Svjedoci smo velikog broja razvoda i prekida partnerskih odnosa. I to ne bilo kakvih razvoda, nego onih iznimno konfliktnih, kada se bivši partneri doslovno mrze i nastoje što više napakostiti jedno drugome, pritom ne birajući sredstva te ne prezajući ni pred kim i ni pred čim. A nekada su se neizmjerno voljeli. Primjera ima među medijskim poznatim osobama, ali i među našim roditeljima, susjedima, kolegama, itd... Nažalost, možda smo to čak i mi.
Kako od velike ljubavi u partnerskom odnosu uspijemo doći do mržnje i netrpeljivosti? Kako uspijemo postići da nas osoba koja nas je neizmjerno voljela počne mrziti, a i mi nju? Kako odnos dođe do te razine? Jer nije da smo nešto tako željeli ili planirali. Kada smo izrekli sudbonosno „da“ ili kada smo pristali s nekim dijeliti život, biti njegov partner, bilo je upravo suprotno. Vjerojatno smo planirali da ta veza bude do kraja života, zauvijek, a ne ovo što nam se događa - da se mrzimo. Kako velika ljubav preraste u mržnju?
Zaljubimo se, želimo svaki trenutak provesti s tom osobom, uživamo kada smo zajedno i imamo osjećaj da je tek sada, kad je ta osoba ušla u naš život on dobio smisao. Ali nakon faze zaljubljenosti počinju prva neslaganja, prvi konflikti, prve svađe. Nakon nekog vremena, a da ne primijetimo ni kako i ni kada, nađemo se na suprotnim stranama, a voljeni partner ili partnerica postane najžešći neprijatelj, netko tko nas je sposoban povrijediti - izvor goleme boli i patnje, predmet mržnje. Kako do toga dolazi? Je li moguće da je mržnja druga strana medalje ljubavi?
Kada upoznamo nekoga, na njega „zalijepimo“ svoju unutarnju sliku idealnog partnera. Kako vrijeme prolazi i što više partner odstupa od te naše idealne slike, nastaje sve više razočaranja, a mi imamo dojam da se partner promijenio. Međutim, on je cijelo vrijeme isti, jedino se slika koju smo nalijepili na njega s vremenom, kao i sve druge naljepnice, polako odljepljuje, a razlika između pravog partnera i naše unutarnje idealne slike postaje sve očitija. Tada često počinjemo zahtijevati od partnera da ispuni naša očekivanja i uklopi se u našu unutarnju sliku koja nam govori kakav bi on trebao biti, dok se sukobi i problemi između nas sve više gomilanju, postaju sve veći, a posljedično raste i otpor našega partnera. Nezadovoljstvo i narušeni odnos tada postaju realnost, a mi se pitamo kako izići iz začaranog kruga. No ključno pitanje koje bismo si trebali postaviti glasi: „Možemo li prihvatiti svojega partnera onakvog kakav jest i biti zadovoljni u tom odnosu?" Ako je prvo što nam pada na pamet kada si postavimo to pitanje osjećaj da se u tom slučaju moramo puno žrtvovati, da moramo trpjeti u tom odnosu, biti nezadovoljni i izgubiti sebe, onda smo si zapravo na neki način dali pravi odgovor.
Ljudi se mogu promijeniti, ali ih mi ne možemo mijenjati i najveća je zabluda u partnerskim odnosima da će se onaj drugi promijeniti. Kada izblijedi idealna slika našeg partnera i počnemo se suočavati s realnošću, često i ostajemo u odnosu u kojem smo nezadovoljni i nesretni jer se uspijemo uvjeriti da će se naš partner u konačnici ipak promijeniti te će tada ispuniti sva naša očekivanja. Ljudi na tu zabludu znaju potrošiti godine, nažalost i cijeli život dok jadni, nesretni i frustrirani čekaju i pritišću partnera da se promijeni te se prilagođavaju odnosu. Ponekad i pristaju na partnerski odnos u kojem su jadni i nesretni te koji nije, niti je ikada bio za njih, samo najprije to nisu vidjeli, a poslije si to nisu željeli priznati.
