Iako znamo da Pepeljuga postoji samo u bajci, Pepeljuga ima mnogo oko nas, u vidu žena ili djevojaka koje žive s dječjim snovima o bajkovitom životu. One ne prihvaćaju stvarnost, a to je psihološki problem koji je prva proučavala psihoterapeutkinja Colette Dowling.

Definirala ga je kao kompleks Pepeljuge, a prema njenom mišljenju, njegovu suštinu čini podsvjesna želja žene da odgovornost za svoj život prenese na druge ljude. Ona čeka da se pojavi muškarac koji će joj promijeniti život i koji će je usrećiti. Čak i kada ostvari vezu, Pepeljuga je emocionalno ovisna o muškarcu i živi za njega i kroz njega i njegove uspjehe, želje, ciljeve.

Kompleks Pepeljuge nije nikakva novost, korjene vuče iz prošlosti, potčinenom položaju žena u patrijarhalnim društvima. U takvim sredinama djevojčice se od malena uče da budu vrijedne i poslušne i ovisne od muškarcu, tj. budućem mužu. To nosi skrivenu poruku da sjede i čekaju svog princa. Psiholozi smatraju da veliku krivicu za nastajanje ovog kompleksa, osim odgoja ima i popularna kultura, točnije romantični filmovi, sapunice i romani bez književne vrijednosti. U njima lijepe, dobre i u suštini potpuno pasivne žene, na kraju dočekaju svoju sreću, odnosno svog princa.

Koje su posljedice

Kompleks Pepeljuge blokira duhovni i emocionalni razvoj. Ovakve žene mogu imati velikih problema u pronalasku osobe s kojom bi ostvarile emotivnu vezu. Neke ostaju trajno usamljene, čekajući svog princa. Druge lutaju od veze do veze tražeći onog savršenog. Često ih privlače muškarci koji su bogati, moćni, često stariji jer u njima na neki način vide svog spasitelja. U takvoj vezi žena s kompleksom Pepeljuge postaje totalno pasivna i ovisna, bez samopoštovanja, ne ostvaruje svoje želje i ambicije. Prisutan je totalni nesklad između snova i stvarnosti. Čekajuda se dogodi neko čudo umjesto da uzmu sudbinu u svoje ruke. Preuzimaju ulogu žrtve koja trpi nepravdu, ali vjeruju da će ih sreća pronaći kad-tad.

Što je rješenje

Žena s kompleksom Pepeljuge prvo mora odrasti, shvatiti u kojem uvjerenju leži problem, a zatim se suočiti sama sa sobom i definirati tko je ona, zbog čega vrijedi - u konačnici treba prihvatiti i zavoljeti sebe. U mijenjanju uvjerenja može potražiti i stručnu pomoć psihologa. Iz života u bajci potrebno se vratiti u realnost i prihvatiti odgovornost za svako djelovanje. Koliko puta je na pitanje što želi ili kada je trebalo nešto odabrati pogledala u partnera, tražeći njegovu podršku ili odobrenje… Sada to treba učiniti sama, bez 'spasioca'. Kada nauči cijeniti sebe, žena će biti u stanju ući u zdravu emocionalnu vezu.