Pisanje mi je oduvijek bilo jedan od načina rada na sebi i terapije za mene. Dnevnike sam počela pisati još u osnovnoj školi, to je tada bilo popularno. To je bilo mjesto gdje sam zapisivala misli koje nisam dijelila s ostalima, lijepila slike koje su mi bile značajne. Sušila prvu ružu koju sam dobila od tadašnje simpatije, priložila maramicu koja je mirisala na parfem od “njega”.
Sve je tu, svi dijelovi mene
U jednom trenutku naglo sam odrasla, krenula sam u srednju školu i dnevnici su bili “za curice”, ne za mene. I prestala sam ih pisati. Dugo, dugo nisam ih pisala. Zaboravila sam ih, zaboravila sam i svoju strast i ispušni ventil (tada to nisam zvala tako niti sam imala taj osjećaj vezan uz tu svoju aktivnost). U velikim pospremanjima tijekom godina tu i tamo nabasala sam na njih. Znala sam misliti kako sam bila naivna, na neke napisane stranice znala sam se zacrvenjeti od nelagode dok sam ih čitala i mislila “kako sam mogla biti tako glupa”. Svih tih misli i osuda same sebe nisam bila svjesna.
U ranim tridesetima ponovno sam počela pisati dnevnike. Život mi se u jednom trenutku okrenuo naglavačke i trebalo mi je pisanje, to vrijeme koje sam odvajala za sebe. Sadašnji trenutak i moje misli koje lete. Po rukopisu, razlici u slovima, čitkosti, znam u kojem sam stanju tada bila a da ne pročitam napisano. Kada sam žurila, kada sam pisala samo da bih napisala, kada mi je bilo važno da ostane zabilježeno kako ne bih zaboravila. Kada sam bila sretna, tužna, uzbuđena. Sve je tu, svi dijelovi mene: oni koje dobro poznajem, oni koje potiskujem, oni kojih se bojim i oni kojih se sramim. Tu su i oni kojima se radujem, koji me impresioniraju, nadahnjuju. Sve sam to ja i moj trag na papiru.
O čemu pišem: o planovima, o mislima koje sam imala taj dan. O snovima koje sam imala prethodne noći. Razgovorima koje sam vodila s raznim osobama i sa sobom. Napišem i obećanja koja si dam. Kad čitam ono što sam napisala, iznenade me neki obrasci, koliko sam ih vukla za sobom i koliko ih vremena nisam bila svjesna. Tu su i ponašanja koja sam htjela promijeniti silom kao i bijes i ljutnja na sebe kada nisam uspjela, potom krivnja jer sam osjetila bijes. Čitati krug u kojem se krećem bilo mi je važno kako bih upoznala sebe.
Kada sam počela učiti o mindfulnessu i prakticirati ga, pisanje je poprimilo novu dimenziju. Govoreći o mindfulnessu, govorim o vremenu u danu koje odvajamo za sebe u svijetu punom podražaja. Kod mindfulnessa ili svjesnosti sve je u nježnosti prema sebi. Prakticirajući mindfulness, osnažujemo prefrontalni korteks te nam to pomaže da pronađemo jasnoću.
Kada fokusiramo svoju svjesnost na sadašnji trenutak, dolazimo na mirno mjesto unutar sebe gdje naš um nije toliko aktivan. Na tome mjestu možemo promatrati misli koje nas opterećuju, osjećaje, tjelesne senzacije. Dopuštamo im da postoje, bez reagiranja na njih, i polako ih počinjemo prihvaćati s nježnošću i suosjećanjem.
Što više vježbamo mindfulness, to donosimo mudrije odluke, manje reagiramo iz emocija. On nam omogućava da odlučujemo kako ćemo reagirati.
Mindfulness i pisanje dnevnika
Mindful ili svjesno pisanje jedna je od neformalnih tehnika koje prakticiram svakodnevno i moji klijenti vole taj način mindfulness prakse. Kao aktivnost, vođenje dnevnika dijeli neke karakteristike svjesnosti (Khramtsova i Glascock, 2021); izvor: positivepsychology.com:
• pomaže izoštriti fokus
• svoju pozornost usmjeravate unutar sebe
• može koristiti za povećanje pozitivnih misli
• može koristiti za smanjenje negativnih misli
• lako se primjenjuje
• može se izvoditi bilo gdje
• može se izvoditi u bilo kojoj dobi.
Kako možete primijeniti mindfulness dok pišete dnevnik? Dok pišete, fokusirani ste na taj zadatak, usmjeravate svoju pozornost na njega, usporava se razmišljanje. Smisao je dnevnika da nam donosi dobrobiti. Približavamo se kraju ove godine i mnogi od vas odlučit će uvesti nove navike kako bi promijenili neke za koje smatraju da im više nisu poželjne.
Tema za svaki mjesec 2022. godine
Moj prijedlog za iduću godinu: odredite za svaki mjesec temu na koju ćete se tijekom njega usredotočiti. Počnite već u posljednjem mjesecu ove godine!
Prosinac: Razmišljanje o tome što smo dobro napravili ove godine
Siječanj: Izražavanje ljubavi
Veljača: Svjesna kupnja
Ožujak: Razmišljanje prije izgovaranja riječi
Travanj: Svjesna prehrana
Lipanj:Izražavanje zahvalnosti i ljubavi prema onima koje volimo
Srpanj: Svjesno odvajanje vremena za prakticiranje mindfulnessa
Kolovoz: Provjera “Kako sam Ja”
Rujan: Svjestan pokret
Listopad:Mindfulness na poslu
Studeni: Svjesno darivanje
Uživajte i zabavljajte se pritom. Uključite i svoje bližnje u ove aktivnosti. Mindfulness je vještina koju svi nosimo u sebi, potrebno ju je osvijestiti, probuditi i učvrstiti kako bismo dobili najbolje od nje.
P.S
Na posljednjem putovanju u torbi sam imala četiri bilježnice, svaka je bila za nešto drugo. Shvatila sam kako nema smisla da sa sobom vučem 5 kg papira, s druge strane jako mi je važno da imam mjesto na koje zapisujem svoje misli i da je to na papiru. I tako se rodio novi projekt koji radim u suradnji sa svojom najboljom frendicom i radujem se trenutku kada će ugledati svjetlo dana. Iz ljubavi se uvijek rađaju prekrasne stvari...
Čitamo se idući tjedan – do tada prakticirajte bivanje u sadašnjem trenutku: Be Mindful!