Ljudi su bića predrasuda i vlastitih ograničenja, a u partnerskom odnosu važno je znati prepoznati vlastita ograničenja, kao i ograničenja partnera. Važno je osvijestiti i znati koje su nam partnerove karakteristike i osobine prihvatljive, a s kojima zaista ne možemo živjeti te na osnovi toga prosuditi je li taj odnos za nas prihvatljiv ili ne. Mijenjati možemo samo sebe i kako vidimo određene stvari, a tako neposredno možemo mijenjati i svoje odnose.
Partnerski odnosi ponekad u nama pobuđuju najgore strahove. I kao što iz nas mogu izvući ono najbolje, isto tako mogu izvući i ono najgore za što nismo ni znali da u nama postoji. Partner je naše ogledalo. Mi se u njemu reflektiramo, potrebno nam je njegovo prihvaćanje i divljenje kako bismo se u tom odnosu osjećali dobro i imali osjećaj da vrijedimo. Konstantno kritiziranje i prigovaranje vode upravo suprotnome - u partnerskom odnosu osjećamo se iznimno loše. Kada gotovo ničim nismo zadovoljni te konstantno prigovaramo i kritiziramo, kada u odnosu nismo ravnopravni, nego jedan partner drugoga vodi za ruku kroz život i skrbi se o njemu ili se pak borimo za svoju položaj u odnosu koji funkcionira po načelu pozicija moći - to postaje uzrok ljutnje, ogorčenosti, neslaganja, konflikata, svađa i problema koji se gomilaju te obično ne rješavaju godinama. Naposljetku, kada ti problemi postanu jedino što je ostalo među partnerima, razlaz je neizbježan. Neostvarena očekivanja koja imamo od partnera, kao i odnosa, s vremenom postaju uzrok sve veće frustracije koja nas nagriza i vodi narušenom partnerskom odnosu.
Neostvarena očekivanja često su i neizgovorena, neiskomunicirana među partnerima. Ona u svađama izbiju na površinu pa slijedi beskonačno nabrajanje svega što nam ne valja kod partnera i u odnosu. Često tada omalovažavamo i vrijeđamo onoga drugog u namjeri da ga povrijedimo i tako kaznimo za učinjeno i neučinjeno. Kada se u afektu, pod emocionalnim nabojem iznosi staro „prljavo rublje“, te svađe najviše nagrizaju i uništavaju partnerski odnos. Jer druga strana uglavnom i ne čuje što želimo reći i koju poruku želimo poslati nego se osjeća povrijeđeno i napadnuto te zauzima obrambeni stav. Naposljetku i ona po nama udara „teškom artiljerijom“. I tako se zapletemo u začarani krug koji prestaje kada ni jedna niti druga strana nemaju više snage boriti se.
Konstantno spominjanje svega onoga u čemu je partner, prema našem mišljenju, podbacio, nabijanje grižnje savjesti, prigovaranje i kritiziranje vode uništenju i okončanju partnerskog odnosa jer nakon rana koje si godinama nanosimo ostanu ožiljci koji ne mogu zacijeliti. Kada partneru predbacujemo i optužujemo ga za mnogo toga, istodobno ga pokušavamo i kazniti zato što ne ispunjava naša očekivanja. Isto tako, pokušavamo ga promijeniti. No tako ćemo dobiti upravo suprotno. Naša predbacivanja i prigovaranja često mogu još više učvrstiti partnerovo ponašanje protiv kojeg se borimo i zbog kojeg mu prigovaramo. U partnerskom odnosu trebamo se osjećati ugodno, sigurno i voljeno, a da bi to bilo moguće, treba prestati očekivati da se onaj drugi promijeni.
