U sjećanju mi je ostala priča o ljubavi koju je ispričao rabin dr. Abraham Twerski. Ide otprilike ovako. Rabin je naišao na mladića koji je uživao u ribi koju je naručio. I pitao ga je: "Mladiću, zašto jedeš tu ribu?" Mladić je odgovorio: "Zato što volim ribu." Rabin mu je na to rekao: "O, ti voliš ribu. I zato si je izvadio iz vode, ubio i skuhao." Potom je dodao: "Nemoj mi reći da voliš ribu. Ti voliš sebe i zato što riba tebi ima dobar okus, izvadio si je iz vode, ubio i skuhao." Ljubav je zadovoljenje vlastite potrebe. Možemo reći da je u našoj kulturi totalno izgubila značenje.
Kupovanje ljubavi
Svjedočim primjerima gdje se udomljavaju životinje i vraćaju nakon dva mjeseca "jer se nije ostvario kontakt; jer su životinje terapeuti i trebaju se maziti, a ove se ne maze i bježe". Nisu zadovoljena očekivanja osobe. Roditelji nameću svoju volju djeci bez imalo želje da ih saslušaju, s opravdanjem da je to za njihovo dobro. Održavaju se odnosi zato što je tako komotnije ili je sramota napraviti rez i otići. Toleriraju se ponašanja unutar obitelji samo zato što je netko mama, tata, brat, sestra. Sve iz ljubavi.
U ljubavi nije do onog što ću dobiti, nego što ću dati. Voliš one kojima daješ, ne daješ onima koje voliš.
Kažemo da volimo nekoga sa svim njegovim ili njezinim vrlinama i manama, i onda imamo očekivanja od te osobe. Dajemo pa ono što dajemo želimo dobiti natrag od nekoga. Dajemo, dajemo, dajemo. Potičemo sebe na strpljenje i još dajemo. I onda osjetimo prazninu u sebi. Prebacimo lopticu na drugu osobu. "Toliko dajem, a ne dobivam ništa zauzvrat. Ja sam tu samo servis."
Što mi radimo?
Takvim postupcima kupujemo ljubav. Ljubav se ne može kupiti. Netko gore na nebesima napravio je tako da kada davanje ljubavi polazi iz nekoga drugog mjesta, a ne iz čiste namjere unutar nas, to nije ljubav i ona kao takva ne može opstati. I odlazi ili je se rješavamo.
Postoje oni koji će uvijek pronaći opravdanja za svoje postupke, i bit će to u ime ljubavi. Postoje i oni koji preuzimaju tuđe obaveze iako nisu njihove, također u ime ljubavi. To nije ljubav. Iza toga stoji osjećaj straha i uvjerenja koja su s tim povezana. Uvjerenja koja nas drže sputanima da napravimo onaj prvi maleni korak.
Davanje bez očekivanja
Kada dajemo nekome nešto, mi dajemo dio sebe koji ostavlja trag u toj osobi ili biću. I volimo sebe u njima. Ljubav prema sebi nešto je što svi nosimo unutar sebe. Punimo je kada bezuvjetno dajemo. Bezuvjetno u ovom tekstu znači bez očekivanja, bez strategije. Jednostavno dajem. Tada ćemo primijetiti da smo slobodniji, da smo lakši. Poletniji. Tada ljubav neće imati cijenu. Dajemo jer volimo sebe.
Ljubav prema sebi otkrivamo i punimo svakim danom. I onda kada mislimo da ne punimo, punimo. Kao podsjetnik, možete napraviti moodboard "Ljubav prema sebi".
Možda vam je poznat osjećaj kako katkad ne znate riječima objasniti što vam treba, ali u glavi postoji vizija toga. Ovo je alat kojim vizualizirate, u ovom slučaju svoje potrebe za iskazivanjem ljubavi prema sebi. Ja sam kolekcionar časopisa Sensa. Svaki broj kupujem, pročitam i potom koristim upravo za takve projekte.
Vaš moodboard "Ljubav prema sebi" jedinstven je i služi samo vama. Odvojite vrijeme, skupite časopise oko sebe. Stvorite okruženje koje vas umiruje i podržava: upalite svijeće, pustite glazbu, skuhajte čaj, natočite vino... Nabavite malo veći papir, npr. formata A2, i krenite iz časopisa izrezivati ono što vama znači ljubav prema sebi i što biste voljeli sebi pružiti. I uživajte u procesu. Možda se iznenadite kad odaberete nešto što u tom trenutku nije baš za vas. Ili ne rezonira s vama. To možda budućnost ostavlja tragove. Ako vam ne odgovara ovakvo izrezivanje, svoj moodboard možete napraviti na Pinterestu, Canvi…
Uživajte – jer ljubav nema cijenu.