Potraga za idealnim partnerskim odnosom već je od samog početka osuđena na propast. U redu je priznati si kako savršenstvo ne postoji, a ono se ne bi trebalo miješati s vrijednostima i granicama koje sami postavljate i razvijate. Prečesto je upravo potreba ta koja zasljepljuje, daje naznake potencijala koji nerijetko ostaju samo na razini želje, ideje o nekome.

Svatko ima svoje individualne težnje koje se trebaju razvijati i njegovati. Ne uvijek istim ritmom, ne uvijek kroz iste sisteme. Tada dolazi do nerazumijevanja, nedostatka samorefleksije i samoregulacije, neželjenog utjecaja na drugog te neuravnoteženosti unutar veze, a sve proizlazi iz određenih psiholoških izvora. Prema riječima Joe Moodyja, nekoliko je osnovnih istina o kojima ovisi uspjeh unutar ljubavnog odnosa.

Lakše je promijeniti partnera nego sebe

Jednostavnije; riječ je o osobama koje nisu voljne suočiti se sa sobom i vlastitim problemima pa su kontinuirano u potrazi za partnerom zahvaljujući kojemu ih i dalje mogu izbjegavati ili ih pak dodatno naglasiti, a zatim ih na njega i projicirati. Time se nastavlja toksičan krug te je pojedincu gotovo nemoguće shvatiti kako je sama srž problema, zajednički problematični čimbenik – on sam. Prava promjena treba započeti unutra, a ne djelovanjem na druge. Jer istina je da nije problem u pronalasku prave osobe, već nemogućnosti uviđanja toga.

Bezuvjetna ljubav i neograničeno davanje nisu sinonimi

Ljubav mora imati granice. Ona ne traži sebično primanje niti žrtvovanje vlastitih potreba. Ključno je održati ravnotežu. Ljubav se nudi, ali i prima. Ljubav ne iscrpljuje, ona vodi i inspirira, razvija se i nadograđuje zajedničkim utjecajem oba partnera. Tek tako moguće je očuvati vlastito emocionalno i mentalno zdravlje.

Sve ovisi o sreći

I to sreći kao emocionalnom stanju, ispunjenosti, potpunosti. Upravo je ona ključan faktor uspješnog odnosa. Oba partnera moraju ju osjećati. Kad nekoga uistinu volite tada je njegova sreća važna. Sve dok naravno ne uzrokuje ranije spomenuti disbalans u kojemu zanemarujete vlastitu sreću. Poanta je u traženju radosti u dobrobiti voljene osobe, a što treba biti recipročno.

Jednom kad se dogodi, ljubav nije zagarantirana. Potreban je rad na svakom odnosu jer, prije ili kasnije, dogodit će se izazovi, često zahvaljujući vanjskim faktorima. Samo postojanje emocionalne povezanosti nije dovoljno kako bi se oni nadišli, ali jest prvi korak.