Preostaje li nam samo odustati od očekivanja koja imamo od partnera? U odnosu je dobro imati očekivanja, ali važno je znati prepoznati što nam partner od svega toga može dati. Jer ono što bismo mi željeli od njega i ono što nam on može i želi pružiti, može biti potpuno različito. U skladu s tim odlučujemo - možemo li i želimo li ostati? Je li onda takav partnerski odnos za nas zadovoljavajući?
Različiti smo i samim je time mnogo toga što bismo učinili drukčije nego naš partner, a činjenica je da partner nikada niti neće moći postati kao mi, niti ćemo ikada željeti iste stvari, misliti isto, imati iste želje i ciljeve. Stoga je važno naučiti od partnera tražiti samo ono što zaključimo da nam može dati.
Kada konstantno narušavamo nečiju privatnost i slobodu, kada konstantno nekoga optužujemo za sve što je loše u našem životu i smatramo ga odgovorim za to, kada nikada nije dovoljno dobar - hoće li ta osoba željeti ostarjeti s nama? Je li joj ugodno u takvom odnosu? Osjeća li se dobro, sigurno i voljeno? Prije su ljudi češće ostajali u takvim odnosima, kada se brak čuvao po svaku cijenu, bez obzira na to koliko su partneri bili nesretni u njemu. No danas, kada nam razvodi nisu strani, što mislite, hoće li netko pristati ostarjeti s vama u takvim uvjetima? Da, možda su nas nekada davno u djetinjstvu učili da će netko postati bolji ako ga kritiziramo, da će promijeniti svoje ponašanje. No u realnosti je upravo suprotno. Kada nekoga kritiziramo, on će se s nama osjećati loše i u konačnici mu neće biti ugodno u našem društvu. Ako i dođe do promjene ponašanja, ona će biti kratkotrajna i bez pravog učinka. U partnerskom odnosu ne samo da želimo biti dovoljno dobar partner, nego želimo biti onaj najbolji svom partneru, onaj kojemu će se partner diviti i kojega će voljeti. I to je i jedan od uvjeta da u tom odnosu budemo sretni.
Kada od partnera konstantno tražimo da se odriče nečega u ime veze, u ime ljubavi, onda on polako počinje gubiti sebe i postaje sve nezadovoljniji sobom i svojim životom, a s time gubi i ljubav prema nama, gubi „našu ljubav". Vođeni idejom da partnera oblikujemo i ispravimo kod njega sve što nam ne odgovara, postižemo to da on prestane biti on, postane drukčiji i posljedično nezadovoljniji sobom. Preduvjet da bismo voljeli druge jest da prvo moramo voljeti sebe. A da bismo voljeli sebe, moramo biti zadovoljni sobom i svojim životom. Ako ne volimo sebe, teško ćemo moći voljeti druge i biti zadovoljni odnosima koje imamo. Pa hoće li nas u tom slučaju partner moći voljeti?
I tako često upravo želja da naš partner postane nama najbolji mogući, nastojanje da ga oblikujemo prema našim željama, potrebama i očekivanjima, postane problem zbog kojeg se na kraju i raziđemo.
U Japanu je poznata vještina popravljanja razbijene keramike zlatom - KINTSUKUROI. Naime, u lak se stavi zlatni prah pa se time lijepe slomljeni dijelovi keramike. Keramičke posude popravljene na taj način zaista mogu izgledati još ljepše nego prije. Stoga nije isključeno da ćemo kada nešto slomimo ili uništimo to moći i popraviti. Možda će čak izgledati bolje neko prije. No pitanje je želite li zalijepiti razbijenu keramiku ili biste je radije bacili i kupili novu? U slučaju da je želite zalijepiti i popraviti, koliko ste zapravo vješti u toj tehnici lijepljenja i popravljanja i jeste li uopće? A opet, može li se baš u svakom slučaju razbijena keramika zalijepiti? Čini mi se da je jedno sigurno: kada se keramika razbije u jako puno sitnih komada, kada se razbije u prah, to je zaista teško više zalijepiti. Što vi mislite o tome?
Mali princ: "Od drugoga traži samo ono što ti može dati."
· Reagiraj
.png)
.png)
