Iako se finoća i ljubaznost čine kao slični pojmovi, a često se i koriste kao sinonimi, oni su zapravo veoma različiti. “Biti fin” ne znači da je netko zaista i iskren, nego da slijedi obrasce društveno poželjnoga ponašanja. S druge strane, biti ljubazan ne označava želju da se netko samo osjeća bolje, nego da se nekome zaista pomogne. Dakle, možemo biti ljubazni prema nekome tako što ćemo im pomoći da urede dvorište, ali nismo ljubazni ako im govorimo da im travnjak izgleda sjajno ako to nije istina. 

Brené Brown i objašnjenje ljubaznosti
U svom članku Jasno je ljubazno. Nejasno je neljubazno, Brené Brown govori da je jedna od najvećih prepreka uspjeha na radnom mjestu to što ljudi pokušavaju biti fini, a upravo to je glavni put do neuspjeha.

Zašto? Iz tri razloga:

  • Ne govoreći ljudima istinu, oni gube povjerenje u nas, a mi umanjujemo svoju pouzdanost.
  • Ne govoreći ljudima istinu, potičemo povećanje nezdravog ponašanja, kao što je npr. pasivna agresija.
  • Ne govoreći ljudima istinu, mi zapravo uzrokujemo da njihov učinak pada.

Dok su Brené Brown i njen tim napisali ovaj članak s fokusom na radno mjesto, ovaj se koncept prenosi i na sve ostale odnose.

U nastavku pročitajte 3 zanimljive priče koje donosi certificirana trenerica za veze Mitzi Bockmann o tome kako pretjerana finoća ponekad može biti loša.

1. Priča o finom momku Nealu
Neal je muškarac kojega svi vole; prijatelji, obitelj, ali prije svega – žene. Naravno, nije moguće da se njemu sviđa baš svaka žena koja je zainteresirana za njega, ali on im jednostavno ne govori da je nezainteresiran zbog straha da će ih povrijediti. On odugovlači i daje im mrvice, što na kraju rezultira time da se one osjećaju nesigurno i neželjeno jer on na koncu jednostavno – nestane. Iako njegova namjera nije nužno loša, cijela situacija ispadne okrutna zbog njegove nesigurnosti.

2. Jane i njezina strana priče
Jane je jednostavno previše fina. Kako? Ona svima uvijek govori ono što žele čuti – u svakoj situaciji izabire opciju s kojom se većina slaže kako ne bi nikoga povrijedila. Kao rezultat toga, ona provodi sate razmišljajući o tome zašto njezini bliski ljudi ne znaju što ona zapravo voli i sumnja u njihovu ljubav. Realnost je takva da im nije dala priliku upoznati je jer nikada nije izjasnila nijedan stav koji je bio u suprotnosti s drugima. Takvi odnosi su osuđeni na propast, a ljudi poput Jane bi trebali razmisliti o tome da je u redu imati svoj stav i izreći ga bez obzira na to što se neće svi s njime složiti.

5. Jill i odbačeni nakit
Jillin muž mislio je da ona obožava nakit i upravo iz toga razloga često bi joj ga kupovao. Gubio bi vrijeme i novac tražeći unikatne komade i bio bi posebno ponosan na sebe kada bi pronašao nešto što je smatrao idealnim poklonom za nju. Ipak, ona mu nikada nije rekla da nakit baš i ne voli, nego je uvijek odglumila oduševljenje jer je znala koliko se njezin muž trudi. Kako je vrijeme prolazilo, njezin muž je shvatio da nikada nije nosila ništa što joj je dao i to ga je duboko povrijedilo. S ovakvim završetkom priče nijedna strana nije zadovoljna. Bolja bi verzija bila da je Jill na početku jasno objasnila da cijeni mužev trud, ali da preferira neku drugu vrstu poklona. Tako bi ona uživala u omiljenim poklonima, a muž u potrazi za idealnim primjercima.

Izvor: sensa.mondo.rs