, ozbiljnošću ili nekom drugom osobinom ili aktivnošću, što u nama stvara napetost. Svrha meditacije upravo je suprotna, ona nije napetost – ona je opuštenost.
Aktivne meditacije kreirane su da bi moderan čovjek mogao vratiti centar svog bića u srce i tako ostvariti kontakt sa svojom čežnjom, vraćanjem u vlastito tijelo i osvješćivanjem energije koja je u njemu. Ova vrsta meditacije dovodi nas u sadašnji trenutak i kroz pokret i disanje donosi prisutnost u tijelu, vodi nas u sada i ovdje. Osho time daje novo ili vraća staro značenje meditaciji. To nije duhovna disciplina koja je odvojena od naših aktivnosti u svakodnevnom životu. U svojoj suštini, meditacija je umjetnost bivanja svjesnim onoga što se događa oko i unutar nas.
Osvijestite potisnuto
Ako ste među onima kojima „klasično“ meditiranje ne ide ili vam teško pada, možete isprobati aktivne meditacije. U njima postoji dio u kojem aktivirate tijelo – plesanjem, skakanjem, smijanjem, vikanjem ili izražavanjem kroz neki oblik korištenja tijela – kako bi se vaša pažnja spustila iz glave u tijelo.
Taj pokret služi da se u nama pokrene i procirkulira energija. Aktivna faza meditacije pomaže nam da u sebi osvješćujemo sve što smo potisnuli ili skrivali (bijes, suze, tugu, povrede...) jer svi smo doživjeli „negativne“ emocije poput tuge, srama, straha, ljutnje, mržnje, ljubomore, pohlepe ili krivnje. No, budimo svjesni da postoje i mnogi osjećaji koji su „pozitivni“, a također ih izbjegavamo pokazati (radost, sreća, smijeh, ljubav...).
Ako potisnute i neosviještene emocije ne dopuštamo sebi danima, tjednima ili mjesecima, one mogu utjecati na naše zdravlje i zato ih je dobro osvijestiti aktiviranjem tijela. Pomoću plesa, pokreta, plača, smijeha ili bilo čega što je tema određene aktivne meditacije, na kreativan način transformirat ćemo sve što smo potisnuli u nešto što će nam omogućiti da proširimo znanje o sebi.
Tek kada unutarnji promet izgubi svoju snagu, spremni smo se prepustiti meditaciji jer je otpalo sve što je bilo višak. Spremni smo otići u prostor promatrača svega što se u nama događa, bez potrebe da to ocjenjujemo, osuđujemo, mijenjamo ili poboljšavamo. Vježbanjem ovih tehnika naš se nutarnji prostor proširuje, a um se smiruje. Tako se povećava naša sposobnost za meditaciju, a time se otvara put brojnim dobrobitima koje ona donosi.
Veliki broj meditacijskih tehnika koje je osmislio Osho postale su redovita praksa u mnogim poznatim centrima i institutima za psihofizički razvoj u svijetu. Njegove revolucionarne aktivne meditacije (Dinamička meditacija, Kundalini meditacija, Nataraj meditacija, Mandala meditacija....) uvelike pomažu suvremenom čovjeku da se oslobodi stresa i napetosti.